Ovo nestabilno vrijeme ne odgovara ni šišmišima, siroti su pogubljeni. ‘U Zagrebu ih nalazimo posvuda’

Tijekom posljednjih nekoliko tjedana u oporavilište Zoološkog vrta pristiže sve više šišmiša koje djelatnici i volonteri Dumovca gotovo svakodnevno spašavaju po Zagrebu. Damir Skok, ravnatelj Zoološkog vrta u čijoj je nadležnosti i Dumovec, objašnjava nam u čemu je problem; šišmiši ne vole ekstremne vremenske uvjete, niti nagle promjene vremena.

Zato ih, kažu, onemoćale i gladne nalaze posvuda. Najčešće ljudima u stanovima, gdje zalutaju u potrazi za hranom, jednog su neki dan pronašli u lokvi u dvorištu stambene zgrade, ima ih koji padnu sa stabla… “Ne odgovaraju im ni jako sunce, ni jake kiše koje često dolaze sa zahlađenjem. Na šišmiše utječu ne samo konkretni vremenski uvjeti, nego i s njima povezan pristup hrani.

O vremenskim uvjetima ovisi ponuda hrane jer se šišmiši hrane kukcima, a razmnožavanje kukaca vezano je uz odgovarajuće vrijeme i to je proces koji traje. Vremenski uvjeti tako znaju dovesti do toga da je malo kukaca. To za šišmiše, lastavice, piljke i mnoge druge životinje znači nestašicu hrane. Tada neke jedinke onemoćaju, pogotovo one mlade koje još nisu vješte u lovljenju kukaca”, objašnjava nam Skok.

Šišmiši najčešće ulete u stambene prostore

Porazgovarali smo i s Darkom Ozmecom, voditeljem terenske ekipe Skloništa za nezbrinute životinje Grada Zagreba. Ispričao nam je kako su u posljednjih tjedan dana imali nekoliko intervencija zbog šišmiša, a da se najčešće radi o slučajevima kada šišmiš uđe u neki stambeni prostor. Tada ih građani zovu kako bi ga ulovili i vratili u prirodu.

“Riječ je o intervencijama s kojima imamo puno iskustva, pa najčešće kratko traju. U stambene prostore šišmiši zalutaju u lovu na kukce. Kukci vole ići prema izvoru svjetlosti, a šišmiš ih prati. Zato ulazi u prostore gdje obitavaju ljudi. Takvih slučajeva ima više u naseljima gdje su u blizini staništa većeg broja šišmiša. Šišmiši žive u neboderima, potkrovljima kuća, ruševnim građevinama, drveću… “, kaže Ozmec.

Ispričao je također kako ih veliki broj živi u drveću u Parku mladenaca u Sigetu, pa kada prate svoju “leteću hranu” često znaju zalutati u okolne zgrade među kojima je neboder Super Andrija. Kažu da su Zagrepčani srećom na to već navikli, pa znaju da je najčešće dovoljno samo otvoriti prozore kako bi šišmiš sam izašao. Međutim, ako to ne uspije, terenska ekipa stiže upomoć.

Kada i kako ih vraćaju u prirodu

Šišmiši inače žive diljem Zagreba, nema kvarta ili dijela grada gdje ih nema. “Intervencije s većim jatima šišmiša posljednjih godina znamo imati u drugoj polovini kolovoza. Tada u zatvorene prostore znaju zalutati cijele kolonije šišmiša. Takve intervencije imali smo prošle i pretprošle godine u Klinici za traumatologiju u Draškovićevoj ulici. Kako šišmiši ne bi ulazili u takve prostore, preporučujemo postaviti mrežice na prozore”, objašnjava Ozmec.

Na neka naša pitanja odgovorila je i Ingeborg Bata, veterinarka iz Zoološkog vrta grada Zagreba. Bata nam je pojasnila što se sa šišmišima događa kada dođu i kada izlaze iz oporavilišta Zoološkog. “Svaka životinja koja dolazi u oporavilište Zoološkog vrta grada Zagreba, prvo ide na pregled. Potom joj se, ako ih ima, veterinarski saniraju ozljede. Nakon toga pratimo kako će jesti. Ako životinji treba dugotrajni oporavak, odlučuje se hoće li ići u Udrugu za zaštitu divljih životinja AWAP”, priča Bata.

No, kada je šišmiš spreman za povratak u prirodu, pazi se na vremenske uvjete. Tumači da dva dana prije puštanja u prirodu ne smije padati kiša, a također je važno da se šišmiše pušta poslijepodne ili predvečer, kada zalazi sunce. Šišmiše stavljaju na drveće koje ima koru, kako bi se oni mogli prihvatiti za podlogu. U idealnom slučaju, šišmiše se postavlja na drvo obavijeno biljem, primjerice bršljanom. Tako se oni osjećaju najsigurnije jer se mogu skloniti do svog odlijetanja. Nekad im treba samo desetak minuta, a nekada i dulje.