Pašta u golemom kolutu sira ozbiljan je hit u Europi. Upravo su nam je pripremili u novom restoranu u Zagrebu
Bili smo u talijanskom restoranu La Nostra Casa u Ulici kneza Mislava
Obitelj Bušić, vlasnici zagrebačkih gastro barova Mali, ali… u Frankopanskoj i Maksimirskoj, poznatih po brzopoteznim gablecima, prije desetak dana otvorila je novi restoran. No, ovaj je dosta drugačiji od smjera kojim su dosad išli: zove se La Nostra Casa i sve se vrti oko talijanske kuhinje. Nalazi se u Ulici kneza Mislava 13, na mjestu gdje je nekad bio restoran Žlica i vilica, a prostor djeluje toplo. Vlasnica Carla Bušić kaže da su uspjeli postići ono što su htjeli; ugodan prostor iz kojeg ljudi ne žele izaći.
Ipak, zbog jedne stvari na jelovniku mogli bi ljudima biti posebno zanimljivi. Možda ste, naime, u posljednje vrijeme primijetili videe koji kruže po društvenim mrežama iz raznih restorana u Europi; špageti koji se rade u kolutu sira. Stvar je postala ozbiljan hit u mnogim zemljama, a to jelo pripremaju u La Nostra Casi.
Dakle, špageti se pripremaju pred ljudima, u ogromnom kolutu sira, i cijela stvar je zamišljena kao mini performans. Ogroman sir donesu do vašeg stola, prvo ga sastružu, zatim ga zaliju viskijem, kojeg zapale kako bi se sir otopio, a alkohol ispario. Na kraju na sve to dodaju špagete s malo vrhnja, a rezultat je fina, kremasta pašta. Cijena joj je 95 kuna. “Iako se čini puno, zaista nismo nabijali cijene. Talijani ovo jelo naplaćuju po 40 eura, a Francuzi i po 70 eura”, priča Carla. Kaže da kolut sira Grana Padano nabavljaju iz Italije, kao i domaću talijansku tjesteninu. “Ljudi vole taj sir, vole špagete, naprosto vole tu jednostavnu talijansku kuhinju”, priča Bušić, čija je mama chefica kuhinje.
‘Htjela sam u centru pojesti dobre špagete’
Zašto uopće talijanska kuhinja? “Milijun puta sam se našla s prijateljima u gradu i jele su mi se dobre špagete, a u centru ih nismo imali gdje pojesti. Morala sam za to voziti na drugi kraj grada”, govori. Carla je sama, kaže, osmislila prostor. Naime, nije se baš uspjela složiti s arhitektima, pa je sama sve nacrtala i odabrala namještaj. “Mi ne nudimo nikakvu modernu kuhinju, već autentična mediteranska jela i prostor je morao biti usklađen s time”, kaže. Bilo im je važno da La Nostra Casa bude dovoljno ugodna da je se može nazvati obiteljskim restoranom, a opet dovoljno moderno uređena da je se ne poistovjećuje s konobama.
Jelovnik su, kaže, slagali prema namirnicama koje su dostupne u svako doba godine. “Primjerice, za rižoto sa šumskim gljivama, ovisno o sezoni, mijenjat ćemo samo gljive, nećemo mijenjati kompletno jelo. Nastojali smo da imamo konstantu uz koju još svaki dan stavimo četiri ili pet dnevnih jela za one koji dođu u vrijeme ručka i to je dostupno do pet sati”.
Fascinirana talijanskim pristupom
Ako to dosad nije bilo jasno, vole talijansku kuhinju. “Tamo postoji nešto čega ovdje stvarno nema. Taj odnos konobara i ljudi. Drugačije je kako se karakterno postave i kako prilaze gostima, od toga kako poslužuju do toga kako vam daju žlicu ako je trebate. Ovdje nisam osjetila tu toplinu, a jako sam željela to prenijeti u naš restoran”, objašnjava.
Pitali smo ih koja im jela najbolje prolaze otkako su otvorili. “Pačji file pokazao se jako dobrim. Špagete u siru su očekivano popularne, zatim linguini u umaku od lososa te rižoto od kozica. Od mesnih jela definitivno biftek, a od deserta nam jako dobro ide panna cotta.”
Zanimale su nas i cijene za jela koja spominju: pačji file je 95 kuna, kao i špagete u siru, linguini u umaku od lososa su 78 kuna, a rižoto s kozicama 65 kuna. Biftek je 145 kuna, a panna cotta 29 kuna. Carla je prilično optimistična što se tiče budućnosti: “Nismo skakali s cijenama, sve je nekako u umjerenom tonu i sad je već dosta ljudi čulo za nas, a to je super početak…”