Pingvin je napokon opet otvoren, skoknuli smo tamo. Usput, evo i male povijesti kultnog mjesta kroz sjećanja Alberta Pape

U tri desetljeća, koliko postoji, Pingvin je postao jedno od kultnih zagrebačkih mjesta. Zato nije baš čudno da su se Zagrepčani krajem travnja prilično uznemirili kad su shvatili da su vrata popularnog sendvič bara zatvorena. No, panika je bila preuranjena, samo su krenuli u preuređenjem. Sada, nakon mjesec i pol dana radova, Pingvin je ponovno otvoren.

Mijenjali su, kaže nam vlasnik Vlatko Duvančić, sve, iako ćete, kad malo bolje pogledate, shvatiti da mjesto zapravo izgleda isto kao prije, samo novije i urednije. Nisu, naime, htjeli mijenjati jednostavan, prepoznatiljiv imidž Pingvina, isti koji ima od 1987. godine kad je prvi put otvoren.

Albert Papo: ‘Zapravo sam htio prodavati smrznuti jogurt’

No, ono što je novo, osim kuhinje, je preuređena terasa koju imaju u Teslinoj, a na koju stane dvadesetak ljudi. “Morali smo modernizirati, sve je bilo prilično staro pa je promjena bila nužna”, priča nam Duvančić. Mijenjali su, kako kaže, sve; od vitrina do hladnjaka, kako u Teslinoj, tako i u njihovoj pripremnoj kuhinji koja se nalazi u Bogovićevoj. Radovi su se nešto odužili pa se otvorenje koje je bilo planirano za sredinu svibnja ipak prebacilo na 16. lipnja, dakle na proteklu subotu s kojom je počela jedna nova era Pingvina. A mi smo se uz pomoć gospodina Alberta Pape, osnivača Pingvina, prisjetili samih početaka kultnog mjesta koje je, zapravo, vrlo brzo nakon otvorenja 1987. postao jedno od popularnijih u Zagrebu. Papo nam je ispričao kako je počeo u Teslinoj 7 prodavati tople sendviče, iako mu to u startu uopće nije bila ideja.

“Ma ja sam tamo zapravo htio prodavati sladoled, odnosno, smrznuti jogurt koji je tad postao popularan u svijetu. Budući da sam tad u Teslinoj imao Orient Express, znao sam za prazan prostor preko puta i odlučio da ću tamo prodavati ovaj desert. Bila je jesen i došli su mi Talijani koji su mi trebali prodati strojeve za izradu tog smrznutog jogurta, ali malo me iznenadilo kad su mi rekli da ih mogu dobiti tek za sedam mjeseci. Znate, u to doba je bila velika pomama za njima. Razmišljao sam si što ću raditi sedam mjeseci dok ne dođu ti strojevi i onda sam se sjetio sendviča. I tako sam krenuo sa sendvič barom. Super se primilo, sendviči su odlično krenuli pa je sladoled na kraju potpuno otpao”, priča Papo koji je svejedno odlučio zadržati ime Pingvin koje vam, kad ga stavite u kontekst prvotne ideje, odjednom ima više smisla.

‘Teslina je bila krcata autima, stizali su iz svih dijelova grada’

Opisao nam je i kako su izgledale te prve godine. “Pingvin se nije puno mijenjao tijekom svih ovih godina, uvijek je izgledao nekako isto. Dobro se primio. Teslina je noću znala biti krcata autima, ljudi su ovdje dolazili iz svih dijelova grada”, prisjeća se. U cijelu priču sa sendvičima s gospodinom Papom ušao je 1989. godine i gospodin Duvančić koji je zatim 2011. godine u potpunosti otkupio Pingvin. “Ja sam im sada samo mentor”, smije se Papo.

“Želio sam stvoriti prepoznatljivo mjesto u Zagrebu i mislim da sam uspio u tome. Danas kad nekome samo spomenete ime Pingvin, svi odmah znaju o čemu se radi i gdje se nalazi”, dodaje ponosno. A Duvančić, koji sada ima novog partnera, vlasnika Kaptolske kleti Damira Maletića, cijelo vrijeme napominje “da nema Alberta, ne bi bilo ničega”.

Što se tiče menija, ostao je više manje isti, osim nekoliko novosti. Naime, osim uobičajenih sendviča koji su im od 19 do 33 kune i burgera koji su im od 25 do 42 kune; koliko im je dupli cheeseburger, sad su uveli i šiš ćevape za 29 kuna, dok im je hladna salata od tune 23, a toplo-hladna s piletinom 25 kuna. Pingvin sada radi od ponedjeljka do subote od 10 do 04, a nedjeljom i blagdanom od 18 do 02 sata.