Pariški prodavači knjiga sa štandova duž rijeke Seine ne žele otići zbog otvaranja Olimpijskih igara 2024.

Prodavači knjiga čiji se zeleni, klimavi štandovi protežu duž pariške rijeke Seine, već su stotinama godina tamo i ne žele napustiti svoja mjesta pod pritiskom gradskih vlasti zbog ceremonije otvaranja Olimpijskih igara, 2024. godine.

Prošli su cenzure kraljeva i nacističkih okupatora, pandemiju covida i česte proteste, ali se još nalaze na istome mjestu, piše londonski Times.

Times kaže da je Seine jedina rijeka na svijetu koja teče između dvije police sa knjigama. Dužinom od četiri kilometra proteže se najveća tržnica knjiga na otvorenome na svijetu, s procijenjenih 300.000 svezaka koji se prodaju na 240 štandova.

Sve zbog ceremonije otvaranja Olimpijskih igara

Kako se u Francuskoj 2024. godine održavaju Olimpijske igre, planovi otvaranja sukobljavaju trgovce knjiga s gradskom vlasti.

Pariz je prije dvije godine odlučio da će ceremonija otvaranja biti na Seini, a ne, kako je uobičajeno, na stadionu. Izbor lokacije za sportaše koji će stići na više od 160 brodova krši tradiciju i stvara sigurnosni problem za gradsku policiju.

Strah ih je da će izgubiti svoja mjesta

Pariški dužnosnici žele rastaviti štandove i privremeno ih premjestiti, a vlada bi pokrila troškove selidbe i eventualne štete.

Prodavači se bune da nisu bili konzultirani i boje se da neće dobiti ista mjesta koja imaju sada te da će povratak dugo potrajati, možda i godinu dana ili zauvijek, kazao je jedan trgovac za CNN.

To nije posao, to je stil života

Trgovac koji tamo ima štand već četiri desetljeća, za The New York Times je izjavio da je Pariz bez svoje tržnice s knjigama kao Venecija bez gondola.

The Guardian piše da to nije posao, nego životna filozofija. Ne zarađuje se puno, ali trgovci vole tamo prodavati knjige zbog slobode, odnosa sa stalnim kupcima i kontakata sa zanimljivim strancima.

Svojevrsni pokret otpora

Olimpijske igre u Francuskoj počinju za manje od godinu dana, a borba oko štandova s knjigama vjerojatno će se još zaoštravati. Times kaže da “prodavači drže barikade i da je revolucija tek započela”.

Još 1649. godine grad je zabranio štandove na najstarijem mostu u Parizu, Pont Neufu, zbog pritiska knjižara koji su željeli preuzeti sav posao. Tijekom povijesti, na štandovima se prodavala antimonarhistčka literatura, a kasnije su prodavači pomagali distribuciji antinacističke propagande.

Forbes piše da na štandovima mora biti 75 posto knjiga i časopisa, a 25 posto turističkih suvenira da bi se zadržala književna, intelektualna kvaliteta štandova.