Nekad je nužno odabrati stranu

Preminuo je Đuro Seder, veliki slikar i akademik koji je neumorno stvarao i govorio da 'čovjek nije gazda smrti'

'Stoga sam potpuno miran, živjet ću dok ću živjeti', rekao je Seder u intervjuu Telegramu 2019.

FOTO: Vjekoslav Skledar

Istaknuti hrvatski slikar i akademik Đuro Seder preminuo je danas u 95. godini života, izvijestili su iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Seder je rođen u Zagrebu 29. studenog 1927., a diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Antuna Mejzdića dok je specijalizaciju završio 1953. kod profesora Marina Tartaglie. Nakon što je diplomirao Seder je radio kao ilustrator i tehnički urednik, a od 1968. do 1981., kao grafički dizajner u Agenciji za marketing novinske kuće Vjesnik.

Nakon toga je postao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti gdje je bio i dekan, a od 2012. je bio professor emeritus Zagrebačkog sveučilišta. Seder je samostalno izlagao svoja umjetnička djela od 1958., a radovi mu se nalaze u mnogim nacionalnim i inozemnim galerijama i muzejima te privatnim zbirkama. Dobitnik je mnogobrojnih priznanja i nagrada, između ostalog je dobio Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 2001. godine, Odličje Danice s likom Marka Marulića 1996. te Nagradu za životno djelo Hrvatskog društva likovnih umjetnika 2018. godine.

Bio je redoviti član Razreda za likovne umjetnosti HAZU-a, a od 2011. voditelj je Gliptoteke HAZU. U šezdesetima i sedamdesetima prošlog stoljeća objavljivao je poeziju u časopisima Razlog, Kolo, Forum i Republika, a 1978. godine objavljena je njegova zbirka pjesama ‘Otac iz lonca’. Poezija mu je bila jednako važna kao i slikarstvo, kazao je Seder u velikom intervjuu za Telegram krajem 2019. Rekao je tada kako mu je žao što već dugo ne piše, ali za to, napomenuo je Seder, valja imati puno vremena, nije to sjesti i napisati pjesmicu.

‘Život je dar, ali čovjek ipak nije gazda smrti’

Govoreći o svom radu u razgovoru za Telegram, Seder je kazao da ga je najviše frustriralo kada je radio u Vjesniku, jer je tamo morao biti puno radno vrijeme što mu je teško palo. “Pravu renesansu doživio sam kad sam postao profesor na Akademiji. To nije bio uredski posao, bio sam među svojima, veselilo me razgovarati sa studentima, jedino je kasnije bila mala gnjavaža kad sam postao dekan. No, dobio sam atelje, pa mi je zapravo od tada pa sve do danas, zapravo jako dobro”, rekao je 2019. Seder.

Ispričao je kako najveću radost osjeća kad uspije napraviti nešto kreativno, jedino ga je mučilo što je nerijetko nezadovoljan napravljenim. “Onda sam ljutit na samog sebe, ali se tada prisjetim mog profesora Marina Targalije koji mi je pričao kako bi navečer izlazio iz ateljea vrlo zadovoljan onim što je napravio, no sutradan kad bi pogledao sliku bio je razočaran. Tada je bio ljutit sam na sebe”, kazao je.

Seder je rekao da mnogi slikari, i drugi umjetnici, dugo žive vjerojatno zbog toga što su zatvoreni u ateljeu, žive u svom filmu, manje više rade odvojeni od ostalog svijeta, pa nemaju razloga za previše uzrujavanja ili stresa. “Razlog je njihova posvećenost pozivu… Život je dar, ali čovjek ipak nije gazda smrti, on o njoj ne odlučuje. Stoga sam potpuno miran, živjet ću dok ću živjeti. Nisam odabrao kad ću se roditi, niti ću umrijeti kad ja hoću.”