Odlučila sam testirati koliko još vremena imam za djecu. Priznajem, nisam baš zadovoljna rezultatima

Prošli vikend kad me mama poslala u dućan, srela sam curu koja je išla sa mnom u srednju. Dok smo razgovarale gdje smo, što smo, s kim smo i kako živimo, od nikud se pojavilo dvoje klinaca vičući ‘Mama, mama!”, a ona mi se pohvalila kako su to dvoje od njezinih troje djece jer je od pete godišnjice mature, kad smo se zadnji put vidjele, postala mama i po treći puta.

Treći dijete je izazvalo lagani šok jer ja, recimo, tek planiram planiranje djece. Svjesna sam toga da su naši životi dijametralno suprotni, ona je onaj tip osobe koja je priželjkivala obiteljski život, ja sam onaj tip koja bi voljela jednog dana u dalekoj budućnosti ostati trudna kad dođem do onog levela zrelosti u kojem svjesno pristajem na to da moj život bude drugačiji, da bude podređen tuđim potrebama i da prihvatim mogućnost rizika da moje dijete ne bude savršeno zdravo.

No, nakon razgovora s njom, a i same činjenice da mi je taman prošao 28. rođendan, postala svjesna da više nisam brucošica koja ispred sebe ima barem deset godina da o tome uopće ne misli, a onda sam tome pribrojila nekoliko činjenica koje mi baš i ne idu u korist. Da ženama plodnost počinje opadati u tridesetim godina i da je plodnost znatno smanjena već desetljeće prije menopauze. No, završni udarac zadala mi je spoznaja kako je moja mama ušla u menopauzu sa 43 godine zbog čega su prilično velike šanse da ta ista menopauza mene dočeka početkom četrdesetih.

Uspaničila sam se da uopće ne mogu imati djece

To znači da će moja plodnost, matematički računajući, kroz samo koju godinu znantno opasti. Malo sam se uspaničila, a cijelo to kalkuliranje me odvelo do toga da sam pomislila da možda uopće nisam plodna pošto nakon svih ovih godina izbjegavanja uzimanja kontracepcijskih pilula nisam neplanirano ostala trudna. Suludo, znam, i druga kontracepcija je efikasna.

No, kako je kod nas u posljednjih nekoliko godina majčinstvo u kasnijoj životnoj dobi u porastu, odnedavno je moguće napraviti AMH test (test anti-Müllerovog hormona). Riječ je o nalazu koji nam nakon pretrage govori koliko je okvirna duljina ženinog reprodukcijskog života ili kolika je rezerva naših jajnih stanica. Naime, žene se rode s oko milijun jajnih stanica, a do puberteta i prve mjesečnice, djevojkama ih ostane oko 400 tisuća te se taj broj do kraja života isključivo smanjuje.

Menstrualni ciklus pak započinje tako da se na početku folikularne faze ciklusa iz hipotalamusa luči hormon gonadotropin (GnRH) koji stimulira oslobađanje folikul stimulirajućeg hormona (FSH) iz hipofize. Pod utjecajem FSH u jajniku dolazi do mobilizacije većeg broja nezrelih folikula od kojih se tijekom ciklusa odabire samo jedan koji će potpuno sazrijeti te ovulacijom osloboditi zdravu jajnu stanicu dok će ostali folikuli propasti. A upravo folikuli zaslužni za stvaranje jajnih stanica stvaraju i protein koji nam je poznat kao AMH te je njegova visoka ili niska koncentracija u krvi stoga dobar indikator preostale ovarijske rezerve.

Odlučila sam napraviti test anti-Müllerovog hormona

Nazvala sam polikliniku koja radi test AMH hormona gdje mi je mag. med. biokemije Hana Breyer Priselac rekla da dođem kod njih kako bi napravila test te pokazala kako se radi analiza. “Određivanje anti-Müllerovog hormona preporučljivo je svim ženama koje žele znati koliki je njihov reproduktivni potencijal.

Njega rade i žene koje sumnjaju na ulazak u menopauzu, a žele trudnoću te one koje planiraju potpomognutu oplodnju. Rezultati pretrage predstavljaju pouzdan pokazatelj potencijala jajnika i plodnosti ili laički rečeno, pokazuju biološki sat plodnosti”, pojasnila mi je gospođa Breyer Priselac prije same pretrage. Iako sam očekivala znanstvenu fantastiku od potrage za mojim jajašcima, zapravo je sve bilo prilično jednostavno. Došla sam u kliniku, izvadila krv, dobila lizalicu, a za nekoliko sati nalaz mi je stigao na e-mail.

S obzirom kako se svim svojim frendicama hvalim svojim predivnim školskim ciklusom jer menstruiram točno svakih 28 dana te kako rijetko imam PMS i bolove u trbuhu, očekivala sam kako ću samoj sebi opet dokazati kako sam paničarila bezveze i ispasti poput savršenog primjerka koji treba biti uvrstiti u neki udžbenik.

No, rezultati nisu baš bili sjajni. S jedne strane su pokazali da da sam plodna što je, naravno, dobro, a s druge strane su pokazali da je razina hormona upola niža od prosjeka za moje godine te da statistički više odgovara prosjeku osobe koja ima 38 godina. “Nalaz je dobar u smislu da imate dovoljno jajašaca, ali ste malo lošiji od prosjeka svojih vršnjakinja”, potvrdila mi je obzirno gospođa Breyer Priselac. Ono što me najviše kopkalo u tome svemu jest vremenska predikcija koliko dečko i ja još vremena imamo, a da za dijete ne moramo tražiti pomoć u medicini.

Ginekologinja mi nije dala optimistične podatke

Nismo u braku i i ne planiramo ga, nemamo djece, nismo ih još ni pokušali namjerno praviti. Dečko mi ima 25 godina, a ja sam tri godine starija. Želimo imati djecu, ali smo uvijek o tome pričali kao o nečemu što će se dogoditi jednoga dana. Oboje smo svjesni toga da još nismo spremni za roditeljstvo te da smo periodu života kad si možemo udovoljavati trošeći lovu na gluposti i da smo, priznajem, još uvijek malo velika djeca.

Stoga sam se na savjet mag. med. biokemije Hane Breyer Priselac iz Poliklinike Breyer konzultirala s ginekologinjom, dr.sc. Jasenkom Grujić Koračin te je zamolila da mi pojasni rezultate pretrage koji su pokazali da je razina mog AMH hormona 1.35 μg/L , a u pojašnjenju nalaza stoji da je fertilna faza od 0.67 do 9.49 μg/L. Optimistično sam je pitala može li na temelju mojih nalaza reći da imam, recimo, pet godina pred sobom za bezbrižno planiranje obitelji.

“Ne bih baš rekla pet, savjetovala bih vam da pokušate realizirati trudnoću do 30. godine. Da vam je rezultat bio, recimo, osam μg/L, onda bismo mogli govoriti o tih pet godina”, rekla je mi je doktorica iskreno te dodala: “Vaš AMH rezultat nije idealan, ali ne treba biti pesimističan. Rezultat je okviran, teško je reći je li imate dvije ili tri godine jer i drugi faktori poput općeg zdravstvenog stanja mogu na to utjecati. Također, nekad propadanje stanica ide brže, a nekad sporije”, dodala je.

“Uvijek savjetujem djevojkama da planiraju trudnoću prije tridesetih godina jer nakon 32. godine rapidno pada broj jajnih stanica, ali valja uzeti u obzir i kvalitetu kromosoma koja nije tako dobra u tridesetima kao u dvadesetim godinama života”, objašnjavala mi je stručnjakinja za ginekologiju i porodništvo dok sam u blagom šoku nijemo slušala s druge strane slušalice.

Dok god postoji AMH u krvi, postoji i šansa za začećem

U razgovoru mi je potvrdila da je bitno znati kad kad mi je mama ušla u menopauzu jer se po tome mogu referirati kad bih i sama mogla ući u menopauzu. Medicinski govoreći, nije riječ o ranoj menopauzi jer taj termin definira ulazak u menopauzu prije 35. godine života, ali je svakako riječ o ranijoj menopauzi.

No, utješno mi je ponovila jednu bitnu stvar koju mi je i gospođa Breyer ranije rekla, nitko sa stopopostotnom sigurnošću ne može odrediti točan vremenski period za mogućnost začeća te sve dok osoba u sebi ima AMH, ima šansu za trudnoću, a oni koji se na trudnoću odlučuju u kasnijoj dobi ili ne mogu začeti nakon dužeg pokušavanja, mogu napraviti AMH test koji traje jednu minutu i vidjeti na čemu su.

“Na AMH test najčešće dolaze žene u kasnim tridesetim godinama života koje uvide da ne mogu začeti nakon dužeg pokušavanja. Često dolaze na preporuku liječnika, a ponekad same istraže pa dođu, a mi ih onda nakon pretraga usmjerimo kamo bi trebale ići ako malo lutaju i nisu sigurne kome da se obrate”, kazala je gospođa Breyer te mi na kraju razgovora još jednom dala do znanja da ne trebam paničariti, ali niti još dugo odgađati majčinstvo ako ga želim.