Ovo je najuzbudljivije novo mjesto u Zagrebu; Muzej prekinutih veza otvorio je restoran u suradnji s Tvrtkom Šakotom

Ne treba više puno pričati o tome koliki je globalni hit Muzej prekinutih veza koji su 2010. u Ćirilometodskoj 2 otvorili Dražen Grubišić i Olinka Vištica. Prije tri godine napravili su podružnicu u Los Angelesu, a u sklopu zagrebačkog otvorili su i Brokenships café.

Ovog su ljeta na Gornjem gradu zaokružili priču i napravili restoran. Brokenships bistro otvoren je 13. kolovoza, odmah do kafića, na Katarininom trgu 3. “Plan je bio otvoriti bistro još u šestom mjesecu, ali znate kako je to, zezala nas je birokracija”, govori gospodin Grubišić dok nas vodi kroz restoran.

Ideja je prikazati hrvatsku kuhinju na moderan način

“Vani ovakav koncept nije ništa novo pa smo rekli: ‘zašto ne bismo i mi pokušali’. Dugo smo razmišljali o tome, a sve se nekako pokrenulo kad se prošle godine oslobodio ovaj prostor. Ideja je bila prikazati hrvatsku kuhinju – ali naravno uz reference na prekide veza – pa tako imamo i manje, single porcije”, smije se.

U prostor na Katarininom trgu ušli su krajem prošle godine, a s uređenjem su krenuli negdje na proljeće. Interijer je, očekivano, uredio Grubišić, a u tome mu je pomogla i mlada dizajnerica Željka Zrnić. S obzirom na to da su u tom prostoru prije bili samo kafići, veliku pažnju posvetili su kuhinji. Zidovi restorana obojeni su u crvenu boju koja s visinom blijedi pa su malene volte u posve svijetloj nijasi, gotovo bijele. Tako, objašnjava Grubišić, prostor djeluje viši.

Unutra su jednostavni crni stolci i stolovi od tamnijeg drveta pa je atmosfera nešto intimnija, dok je na terasi drugačija priča, sa žutim i mint stolcima i toplim smeđim stolovima.

Tvrtko Šakota radi kao konzultant kod njih

Što se tiče ponude, trenutno imaju 15 jela s namirnicama tipičnim za razne dijelove Hrvatske. Tu se zapravo radi o modernim izvedbama jednostavnih jela koje je u Brokenships bistro doveo chef Tvrtko Šakota koji za njih radi kao konzultant. Osmislio je meni i sa sobom doveo nekoliko svojih ljudi. Ispričao nam je kako će se ponuda mijenjati prema sezoni, a namirnice koje koriste većinom su iz Hrvatske. Sve pripremaju sami, od kruha, tjestenine pa do putra i konzerviranog mesa. Ovdje se, priča Šakota, ne radi o konfekciji.

“Koncept je vezan isključivo na hrvatsku kuhinju, odnosno na jela ili namirnice koje su se koristile ili se još koriste, a nisu toliko zastupljene. Recimo, pasutice su preteče fuža. Razlikuju se po tome što nisu preklopljene, odnosno, zarolane, a tipične su za Istru”, opisuje Šakota. Od fermentiranih pinjola i badema uz njih rade hrskavu pločicu koja jelu, kako kaže, daje novu dimenziju. U sve to idu srdele, bosiljak i svježa rajčica. Mala porcija je 50, a velika 85 kuna.

Za Zagreb su, recimo, tipični krastavci i vrhnje, ali je u njihovoj salati, opisuje Šakota, svaki dio krastavca drugačije obrađen. “Na dnu je još sirutka koju sami radimo, a dodali smo i naše ulje od kopra i karameliziranu sirutku”. Mala porcija je 30, a velika 55 kuna.

Imaju i ozbiljnu ponudu bio vina

Kalja je lešo janjetina s mladim kupusom, krumpirom, rajčicom i mrkvom. “Svako povrće je posebno obrađeno, a zatim se spaja s temeljcem u kojem su se kuhali kosti i drugo povrće. Radi se o jelu tipičnom za Liku”, objašnjava Šakota. Mala porcija je 65, a velika 120 kuna.

Kao jedno od zanimljivijih jela izdvojili su i ono koje zovu Meso iz tiblice, tipično za Međimurje. “Prije su ljudi potapali svinjetinu u masti i tako ju konzervirali i čuvali cijelu zimu. To meso su onda mazali na kruh i nosili kad su išli raditi u polje. Mi smo sad to isto napravili s patkom i svinjskim rebrima, konzervirali smo ih u masti”, priča Šakota. To se servira na zapečenom kruhu, s majonezom od krastavaca, bučinim uljem i ukiseljenim povrćem. Mala porcija je 35, a velika 55 kuna.

Imaju i 40-ak hrvatskih i europskih etiketa bio vina. “Kod ovih vina grožđe nije špricano i nema nikakvih dodataka. Što dobiješ od grožđa to ide u vino”, detaljizira Grubišić. Cijene onih točenih na čaše su od 25 do 65 kuna.