Ovih dana u Zagrebu je održan sportski turnir LGBTIQ osoba; ljudi koji stoje iza svega objašnjavaju zašto je toliko bitan

Sportski međunarodni turnir za LGBTIQ osobe, s preko 100 sudionika koji su se natjecali u nogometu, košarci, badmintonu, odbojci i plesu u paru, održao se prošloga vikenda u Zagrebu. Turnir je nazvan QueerSport Weekend, a nakon nekoliko godina stanke, organiziralo ga je sportsko društvo qSport koje redovito organizira rekreativne aktivnosti za LGBTIQ osobe. Zamišljen prvenstveno za LGBTIQ osobe, na turniru su svi zainteresirani bili dobrodošli.

Druženje kroz sportske aktivnosti zamišljeno je za međusobno druženje, upoznavanje i jačanje LGBTIQ osoba. Nina, jedna od sudionica turnira s kojom je Telegram razgovarao, kaže kako je na turnir došla prvenstveno zato što neizmjerno voli igrati badminton. Posebno joj se, kaže, svidjela mogućnost igranja u mješovitim parovima. “To zaista nije uobičajeno. Kada razmislite, sport je zapravo praktički ili isključivo muški ili isključivo ženski, tako da mi je mogućnost igranja u mješovitom paru bila super”, govori Nina.

Sigurna zona

Ipak, kao ključan segment turnira ističe njegovu queer odrednicu i upoznavanje s iskustvima drugih ljudi. Primjerice, naglašava, transrodnim je osobama posebno problematično svakodnevno se baviti sportom. I ne samo sportom; ljudi koji izgledaju drugačije imaju problema u svakodnevnim situacijama, od običnog odlaska na toalet do bavljenja sportom i, primjerice, svlačenja prilikom bavljenja sportom, priča nam Nina.

“Ljudi ih čudno gledaju u takvim situacijama i zato je qSport interesantan. Okružen si ljudima među kojima možeš biti ono što jesi, izgledati kako želiš, jednostavno, biti u safe zoni. To je najjača stavka ovoga turnira”, ističe, a karakter turnira na isti način tumači Boris Vrdoljak, jedan od organizatora. Kako kaže, druženje kroz sportske aktivnosti doprinosi jačanju LGBTIQ osoba; zajedno su, razgovaraju, bude tu puno priča o coming-outu ili o problemima s roditeljima zbog njihovog neprihvaćanja.

 

Inozemni turniri i osjećaj da nisi dio manjine

Vrdoljak, koji svakoga svibnja i lipnja uoči Zagreb Pridea drži radionice voguea (plesa koji kopira manekenske poze iz časopisa Vogue, a proslavila ga je Madonna u spotu za istoimenu pjesmu), kaže kako se slični turniri poput zagrebačkog organiziraju diljem Europske unije. Okupljaju i po 5.000 ljudi. Takvi ih turniri, kaže, motiviraju.

“Ovdje uvijek imate osjećaj da ste manjina, a na takvome turniru odjednom imate osjećaj da niste dio manjine, daje vam posve drukčiju perspektivu te snagu i želju da i u Hrvatskoj radite na sportskim prostorima i događajima koji su sigurni i ugodni za sve”, ističe naš sugovornik i dodaje kako su kroz redovne aktivnosti qSporta tijekom godine ljudi sve snažniji, otvoreniji i lakše se outaju.

Macho okruženje u sportu

Ne zaboravlja spomenuti kako je u profesionalnom sportu u svijetu, primjerice u nogometu i košarci, vrlo malo outanih osoba. Razlog tome su, smatra, macho i patrijarhalna okruženja. “Outanje u takvom svijetu često dovodi do gubitka sponzora, problema u prijelaznom roku i slično”, govori Vrdoljak uz opasku kako je u inozemstvu u tom smislu ipak lakše. Kao primjer navodi NBA košarkaša Jasona Collinsa koji je ostao upamćen kao prvi gej sportaš koji se natjecao u jednoj od četiri najveće američke profesionalne sportske lige.

Collinsa su, pritom, podržali suigrači iz NBA lige poput pokojnog Kobea Bryanta, ali i tadašnji američki predsjednik Barack Obama, kao i sponzor Nike. Uz Collinsa, nabraja Vrdoljak, od inozemnih outanih profesionalnih sportaša tu je i britanski skijaš Gus Kenworthy koji je 2014. na Olimpijskim igrama u Sočiju osvojio srebrnu medalju u slobodnom skijanju za SAD, a možda je najpoznatija legendarna tenisačica Martina Navratilova, deveterostruka osvajačica turnira u Wimbledonu.