Ovaj nabildani narednik odlučio je otvoreno progovoriti kako je to biti transseksualac u vojsci

Na prvi pogled, narednik Shane Ortega (28) ni po čemu se ne razlikuje od ostalih kolega iz Američke vojske.

Neprestano vježba, natječe se na bodybuilding natjecanjima, obožava svoju djevojku (koja je bivši model i buduća uspješna liječnica) i jako ga vesele razgovori o video igricama, a i o sječi drva na Allaski.

Prekriven je tetovažama, nosi majice bez rukava kako bi pokazao svoje isklesano tijelo i ima svijetle, zelene oči, koje su u savršenom kontrastu s njegovom tamnom puti (naime, on je dijelom afroamerikanac, dijelom Latino podrijetla, a dijelom Cherokee).

Na prvi je pogled sasvim tipičan vojnik

Čak je i njegov put prema vojsci nekako uobičajen: nakon srednje škole našao se u dosta nezgodnoj situaciji – iako je na završnom ispitu skupio čak 1460 bodova i bio primljen na nekoliko fakulteta, financijski si nije mogao priuštiti da upiše neki od njih. Zato je odlučio prijaviti se u Marince, a kasnije u Kopnenu vojsku SAD-a.

Za Huffington Post Ortega je izjavio kako mu je vojska bila „bijeg u bolji život“. U deset je godina sudjelovao u tri borbene ture – dvije u Iraku i jednoj u Afganistanu. Rekao je da ga je okolina na koju je naišao u vojsci oduševila, zato što je od njega zahtjevala da neprestano radi na sebi.

Ortega je danas glavni i odgovorni u helikopterskoj posadi unutar 25. pješačke divizije na Havajima. On je naizgled sasvim tipičan vojnik: odgovara svim standardima fizičkog izgleda kakvog jedan vojnik treba imati, od svojih zapovjednika dobiva isključivo pozitivne komentare te se uvijek trudi da mu vojne misije budu na prvom mjestu, bez obzira što se događa u njegovu privatnom životu. A u posljednje mu se vrijeme događa mnogo toga.

Prijetilo mu je izbacivanje iz službe

Bez obzira na njegov doprinos i odanost vojsci, Ortegi je prijetio rizik od izbacivanja iz službe zato što se u vojnim papirima on vodi kao žena.

Ortega, koji se rodio kao žena, jedan je od malobrojnih transseksualnih vojnika koji to javno priznaju. Iako u vojsci trenutno služi oko 15 500 transseksualnih osoba, one su to prisiljene raditi u tajnosti, zato što trenutna politika Ministarstva obrane SAD-a transseksualcima zabranjuje rad u vojnoj službi. Vojni medicinski standardi naime tvrde sljedeće: transseksualnost i transvestizam jedni su od nekoliko psihoseksualnih ili psiholoških stanja, koja uključuju i voajerizam i parafiliju te pojedinca čine administrativno nesposobnim. No, to će se uskoro promijeniti.

Otkad je 2011. ukinuta službena politika „Don’t Ask, Don’t Tell“, vojska je napravila određene pomake prema potpunoj jednakosti LGBT osoba u vojnim krugovima. Brojnim se studijama i dopisima, uključujući i navodno veoma povjerljive dokumente Kongresnog istraživačkog centra, zaključilo kako ovakva politika treba biti ukinuta, stoga je danas mnogo teže izbaciti transseksualne osobe iz vojne službe samo zato što su transseksualni. Washington Post još je u travnju objavio članak u kojem je detaljno opisana Ortegina situacija, kao i politika Ministarstva obrane. Od tada, Ortega je na neki način postao „izložbeni primjerak“ za rješavanje problema transseksualnih osoba unutar vojske. Uz pomoć Američke civilne udruge, Ortega je dobio priliku sastati se sa senatorima, članovima Bijele kuće i višim dužnosnicima u Pentagonu te je bio uključen u mnoge rasprave na kojima se razgovaralo o tome kako bi se trenutna politika mogla promijeniti.

Ortegina popularnost i način na koji se našao u središtu medijske pozornosti, samo su dodatno pritisnuli Pentagon da što brže reagira, što se ovaj utorak napokon i dogodilo.

Valja istaknuti kako 18 zemalja na svijetu, svojim zakonom jasno brani diskriminaciju LGBT osoba prilikom novačenja u vojsku, a SAD, nije među njima.

Smiješni zakon trebao bi biti ukinut 2016.

Glavni tajnik Obrane, Ashton Carter, rekao je kako će se zabrana ukinuti početkom 2016., nazvavši sadašnji zakon „zastarjelim“. U priopćenju je napisao kako će grupa stručnjaka, tijekom sljedećih šest mjeseci, nastojati donijeti zakon koji će transseksualnim osobama dopustiti da slobodno služe. Tijekom tog vremena, viši će dužnosnici iz Pentagona biti zaduženi za otpuštanje transseksualnih osoba iz vojne službe.

Za Ortegu je pak sva ta pažnja u posljednjih nekoliko mjeseci bila malo previše. No, objasnio je kako je od početka bio svjestan u što se upušta, ali je osjećao da to jednostavno mora učiniti.

„Imao sam izvanredne rezultate u službi, do sad sam normalno komunicirao sa svim članovima vojske te nije bilo razloga zbog kojeg bi mi mogli prigovoriti; nije bilo apsolutno ničega što bi mogli iskoristiti protiv mene. Situacija je bila otprilike ovakva: Ova osoba postoji i mi nemamo ništa loše za reći o njoj’“, objašnjava Ortega.

Zato je, kaže, uvijek oprezno slijedio sve zakone za transseksualne osobe – čak i one posve smiješne, kao recimo taj da je povremeno morao nositi žensku uniformu. Žensku košulju i suknju jedva je navukao na sebe, ali „jednostavno sam igrao njihovu igru, iako je bila nevjerojatno sramotna i veoma neugodna“, tvrdi. „Htio sam nešto dokazati i promijeniti. Zato sam radio sve što su od mene tražili.“

Ortega veoma naporno vježba, ima jako kratku kosu i kaže kako je „namjerno napravio ovakav presedan.“ „Ako ste vi jedan od primjera takvih osoba, onda će o svima drugima suditi prema vama“, tvrdi Ortega, objašnjavajući zašto se ističe.

Ortega se još kao klinac suočio s nepravdom

No, Ortegi propagiranje određenih načela i nije toliko strano. Već se ranije glasno borio protiv „Don’t Ask, Don’t Tell“ zakona, pa mu je propaganda, na neki način, bila nametnuta od samih vojnih početaka.

Kad je bio dijete, ljeta je provodio kod prabake na ograđenim zemljištima njenog doma u Kentuckyju, pa je zapravo već tada postao svjestan nepravde koju su nanosili Indijancima (kojima i sam dijelom pripada). Članovi obitelji njegova pradjeda bili su robovi, pa je od malena slušao priče o segregaciji i rasnim sukobima.

Njegova je majka lezbijka, koja je također služila vojsci pod zakonom „Don’t Ask, Don’t Tell“. U razgovoru za New York Times, Ortega je izjavio kako je „odrastao unutar LGBT zajednice i rodno neutralnog okruženja.“

U svom današnjem radu, Ortega se zalaže za jednake mogućnosti zaštite, sigurnu okolinu za pripadnike LGBT zajednice te također pokušava medije okrenuti od tolikog interesa za medicinsku povijest transseksualnih muškaraca.

Priznaje kako birokracija posla kojeg trenutno obavlja zaista može biti užasno naporna. „Uvijek će biti onih koji na nas gledaju negativno, onih koji smatraju da jednostavno nismo dovoljno dobri. No, zato se s vremena na vrijeme moram podsjetiti da ono što radim zaista donosi napredak“, objašnjava za Huffington Post.

Napisao je i otvoreno pismo predsjedniku Obami

A sudeći prema nedavnim objavama iz Pentagona, kao i prema porukama transseksualnih veterana i vojnih kolega koje mu neprestano stižu, Ortega stvarno radi nešto odlično. Neki od ljudi s kojima razgovara „zaista su očajni, otuđeni, usamljeni i suicidalni“, napisao je u otvorenom pismu predsjedniku Baracku Obami. „No, američka je vojska navikla na nametanje presedana za uključivanje i jednake mogućnosti sviju“, također je napisao. „Vojska je već prošla desegregaciju, uključivanje žena u svoje redove, izjednačavanje plaća obaju spolova, ukidanje „Don’t Ask, Don’t Tell“ zakona i donošenje prava na brak istospolnim parovima, a sve u korak s ostatkom zemlje“, dodao je.

Objašnjava kako je baš to jedan od razloga zašto je toliko sretan vremenom koje je proveo u vojsci, uključujući naravno i ljude s kojima je radio, koji su mu također bili velika podrška. „Ovdje sam naučio mnogo dobrih i pozitivnih stvari“, kaže. „Vojska je bila arena gdje sam mogao prekoračiti svoje mogućnosti i tjerati sam sebe do krajnjih granice, bez da ikada odem predaleko.“

Iako mu služba istječe 2017. godine, Ortega razmišlja o raznim opcijama za budućnost. Iako postoji mogućnost da se ponovno vrati u vojsku, razmišlja i o tome da preseli u Toronto, kako bi mogao biti sa svojom djevojkom, također transseksualkom i aktivisticom, a kaže kako razmišlja čak i o uključivanju u politiku.

Neovisno o tome što mu donosi budućnost, kaže kako će i dalje nastaviti „mijenjati stvari“. „Neću biti ponosan sve dok novi zakon ne bude donesen, a onda ću naći nešto drugo čime ću biti opsjednut“, poručio je.