Ovaj čovjek godinama gura pravila koja bi spriječila zlostavljanje djece u sportu. Nitko ga ne sluša

Kad je u jesen 2019. jedan poznati hrvatski karate trener pritvoren zbog optužbe za pedofiliju, kako bi se distancirali od tog neugodnog slučaja, u Hrvatskom karate savezu (HKS) zamolili su dr. Dražena Gorjanskog, specijalista obiteljske medicine, da napiše Deklaraciju o zaštiti sportaša u karateu.

Bolju osobu teško da su mogli naći: uz to što je liječnik, Gorjanski se karateom bavi već pola stoljeća. Od 18. godine ima majstorsku titulu u tom sportu, nositelj je majstorskog zvanja 5. dan. Osvajao je prvenstvo Hrvatske desetak puta, bio stalni član reprezentacije i sudjelovao na europskim i svjetskim karate prvenstvima.

Uvjeren kako postoji stvarna želja da se djeca zaštite od neodgovornih trenera, Gorjanski je napisao ne samo deklaraciju, već i Kodeks ponašanja sportskih djelatnika. Zadatak je shvatio krajnje ozbiljno te izradio i sustav obuke trenera kao i način dobivanja i licenciranja trenerske dozvole.

Sport se u nas još uvijek neopravdano glorificira

Mislio je kako će to stvoriti sustav koji će onemogućiti ponavljanje slučaja koji je bacio ružnu sjenku na HKS, te da će se time postići veća sigurnost djece u sportu. Ali na njegovu žalost ni HKS, ni druga sportska tijela nisu pokazala namjeru da ozbiljno, sustavno i trajno rješavaju probleme svekolikog nasilja u sportu. Bio je silno razočaran pa je odlučio napisati roman Slučaj Laure D., roman koji govori o pedofiliji u sportu, temi koja se zbog pijedestala na kojeg je sport postavljen u društvu, gura pod tepih i o kojoj se ne želi javno govoriti.

“Vodeća sportska tijela još nisu osvijestila ni razmjere, ni posljedice negativnog utjecaja sporta na djecu. Sport se u nas još uvijek neopravdano glorificira i prikazuje u iskrivljenom, jednodimenzionalnom obliku iako je jasno da on ima i svoju tamnu stranu: uništavanje zdravlja, invalidnost, traumatiziranje djece koja nisu dovoljno uspješna po procjeni njihovih roditelja ili trenera, tjelesnom i psihološkom nasilju prema sportašima bilo od drugih sportaša bilo od starijih (najčešće trenera), odgajanje u svjetonazorima mržnje i isključivosti, iskrivljene moralnosti”, kaže Gorjanski u razgovoru za Telegram.

Otkud otpor prema njegovom kodeksu?

Pitamo ga otkud toliki otpor usvajanju kodeksa kojeg je napisao. Kaže: doista je to teško shvatiti i pojašnjava kako je možda riječ o prevelikom moralnom teretu za one kojima nije jasna društvena uloga trenera.

No, upozorava na još jednu činjenicu: fizički dodir trenera s djecom u sportu je čest i neizbježan, pa nema jednoznačnog odgovora na složeno pitanje kada je trener prešao granicu. Ono što bi se izvan sporta odmah prepoznalo i sankcioniralo, u sportu je dopušteno. Sport još uvijek zauzima posebno, gotovo sveto mjesto u kojemu je mnogo toga dozvoljeno.

Poseban je problem što i treneri imaju sličan položaj; oni su gotovo bogovi u dvorani i djeca vrlo lako potpadaju pod njihov utjecaj. Sve se dodatno komplicira kada su djeca nadarena pa se s njima posebno radi. Tada djeca, kaže Gorjanski, provode više vremena s trenerima nego sa svojim roditeljima ili vršnjacima pa treneri s lakoćom mogu zlorabiti svoj nadređeni položaj.

Začarani krug neformalne ucjene

Bude li dijete k tome i uspješno i samo postaje svjesno da bi iznošenjem neprimjerenog ponašanja trenera bilo pogubno za njegovu sportsku karijeru, nastavlja Gorjanski. Taj začarani krug neformalne ucjene, kaže, bio je vidljiv u svakoj velikoj aferi bilo da je riječ o slučaju silovanja stotine američkih gimnastičarki kada je službeni maser provodio ”masažu dna zdjelice” kroz rodnice nesretnih djevojčica ili pedofilskog lanca u engleskoj kadetskoj reprezentaciji kada je glavni izbornik uvjetovao nastup u reprezentaciji seksualnim uslugama.

Gorjanski upozorava na raširenost nasilja u sportu. Kaže kako je Europska komisija prije pet godina, 2016., istražila rodno uvjetovano nasilje u sportu (Study on gender-based violence in sport) koje pokazuje da je 5 do 7 posto sportaša doživjelo seksualno nasilje, seksualno zlostavljanje u sportu 2 posto dječaka i 14 posto djevojčica, a izravne seksualne napade 2,5 do 7 posto djece.

Inače se, kaže Gorjanski, kao znanstvena referenca uzima kanadsko istraživanje koje pokazuje da je seksualnom nasilju izloženo 2 do 8 posto mladih sportaša. Kad se ti postoci prenesu na Hrvatsku u kojoj je oko 280.000 registriranih sportaša, dolazimo do poražavajućih spoznaja o broju dječaka i djevojčica izloženih takvim iskustvima.

Gorjanski se dotiče i teme vršnjačkog nasilja

U romanu Slučaj Laure D. (izdavač osječki ogranak Matice hrvatske) Gorjanski se dotiče i drugih oblika zlostavljanja u sportu, poput vršnjačkog nasilja, vrijeđanja, prijetnji. O tome kaže:

– Nije problematično samo seksualno nasilje. Ni ostali oblici nasilja nisu rijetkost u sportskim dvoranama, ponekad i u ekstremnim oblicima. Tako je poznat slučaj mlade rumunjske gimnastičarke Adriana Giurca, kandidatkinje za nastup na Olimpijskim igrama, koju je trener zbog nemogućnosti izvedbe jednog elementa pretukao do smrti. Adriana je imala 11 godina.

– Zagrebački su psiholozi – nastavlja Gorjanski – proveli istraživanje o nasilju u nogometu gdje su rezultati također poražavajući. Na žalost, ne govore samo o nasilju, vrijeđanju, psovanju, omalovažavanju i tjelesnom kažnjavanju mladih nogometaša, nego i o njihovoj spremnosti na laganje i varanje te promjeni moralnih vrijednosti, a sve s ciljem ostvarivanje pobjede. Sudska svjedočenja naših vrhunskih sportaša govore kako takve iskrivljene vrijednosti s lakoćom prenose u svakodnevni život.

I ranije se služio sličnim metodama

Na osječkom predstavljanju romana Slučaj Laure D. Gorjanski je ponovio kako je, frustriran činjenicom što je usvajanje njegovog Kodeksa ponašanja sportskih djelatnika nailazilo na otpor, zakoračio u fikciju kako bi javnost upozorio na ono što se nerijetko događa u sportu. Tragična junakinjina njegovog romana, mlada atletičarka Laura Dominović, oduzele si je život jer nije mogla živjeti s pretrpljenom traumom nakon što ju je silovao njen trener.

Gorjanski se i ranije služio sličnim metodama. Kao djelatnik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, često je iznosio kritičke stavove o zdravstvenoj politici HZZO-a. A kad je javno počeo propitkivati razumnost profitnog ustroja zdravstva i posljedičnu pojavu negativnih ciljeva u zdravstvu, Upravni odbor Hrvatskog društva medicinskih vještaka zdravstvenog osiguranja 2007. zabranjuje mu pisanje o tim osjetljivim temama i nastupe na njihovim kongresima.

Dobio je i priznanje Naj doktor

Tada se okreće pisanju knjiga te 2009. objavljuje prvi rad: “Je li hrvatski zdravstveni sustav – sustav?”. Sljedeće 2010. sa suradnicima objavljuje knjigu Korupcija u hrvatskom zdravstvu; potom 2011. Obnovu zdravstva, a 2015. knjigu Reforma zdravstva – priručnik za neznalice, političare i ministre. Zbog zalaganja za javno zdravstvo 2015. Udruga hrvatskih pacijenata dodjeljuje mu priznanje Naj doktor.

Zajedno s grupom pravnih stručnjaka 2013. izrađuje nacrt Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti kojeg će šest godina kasnije, u veljači 2019., usvojiti Hrvatski sabor. Sada, okrenuo se fikciji, napisavši potresni roman Slučaj Laure D. Nada se kako će, kad to već nije išlo glatko pisanjem Deklaracije o zaštiti sportaša u karateu i Kodeksom ponašanja sportskih djelatnika, bar svojim romanom upozoriti javnost na ružne pojave u sportu, koje se zbog ”viših interesa” kakve sport ostvaruje, guraju pod tepih.