Povjesničar razotkrio veliku prevaru: čuveni rukopis Galilea Galileja je falsifikat

Knjižnica Sveučilišta u Michiganu desetljećima je kao dragulj svoje zbirke isticala rukopis Galilea Galileja povezan s njegovim otkrićem Jupiterovih mjeseca. Međutim, sada je dokazano da je taj rukopis krivotvorina, javlja New York Times.

Navodni rukopis čuvenog znanstvenika opisuje teleskop kojim je otkrio Jupiterove mjesece, a sadrži i skice njihovih orbita oko tog planeta. Upravo je to otkriće legendarnog talijanskog matematičara i astronoma potvrdilo njegovu teoriju da je Sunce središte sunčanog sustava, a ne Zemlja, što je u to vrijeme oštro osudila Katolička crkva.

Nick Wilding, povjesničar s Državnog sveučilišta u Georgiji, počeo je sumnjati da rukopis nije autentičan u svibnju, kada je proučavao fotografiju tog dokumenta za biografiju Galilea koju piše. Nakon što je knjižnica provjerila njegove navode, utvrdili su da je u pravu – Galileov rukopis je krivotvorina s početka 20. stoljeća i djelo krivotvoritelja iz Milana.

U autentičnost posumnjao zbog tinte

“Bilo je prilično bolno kad smo saznali da naš Galileo zapravo nije Galileo”, kazala je privremena dekanica knjižnice Donna L. Hayward. Istaknula je kako je svrha knjižnice proširiti znanje, pa su zato odlučili biti otvoreni oko ovog otkrića i javno objaviti da se radi o krivotvorini. “Pomesti to pod tepih je u suprotnosti s onim za što se zalažemo”, konstatirala je.

Wilding je i ranije razotkrio krivotvorine Galileovih djela, a sumnje da ovaj rukopis nije autentičan probudila su neka slova i riječi koje su korištene. Pritom, tinta na gornjem i donjem dijelu rukopisa bila je slična, iako su navodno ti dijelovi napisani u razmaku od nekoliko mjeseci. “Bilo je čudno… Navodno se radi o dva različita dokumenta napisana na istom listu papira. Zašto je sve iste nijanse smeđe…?”, pitao se Wilding.

Povjesničar, koji inače preko ljeta predaje tečaj o krivotvorinama u Školi rijetkih knjiga na Sveučilištu Virginija, počeo je detaljnije istraživat taj rukopis i ustvrdio da nema podataka o njemu u talijanskim arhivima. Javio se Knjižnici Sveučilišta u Michiganu u svibnju i zatražio dodatne informacije o podrijetlu rukopisa te fotografijama vodenog žiga, koji pokazuje gdje je papir napravljen.

Autor je zloglasni talijanski krivotvoritelj

Kustos knjižnice Pablo Alvarez kazao je da je problijedio kad je vidio Wildingov mail, jer je znao za njega i njegovo iskustvu u otkrivanju krivotvorina. Izvukao je rukopis i fotografirao vodeni žig – krug s trolisnom djetelinom i monogramom “AS/BMO”.

Informacije o podrijetlu su za Wildinga upalile zvona za alarm. Dokument je navodno autentičnim proglasio kardinal Pietro Maffi, nadbiskup Pise, koji je umro 1931., usporedivši rukopis s dva Galileova dokumenta u svojoj zbirci. Te dokumente je kardinal nabavio od Tobie Nicotre – zloglasnog milanskog krivotvoritelja iz 20. stoljeća.

“Kad sam čuo ime Nicotra odmah mi se upalilo ‘paukovo osjetilo'”, rekao je Wilding referirajući se na superjunaka Spider-mana i njegovu sposobnost da osjeti opasnost.

Papir proizveden 150 godina nakon Galilea

Tijekom svoje istrage Wilding je otkrio još jedan Galileov dokument iz 1607. u njujorškoj knjižnici i muzeju Morgan s drugačijim vodenim žigom, ali istim monogramom – BMO – kratica za talijanski grad Bergamo. Taj dokument, navodno pismo nepoznatoj osobi, bio je gotovo identičan pismu iz talijanskih arhiva što je kod povjesničara probudilo novu sumnju.

Kustos iz Michigana Alvarez te kustos iz New Yorka Philip S. Palmer usporedili su vodene žigove na dokumentima s onima opisanima u knjizi o tipovima vodenih žigova korištenih za papire tijekom Austro-ugarskog carstva, koja je sadržavala i informacije o Bergamu. Otkrili su da vodeni žig na navodnom pismu iz 1607. odgovara onima na papirima iz 1790.

Nisu mogli pronaći vodeni žig identičan onome na rukopisu iz Michigana, ali niti jedan papir s tim monogramom nije se pojavljivao prije 1770. Malo je vjerojatno da je Galileo mogao koristiti takav papir više od 150 godina ranije, što je bila konačna potvrda da su i jedan i drugi navodni dokumenti talijanskog znanstvenika ustvari krivotvorine.

Krivotvoritelj uzdržavao sedam ljubavnica

Alvarez se osjećao odgovornim što i sam to nije uočio ranije. “Temelj znanosti je promatranje… Nisam radio ono što je Galileo činio”, kazao je. U Knjižnici sveučilišta u Michiganu sada razmatraju kako koristiti taj rukopis za proučavanje metoda krivotvorenja. Stoga bi i dalje mogao biti ključni dio neke buduće izložbe.

Dekanica Hayward je naglasila da se radi o iznimno dobroj krivotvorini. “Ovo otkriće na neki način čini ovaj dokument još fascinantnijim”, naglasila je. Stručnjaci upozoravaju da su velike šanse da postoje i drugi krivotvoreni dokumenti u raznim zbirkama koji još nisu otkriveni.

Istražujući krivotvoritelja Nicotru, Wilding je otkrio da je Talijan navodno počeo prodavati lažna pisma i glazbene rukopise kako bi mogao uzdržavati sedam ljubavnica. Talijanska policija je 1934., istražujući sumnjivi Mozartov rukopis, upala u Nicotrijev stan gdje su pronašli “pravu tvornicu krivotvorina”, naveo je Wilding.