Ova dva napuštena psa iz Broda nitko ne može razdvojiti. Ozbiljno. U panici počnu nabijati glavom ako pokušate

Ovo su Ben i Nero, dva psa za koje nije sigurno jesu li braća, ali definitivno se tako ponašaju. Zato su u slavonskobrodskoj Udruzi Čarlijevi anđeli odlučili da, iako to prilično komplicira cijeli proces, mogu na udomljavanje isključivo zajedno. Ben i Nero su, naime, nerazdvojni, otkad su ih pronašli kao petomjesečne štence prije godinu i pol. Kad kažu nerazdvojni, misle -ne mogu se odvojiti ni na pet minuta jedan od drugoga.

Posljednjih su godinu dana proveli po raznim privremenim smještajima, a volonteri udruge sad se nadaju da će im napokon pronaći dom koji će zauvijek biti njihov.

Prvo su završili u minijaturnom boksu na smetlištu

Dečkima baš od početka nije bilo lako, priča nam Dubravka Kovačević, jedna od volonterki Udruge i njihova kuma, što znači da financijski i na brojne druge načine brine o njima.

Bili su štenci kad su živjeli blizu brodskog Doma zdravlja i kad su, na dojavu građana, odvezeni u tada još uvijek improvizirani azil (budući da ga to područje još uvijek službeno nema, trebao bi se uskoro otvoriti), na smetlištu Vijuš. Tamo su, naime, komunalni redari stavljali u bokseve lutalice za koje bi dojavili građani. Tamo su živjeli oko pet mjeseci, u skučenom prostoru boksa koji je, vjerojatno, bio popriličan šok nakon slobodnog lutanja. Tad ih je i vidjela Kovačević.

Uhvati ih panika kad ih se radvoje pa počnu lupati glavom

Kovačević je, naime, obilazila sve pse koji su tamo završavali, ali odmah se, kaže, zaljubila u ovu dvojicu. I odmah joj je, kaže, bilo jasno da će biti teško, ako ne i nemoguće razdvojiti ih. “Recimo, Nero se uopće nije dao na povodac ako nije bilo Bena. Odmah se vraćao u boks i nije želio ići u šetnju bez njega”, prisjeća se tih prvih dana. Kako bi ih spasila iz tih bokseva, s još četiri kolegice skupila je dovoljno novca da im osigura prvi zajednički smještaj. To je bilo prije godinu dana.

Poslali su ih u okolicu Zagreba, kod udomiteljice koja ih je nakon nekog vremena pokušala pomalo početi razdvajati. Naprosto nije išlo. Odmah bi ih počela hvatati panika, koja se, nerijetko, manifestira i mahnitim udaranjem glavom u ogradu. “Na njima se odmah vidi panika. I, iako inače nisu nimalo agresivni prema drugim psima, jedan drugoga uvijek brane. Tako su neki psi, kad su bili na prvom smještaju, napali Bena. Nero je odmah uskočio. Kad je jedan ugrožen, drugi će ga braniti”, priča.

‘Nisam vidio ovakav odnos u 31 godinu koliko se bavim psima’

Psi su trenutno u svom trećem privremenom smještaju. U Staroj Kapeli u Vrbovačkoj Dubravi, žive kod Igora Bratića. On se inače bavi treniranjem pasa, pa su ga volonteri Čarlijevih anđela zamolili da pokuša Bena i Nera malo pripremiti za novi dom, po mogućnosti odvojeno.

No, Bratić kaže da nema šanse. “U 31 godinu, koliko se bavim psima, nisam sreo pse, čak ni iz istih legla, da su toliko vezani jedan za drugoga. U ovom trenutku ih se ne može nikako odvojiti. Doslovno bi uginuli, ako ne od gladi, onda jer bi se ozlijedili ili ubili od udaranja u ogradu”, kaže i dodaje da je vidio kako to izgleda kad se od panike počnu zabijati, te da ih je teško gledati takve. No, kad su zajedno su, kaže, dobri i posve mirni psi.

Zašto su nerazdvojni, ne zna nitko. Jedna od teorija je da su zaista braća, iako ne izgledaju kao da su iz istog legla. No, opet, to nije tako neuobičajeno. Ono što gospođu Dubravku sve više brine jest činjenica da se sad već radi o dva odrasla psa koji su ionako teško udomivi, a kamoli kad su zajedno. Zato je, kako bi im povećala šanse, proširila glas i po Sloveniji i Austriji, pa im se i tamo sad traži dom.