Osamljenost je, znamo, teška; a nova studija sad kaže da usamljeni ljudi i ranije umiru

Znanstvenici s UC San Francisco utvrdili su da osamljenost ima veliku ulogu u slabljenju kognitivnih funkcija povezanih sa starenjem. Studija je pratila 1600 odraslih osoba, prosječne dobi od 71 godine i unatoč socijalnoekonomskom statusu i zdravlju, pokazalo se da osamljenost konzistentno doprinosi višoj stopi smrtnosti.

Oko 23 posto osamljenih sudionika studije umrlo je unutar šest godina trajanja praćenja njihovog života, u odnosu na samo 14 posto umrlih koji su izjavili da se adekvatno druže.

“Cijeli život trebamo ljude koji nas znaju, cijene, koji nas razvesele, to nikada ne prolazi”, kaže za The New York Times Barbara Moskowitz, starija socijalna radnica u Massachusetts General Hospital.

Zašto je važno provoditi vrijeme sa starijima

Starijim osobama ovi odnosi puno znače, puno više nego njihovoj djeci ili unucima. Starije osobe su prilično tolerantne prema manama svojih prijatelja, puno više nego mlađe osobe. Kada smo stariji, u međuljudske odnose unosimo više iskustva što nas čini tolerantnijima. Znamo za što se vrijedi boriti, a oko čega se nije vrijedno svađati.

Osim što svoje roditelje i rođake pozivate u svoj dom, važno je poticati njihova druženja sa drugima, a zbog toga, unatoč popularnom vjerovanju, starije osobe imaju tendenciju napredovanja u neovisnim i potpomognutim životnim okruženjima. Ustanove za smještaj starijih pružaju im mogućnosti za povezivanje, druženje i napredak, tvrdi studija.

Provođenje vremena sa djedom i bakom, majkom i ocem, pomaže njima, ali korisno je i za njihovu djecu. Starije osobe dobivaju društvo i konverzaciju toliko važnu u svakodnevnom životu, a mi čujemo njihove priče, oni nas zagrle i osjećamo njihovu ljubav.