Objavljena je ozbiljna studija koja mijenja ključan dio priče o Anni Frank i njenom padu u ruke nacista
Po ovoj verziji, Annu Frank nitko nije izdao, već je slučajno pronađena
Sudbina Anne Frank postala je simbol bezbrojnih ljudskih tragedija Drugog svjetskog rata. Jedan od najtragičnijih elemenata priče o djevojčici koja se sa svojom obitelji skrivala u potkrovlju zgrade u okupiranom Amsterdamu je izdaja – prema dosadašnjim saznanjima, Annu i njenu obitelj nacistima je prokazao nepoznati anonimni doušnik, koji je znao gdje se skrivaju.
No, nova istraživanja preispituju taj dio priče. Postoji mogućnost da policija toga dana nije krenula tražiti Židove, već je Annu i druge pronašla slučajno, istražujući potpuno nepovezanu stvar. “U novoj studiji ne bavimo se izdajom, već samom racijom. Zašto se dogodila? Na temelju kojih informacija i odakle su te informacije došle”?, kaže jedan od istraživača amsterdamskog muzeja Kuća Anne Frank, koji stoji iza istraživanja.
Racija se možda dogodila zbog ilegalnih kupona
Naime, u istoj zgradi u kojoj se skrivala Anna Frank radile su se i prevare s kuponima za namirnice. Istraživanje je otkrilo da su u zgradi radila dva prodavača koja su prije racije uhićena jer su dilali kupone za hranu. U travnju 1944. Anna Franke je prodavače spomenula u dnevniku, spomenuvši uhićenja zbog kojih „ više nemamo kupona“, što sugerira da su stanovnici skriveni u zgradi dobivali bar nešto hrane i kupona od prodavača.
“Kompanija koja se bavi ilegalnim poslovima i uhićenja dvojice prodavača očito je dovoljno za privlačenje pažnje policije“, napisao je Gertjan Broek, istraživač u Kući Anne Frank. Studija sugerira da su policiju mogli privući ilegalni poslovi i da su skriveni stanovnici možda pronađeni sasvim slučajno, no ne odbacuje ni mogućnost da su prokazani.
U korist nove teorije ide i niz drugih podataka. Na primjer, barem dvojici policajaca koji su u sudjelovali u raciji primarna dužnost inače nije bila traženje skrivenih Židova. Jedan se bavio krađama gotovine i dijamanta, a drugi je radio u jedinici koja se bavila ekonomskim kriminalom.
Jedini preživjeli vjerovao je da je izdan
Dalje, ne postoji zapis telefonskog broja s kojeg je policiji javljeno da se u zgradi skrivaju Židovi. Većina privatnih telefonskih linija za vrijeme rata bila je onesposobljena, tako da postoji realna mogućnost da poziva ili nije bilo, ili je došao iz druge institucije. Cijela racija trajala je dva sata, što je znatno više nego što bi bilo potrebno za pronalazak i uhićenje skrivenih Židova i nitko nikada nije osuđen zbog izdaje skrivenih u kući jer za nijednog osumnjičenog nisu postojali dovoljno čvrsti dokazi.
Nakon uhićenja, osmero koje se skrivalo u kući deportirano je u Auschwitz. Anna i njena sestra Margot potom su poslane na prisilni rad u kamp Bergen-Belsen gdje su umrle od tifusa. Od osmero ljudi koji su se skrivali u kući u Amsterdamu rat je preživio samo Annin otac Otto Frank, koji je vjerovao da je polici netko javio gdje se skrivaju i da su bili izdani.