Bivša seksualna ropkinja pomaže drugim ženama da se riješe tetovaža/žigova svojih svodnika

Ovo je priča o ženi koja se uspjela izvući iz pakla prostitucije, seksualnog ropstva i ovisnosti, nakon što je godinama živjela život prepun straha i nasilja. No, Jennifer Kempton nije spasila samo sebe, već je odlučila spasiti i ostale djevojke koje su prošle kroz isti pakao te im vratiti nadu u život.

Kempton je za CNN izjavila kako je, čak i nakon što se izvukla iz užasa koje je do tada prolazila, i dalje imala podsjetnik na svoju prošlost svaki put kad bi se pogledala u ogledalo. Naime, njeni su je svodnici odlučili žigosati, odnosno tetovirati znak na njenom tijelu kako bi svi znali da je ona njihovo vlasništvo, upravo kao da se radi o stoci. I tako su čak četiri tetovaže na njenom tijelu bili neprestani podsjetnik na sve odvratne trenutke kroz koje je prošla.

U djetinjstvu ju je silovao bratov prijatelj

Kao što je to slučaj kod mnogih žrtava seksualnog ropstva i kod Jennifer je problem započeo još u djetinjstvu, kada je često bila zlostavljana i zanemarivana. Cijela je situacija kulminirala kad joj je bilo 12 godina, odnosno nakon što je bila silovana od strane bratova prijatelja. Taj ju je događaj odveo na mračan put prisilne prostitucije i ovisnosti u njenom rodnom gradu Columbusu, u američkoj saveznoj državi Ohio.

Jennifer je na ulici provela više od pet godina, a uz to što je bila prisiljena seksati se sa stotinama muškaraca, redovito je trpjela i užasna premlaćivanja.

U travnju 2013. godine, nakon najnasilnijeg i najgoreg silovanja koje je do tada doživjela, odlučila je da tu priča staje. Pokušala si je oduzeti život vješanjem, ali uže je popustilo i puklo, a Jennifer je baš u tom trenutku pronašla novi razlog za nastavak života.

“Bog mi je prišao i obratio mi se, rekao je da za mene ima drugi cilj, a to nije taj da umrem u podrumu neke krek kuće”, ispričala je kasnije.

Uspjela je prekriti jednu od četiri tetovaže

Odvikavanje od droge bilo je nešto što je morala proći, ali nije bilo ni malo lako. Ustvari, sama Jennifer je priznala kako je posustala i to nekoliko puta. No, ipak je uspjela, iako su joj i dalje ostale tetovaže – stalan podsjetnik na sve što je prolazila i neprijatelj koji joj je stajao na putu do potpunog oporavka. Nakon nekog vremena, napokon je uspjela skupiti novac kako bi prekrila jednu od njih.

“Bilo je toliko oslobađajuće skinuti njegovo ime s tijela i tamo staviti nešto što ti želiš. Ljubav koju sam tražila cijeli život, dobila sam tom tetovažom”, rekla je. Jennifer je znak svog svodnika prekrila tetovažom križa uz koji piše ‘Ljubav’ i ‘1 Cor 13 4:13’.

To je dio iz Biblije koji počinje ovako: “Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav“, a završava rečenicom: “A sada ostaje vjera, nada i ljubav, ovo troje, ali je ljubav najveća među njima.”

Pokrenula je neprofitnu organizaciju Survivor’s Ink

Iako je prekrila jedan znak, ostale su još tri tetovaže koje su je i dalje podsjećale na prošlost. Ona na preponi, na kojoj je pisalo ‘Vlasništvo Salema’, bila joj je najgora, jer je upravo to bio čovjek koji je Jennifer odveo u život kakav je sada ostavila iza sebe. Za tu je tetovažu rekla branitelju koji je radio sa žrtvama trgovanja ljudima, nakon čega su uspjeli skupiti novac kako bi prekrili i preostale tri tetovaže – i upravo je to bio početak organizacije Survivor’s Ink.

Jennifer je pokrenula ovu neprofitnu organizaciju sa samo jednim ciljem, a to je da i drugim žrtvama omogući slobodu i novi život koji je i sama pronašla nakon uklanjanja tetovaža.

“To je, u principu, upravo psihološka vrsta veze. Veže vas za sva ona sjećanja, veže vas za osjećaje koje ste imali kad ste je dobili”, priča Jennifer o iskustvu žigosanja tetovažama. A ono što vas u potpunosti može osloboditi, tvrdi, upravo je mogućnost vlastitog izbora što ćete staviti na vlastito tijelo.

“To je ono što želim na svome tijelu, a ne ime tog čovjeka ili simbol neke bande, želim ime svoje kćeri, prekrasan cvijet, neki religiozan natpis, želim leptira koji pokazuje da i ja imam krila i da mogu letjeti. Jer, upravo nestajanjem fizičkih ožiljaka, polako mogu nestati i oni psihološki.”

Angela Ritter se nakon 13 godina izvukla

Organizaciju je pokrenula u rujnu 2014. godine, a do sad je uspjela pomoći velikom broju žena, od kojih je jedna i Angela Ritter. Ona je, prije nego je u svojoj 30. godini upala u pakao prostitucije, bila brižna majka, uvelike uključena u život i brigu oko svoje djece. Nakon toga, čak je 13 godina provela u paklu trgovanja ljudima i seksualnog ropstva, bila je ovisna o raznim drogama, a broj muškaraca s kojima je bila prisiljena imati seksualne odnose više nije mogla ni izbrojati.

„Dosegla sam točku kad sam jednostavno osjetila da umirem, ali baš doslovno umirem, svakog dana. Bilo je kao da Bog svakodnevno vrišti na mene i da ću, ako ne potražim pomoć i ne odem odavde, jednostavno umrijeti“, kaže Angela. Svom je svodniku jedan dan rekla da mora do trgovine, a čim je shvatila da je izašla van njegova vidokruga, počela je trčati.

I Angela je, baš kao i Jennifer, na tijelu imala tetovažu koja ju je podsjećala na prošlost. Bio je to tetovaža s natpisom „Blackova ljepotica“ i znakom dolara, preko koje je često nosila flastere, jer je nije mogla gledati bez da se prisjeti svih užasa kroz koje je prošla, a novac za njeno uklanjanje jednostavno nije imala. No, onda je saznala za Survivor’s Ink.

„Tko bi ikada sanjao o tome da postoji netko tko je spreman posvetiti svoje vrijeme i svoja sredstva kako bi nas oslobodio mračne prošlosti? Ali zahvaljujem Bogu što Jen postoji, zahvaljujem Mu što postoji Survivor’s Ink te na tome što sam dobila priliku preživjeti“, rekla je Angela.

Jedan tattoo majstor pomaže organizaciji

Tattoo majstor Mike Prickett redovito odvaja svoje vrijeme kako bi volontirao u Survivor’s Inku te je iz prve ruke vidio kakav utjecaj takvo žigosanje može ostaviti na žene.

„Mislim da vas bilo što, a osobito tetovaže, s obzirom da su toliko trajne, može sputavati da radite ono što stvarno želite ili su jednostavno stalan podsjetnik na nešto negativno što vam se dogodilo. Dobiti priliku da to uklonite i krenete ispočetka – to je nešto što svatko zaslužuje“, priča Prickett o svom iskustvu u Survivor’s Inku.

„Napokon ću to opet biti ja. Neću pripadati nikome, osim Bogu, a tako i treba biti. Ne dobiju svi priliku da se izvuku i prežive, a postoje i djevojke koje još nisu ni svjesne da su žrtve… Ali možda, samo možda vide ili čuju jednu od nas i tada shvate da pomoć postoji, da nada postoji i da uvijek postoji izlaz“, izjavila je Angela.