Par koji se vjenčao u kasnim 70. ispričao kako su u tim godinama ipak odlučili stati pred matičara: 'Sve se promijenilo kad je završio u bolnici'

Maureen (72) i Norman (79) zbog svojih godina isprva nisu imali nikakve želje vjenčati se

FOTO: Unsplash

”Nikada nisam razmišljala o braku s njime”, priznaje 72-godišnja Maureen Paton iz Londona o svom novopečenom suprugu Normanu Joplingu (79). Bez potrebe i želje za ikakvim formalnostima, ovaj je par sretno živio oko šest godina otkako se on u prosincu 2016. uselio k njoj. No nakon njegove neizvjesne borbe za život, u poznim godinama ipak su odlučili stati pred matičara.

”Bilo nam je suđeno od početka. Odakle onda potreba za bračnom ceremonijom tako u kasno u našim životima? Nije kao da ljudi nisu znali da smo zajedno. A posljednji put kada se itko od nas vjenčao s drugim ljudima bilo je davnih 1970-ih. Njegov je brak završio razvodom nakon nekoliko godina, a moj nakon 29 godina smrću mog prvog supruga Liama”, započinje priču za Telegraph ova 72-godišnja novinarka.

Norman ju je osvojio 2015. godine svojim šaljivim opisom na stranici za upoznavanje partnera. “Malo pohaban po rubovima, ali u osnovi zdrav”, predstavio se. Takva se iskrenost Maureen činila dobrim znakom, a ubrzo se pokazalo da je bila u pravu i da je on čovjek za nju.

Njezina odanost ga dirnula

A onda se, kaže ona, sve promijenilo prošle kolovoza kada je Norman gotovo četiri mjeseca bio hospitaliziran. Tijekom njegove mukotrpne i dugotrajne borbe za život u tri različite bolnice, nakon komplikacija uzrokovanih operacijom krvarenja u mozgu, Maureen ga je svaki dan posjećivala. Ni dana nije mogla bez njega, a uz to je vodila detaljan bolnički dnevnik, jurila za liječnicima i pokušavala komunicirati s njime iako je on tada mogao samo pomicati obrve.

”Jednog dana, nakon što je vratio moć govora, rekao je da je bio toliko dirnut mojom odanošću u tom teškom periodu da je pomislio da bismo se ipak trebali vjenčati, unatoč našim godinama. Odjednom se javno iskazivanje predanosti jedno drugome činilo apsolutno ispravnim i primjerenim”, ispričala je.

Ovaj par nije želio crkveno vjenčanje. ”U jednom smo trenutku morali odlučiti hoćemo li zatražiti od našeg lokalnog matičnog ureda u sjevernom Londonu da organizira ceremoniju u našem domu zbog njegove slabosti. Srećom, ponovno je postao pokretan nakon što je mjesecima bio vezan za krevet, tako da smo mogli rezervirati matični ured u blizini našeg doma”, kaže Maureen.

Najvažnije im je, govore, to što su sada i službeno postali jedno drugome najbliži članovi obitelji. ”Bolnice, na primjer, još uvijek postavljaju to pitanje i može biti neugodno ako niste službeno priznati kao partneri”, istaknula je ona.

Vjenčanja su danas drugačija

Kada su otkrili plan svojim obiteljima, njegovom sinu Roryju i kćerima Lucy te Mazy, svi su bili oduševljeni. Unatoč sveopćem veselju, željeli su skromno vjenčanje u krugu njima najdražih ljudi.

Maureen se prisjetila i kako su vjenčanja izgledala u 70-ima kada se prvi puta udala. ”Tada sam nosila klasičnu, bijelu vjenčanicu i pozvala oko 70 gostiju. Ali isto sam se vjenčala u matičnom uredu, no za ovo drugo vjenčanje sam primijetila baš puno razlika. Današnja industrija vjenčanja toliko je ogromna u usporedbi s mojim prvim, da me samo dodatno uvjerila u to da je manje zapravo više”, objašnjava.

Nervozna kao i prvi puta

Ovog se puta zato nije udala u tradicionalnoj vjenčanici, već je u bračnu luku odlučila uploviti u dugoj haljini boje karamele s biserima na ramenima, visokim ovratnikom i dugim rukavima. Na to je odjenula vintage ljubičasti kaput od kašmira iz svoje mladosti.

”Radovali smo se slavlju naše ljubavi, ali sam se osjećala jednako nervozno kao kada sam bila u središtu pozornosti davne 1977. za svoje vjenčanje s Liamom, osobito kad su dva matičara mislila da smo Norman i ja roditelji sretnog para, zbog naših godina. Nisu isprva prepoznali da smo mi mladenci”, prepričava kroz smijeh anegdotu iz matičnog ureda.

Kao jedan od vjenčanih poklona ovaj je par dobio uokvireni Shakespearov stih koji, kažu, njihovu ljubav savršeno opisuje. ”Neka brak srodnih duša i stvorenja zapreka nema”.