Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Povijest trake za trčanje zapravo je jako mračna; sve je počelo kao sprava za mučenje

Zatvorenici su morali satima trčati po stepenicama na divovskom kotaču

ZADNJA IZMJENA: sij 3, 2020
Foto: Wikimedia

Traka za trčanje izmišljena je početkom 19. stoljeća, kad se pokušavala smisliti kazna koja je samo korak prije smrtne kazne, kazao je povjesničar Vybarr Cregan-Reid u National Geographicu. Izumitelj sprave za trčanje, ustvari kotača sa stepenicama, je engleski inženjer sir William Cubitt koji je mislio da će rad pomoći reformi tvrdoglavih i besposlenih zatvorenika, piše Mental Floss. Cubitt je, poput drugih zatvorskih reformatora svoga vremena, mislio da zatvorenici u zatvoru trebaju usvojiti navike u industriji i bio ih je spreman provesti kroz pakao da postigne taj cilj.

Za upravljanje “trakom za trčanje” iz 19. stoljeća trebalo se popeti stepenicama pričvršćenima na divovskom kotaču. Kasnije su postavljeni mlin za žito ili pumpe za vodu, s pogonom na zupčanike ali to nije bila poanta. To je bio beskoristan, a iscrpljujući zadatak, uklopljen u viktorijanski ideal o iskupljenju postignutom napornim radom, piše BBC.

Zatvorenici su vrtjeli u prazno

Veliki napori i loša hrana, često su doveli do ozljeda i bolesti zatvorenika ali to nije zaustavilo kaznionice u Britaniji i Americi da kupuju ovu spravu za mučenje. U Engleskoj su zatvorski kotači za penjanje korišteni prvi puta 1818. godine. Prvi njujorški ugrađen je u zatvoru u New Yorku 1822.godine.

Njujorška staza bila je u dvokatnoj kamenoj kući, dugoj 60 metara, blizu zatvora, piše Hugh Macatamney u povijesti New Yorka 1909. godine. Svake dvije minute čulo se zvono, jedan zatvorenik bi odstupio i bilo mu je dopušteno da miruje koju minutu dok bi drugi zauzeo svoje mjesto. Na taj je način operacija trajala nekoliko sati. Iako Macatamney kaže da se mlin koristio za mljevenje hrane, noviji povjesničari sugeriraju da su zatvorenici vrtjeli u prazno. Svaki zatvorenik na sat bi se popeo 760 metara.

I Oscar Wilde je morao trčati

Nakon New Yorka i drugi su zatvori postavili ove sprave šireći teror po zatvorima. U Americi su zatvorski čuvari postupno prestali koristiti traku u korist drugih iscrpljujućih zadataka kao branje pamuka, rad u kamenolomu ili polaganja cigle. U Engleskoj su bile široko rasprostranjene sve do 1902. godine kada su napuštene kao previše okrutne.

Žrtva trake za trčanje bio je i britanski pisac Oscar Wilde kojega su zbog seksualne orijentacije poslali u zatvor 1895. godine. Osuđen je na dvije godine mukotrpnog rada, a na pokretnoj traci je provodio i po 6 sati dnevno. Kad je izašao iz zatvora, umro je otprilike tri godine kasnije.

Eva Benedik
Telegram autor
1904 članka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program