Polarni medvjedi na Arktiku počeli jesti delfine zbog globalnog zatopljenja, znanstvenici su uznemireni

Polarni medvjedi, suočeni sa time da moraju brzo mijenjati običaje, adaptiraju se na novo glavno jelo. Po prvi puta, polarni medvjed je viđen da proždire bijelog kljunastog delfina koji se zatekao zarobljen u ledu Svalbarda, grupe norveških otoka u Arktičkom oceanu.

U travnju 2014. godine zapažen je muški polarni medvjed punog želuca pokraj lešine dopola požderanog bijelog kljunog delfina koji je otprilike mogao težiti između 54 do 308 kilograma i biti dug od 1,5 do 2,7 metara, kazali su prirodoslovci u članku objavljenom online u časopisu Polar Research. Medvjed je viđen i kod druge lešine bijelog delfina koju je vjerojatno spremio za kasnije.

Ovi delfini vrlo rijetko dospiju tako daleko na Artik, draži im je Subarktik u kojem je manje leda i otvoren je. Da je bilo više leda u vodi, delfini ne bi ni doplivali tako daleko na sjever u proljeće, kaže Jon Aars, autor studije i znanstvenik sa norveškog Polarnog instituta, te dodaje kako oni tamo stižu tek u ljetnim mjesecima.

Delfini doplivali do sjevernog područja kad se led otopio

Temperatura površine vode Arktičkog oceana koji okružuje Svalbard povisila se osjetno u zadnjih 45 godina što je dovelo do smanjenja ledenog pokrivača Arktičkog oceana u ljeti i do ekstremnog otapanja u 2007. godini prema istraživanju objavljenom u časopisu Geophysical Research Letter.

Prije ove studije, bijeli kljunasti delfin nije zimi nikada primijećen tako daleko na sjeveru oko Svalbarda. Iako su fjordovi i obala sjevernog Svalbarda obično prekriveni ledom, leda nije bilo zimi 2013. i 2014. godine.

Delfini su doplivali do ovoga sjevernog područja kada se led otopio, ali su ostali zarobljeni kada je zapuhao snažni sjeverni vjetar koji je stvorio led na fjordovima, nagađaju znanstvenici, a slično se dogodilo i na obalama Newfoundlanda, kanadskog otočja na istoku, kako bilježi promatranje iz 1957. i 1996. godine.

Znanstvenici ranije nikad nisu vidjeli da polarni medvjedi jedu delfine

Medvjed je vjerojatno ugrabio plijen kroz rupu u ledu, ovalnog oblika, dimenzija 60 puta 70 centimetara. Rupa je bila pokrivena slabašnim ledom i okružena debelim slojevima leda nešto tanjeg od 20 centimetara. Rupa je bila jedino mjesto na kojem je ledeni prekrivač bio tanji u inače solidnom ledenom pokrovu, i služila je za disanje delfinima koji su stigli do fjorda u doba kada ih nisu sprečavale ledene prepreke.

Rupe za disanje mogu biti kilometrima daleko jedna od druge. Znanstvenici nisu našli nijednu drugu pukotinu ili rupu u blizini. Delfini mogu ostati zarobljeni u ledu i utopiti se ili ih mogu ubiti kitovi i medvjedi dok pokušavaju udahnuti kroz rupu.

Istraživače je iznenadilo da u tom području vide delfine u to doba godine, a ni polarni mevjedi ih nikada prije nisu lovili ili jeli. Prije je zabilježeno da polarni medvjedi proždiru kitove beluge i norvale, obje životinje veće od delfina.

Sa sve duljim periodima da u moru nema leda, medvjedi su morali potražiti druge izvore hrane

Smrznuto lešine delfina mogu im osigurati značajan izvor hrane kada možda nemaju prisup uobičajenim obrocima morskih lavova. Promjena klime utječe i na njihove običaje. Tijekom ljeta bez leda i jeseni do početka travnja barem sedam različitih ostataka mesa bijelokljunog delfina je nađeno u istom području kao i prvi. Sa sve duljim periodima da u moru nema leda, medvjedi su morali potražiti druge izvore hrane.

Odrasli polarni medvjed teži između 350 do 590 kilograma, a ženski od 150 do 295 kilograma. Kada stoje na sve četiri, visoki su 1 do 1,5 metar, a ako su na dvije noge visina im doseže oko 3 metra.