Ovo je Dunja, pronađena je sa skršenom kralježnicom i metkom u tijelu. Mimo svih izgleda, opet hoda

Dvogodišnja žuta mješanka Dunja provodila je dane umorna, gladna i ozlijeđena, kod pilane Spačva, u blizini autoputa u okolici Vinkovaca. Jedva se kretala, samo je polako vukla stražnje noge. Tamo ju je prije nešto manje od mjesec dana, nakon dojave građana, pokupila jedna od volonterki vinkovačke udruge Rocco. Uslijedile su dugotrajne i iscrpne pretrage, koje su, pored brojnih drugih ozljeda, pokazale da kujica ima i metak u tijelu.

U Udruzi je brigu za Dunju preuzela Tanja Glujić i odmah ju je odvela u Vukovar kod veterinarke Vesne Marošinac iz ambulante Anubis, koja je potom psa poslala na rendgen u Osijek kako bi otkrili stvarno stanje.

Rendgen je pokazao dosta očajno stanje

Rendgen je pokazao da Dunja ima staru frakturu kralježnice te svježu frakturu zdjelice, te da je u nekom trenutku života propucana metkom koji joj se još uvijek nalazio u tijelu.

“U Osijeku su doktori zaključili da se stari lom kralježnice ne može popraviti i da će Dunja morati u kolica. Potom je doktorica Marošinac zvala Veterinarski fakultet u Zagrebu, gdje je jedan od stručnjaka zaključio isto. Nije pomagala ni činjenica da ima svježu frakturu zdjelice”, priča Glujić.

No, Dunja ih je sve kroz dan-dva iznenadila; uporna mješanka počela se podizati na stražnje noge.

Dunja protiv svih izgleda

Nakon pregleda u Osijeku, Dunja je vraćena kod dr. Marošinac u Vukovar, gdje je smještena u stacionar. Tamo trenutno pije vitamine, vježba prednji dio tijela i pokušava hodati. Stražnje noge još uvijek malo vuče po zemlji, pa kako bi spriječili nastanak novih ozljeda, veterinarka Marošinac i volonterke udruge nabavile su joj i prigodne čarapice.

Kretati se ipak ne smije previše, jer je za frakturu kuka propisano jednomjesečno mirovanje. Tek nakon toga, znat će se na koliko će nogu hodati u budućnosti.

Volonterka Tanja se nada da će kujica uspješno stati na noge, a u pripremi je već i fizioterapeut Igor koji inače pomaže ozlijeđenim životinjama u Udruzi. No, u slučaju da se noge ne oporave, imaju još jednu opciju.

“Ako baš ne bude mogla stati na noge, napravit ćemo joj kolica. U Osijeku smo ih već radili za dva-tri psa u Udruzi koji su imali ozlijeđenu kralježnicu i bilo je dobro, pa će biti i ovo”, kažu.

Pitali smo ih kakvi su troškovi oko Dunjina oporavka, kažu da nisu jako visoki, ali ipak ih se skupi. Riječ je o tristotinjak kuna za rendgen, otprilike isto toliko za prijevoz i nešto više za boravak u stacionaru za koji će troškovi samo rasti, dok god je tamo. No, najveća stavka u konačnici bi mogla biti eventualna operacija, ukoliko veterinari zaključe da Dunji potrebna kako bi prohodala. Svaka donacija je zato, kažu, dobrodošla.