Postoji teorija da žudimo za onom hranom koja nam zapravo treba, znanost je oko toga ipak skeptična

Žudnja za hranom je intenzivna želja za konzumacijom određene hrane i tome teško odolijevamo. To je posve različito od gladi, jer konzumacija bilo koje hrane, ne samo određene, utažuje glad. Žudnja za hranom je česta i uobičajena. Jedna studija na više od 1000 ljudi otkrila je da se dešava kod 97 posto žena i 68 posto muškaraca. Želja za nekom hranom češće se javlja kasnije tijekom dana, prosječno ljudi osjete dvije do četiri epizode tjedno.

Dugo se smatralo da se želja za određenom hranom javlja zbog nastojanja tijela da korigira nedostatak nekih hranjivih tvari. Želja sa slasnim odreskom trebala bi pokazati potrebu tijela za željezom ili proteinima. Želja za čokoladom značila bi da osobi nedostaje feniletilamina, kemikalije povezane s ljubavlju koje u znatnoj mjeri ima u čokoladi.

Neobičan Pika poremećaj

U određenim situacijama želja za nekom hranom jest povezana s nedostatkom nekih hranjivih tvari. Pika poremećaj je neobično ponašanje kada osoba želi jesti stvari koje nisu jestive kao kreda, glina, pepeo, plastelin, zemlja. Pika je povezana s nedostatkom mikronutrijenata cinka i željeza, a može biti rezultat zanemarivanja osobe ili siromaštva.

Nedostatak vitamina može rezultirati željom za nekom hranom. Ozbiljan nedostatak C vitamina vodi skorbutu, kao nekada kod pomoraca koji tijekom duge plovidbe, dugo nisu jeli svježe voće i povrće. Britanski kapelan koji je pisao izvješća o pomorcima koji su patili od skorbuta, napisao je da imaju žestoke žudnje za voćem i kad su ga napokon mogli jesti, doživjeli su emocije “ekstremnog luksuza”. Ali općenito, nema dokaza da je želja za određenom hranom povezana s bilo kakvim nedostatkom hranjivih tvari.

Žudnja se smanjuje kad smo na dijeti

Na prvom mjestu, pokazalo se da se želja za hranom smanjuje kada smo na dijeti, dakle ne povećava se kako bi bilo za očekivati. U studiji, kod grupe pretilih ljudi koji su jeli obroke maloga broja kalorija tijekom 12 tjedana, želja za masnom hranom, hranom bogatom proteinima i ugljikohidratima, smanjivala se tijekom trajanja dijete.

Nije zabilježena povećana želja za zabranjenom hranom. Restrikcije određene vrste hrane, pokazalo se, smanjuju želju za tom hranom, prije nego li je povećavaju. Kad bi teorija o nedostatku hranjivih tvari bila točna, ona ne objašnjava zašto za nekom hranom koja je bogatija određenim hranjivim tvarima ne žudimo kao za drugom.

Utjecaj imaju socijalni, kulturološki i psihološki faktori

Na primjer, cheddar sir i naresci imaju više feniletilamina nego čokolada, a niti približno toliko ih ne želimo kao čokoladu. Vjeruje se da na želju za nekom hranom utječu socijalni, kulturološki i psihološki faktori. U Sjevernoj Americi, najviše se žudi za čokoladom ali drugdje to nije slučaj.

U Egiptu tek 1 posto mladih muškaraca i 6 posto žena ima želju za čokoladom. Japanske žene žele rižu i sushi, odražavajući tradicionalne proizvode i kulturu. Sudionici jedne studije jeli su čokoladu samo kad su bili gladni. Razvili su jaču želju za čokoladom nakon 2 tjedna nego oni koji su jeli čokoladu na pun želudac.

Više razine stresa dovode do veće žudnje

Teorija da želja za hranom uključuje biološke, psihološke i socijalne aspekte ukazuje na to da želja proizlazi iz podudaranja unosa hrane s drugim faktorima kao što su emocionalna stanja (stres). Žudnja za hranom povezana je s višim razinama stresa.

Pojavljuju se i dokazi koji ukazuju na to da naše crijevne bakterije utječu na našu želju za hranom. Restrikcija određene hrane može smanjiti želju za tom hranom. Ali uvesti promjene nije lako. Različite kognitivne tehnike mogu pomoći, savjetuje HealthMinute.