Pričali smo s dečkima s FER-a koji su na natjecanju u programiranju pobijedili najjače fakultete svijeta

U finalu na Svjetskom studentskom ACM ICPC natjecanju u programiranju tim studenata sa zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i raučnarstva (FER) osvojio je srebrnu medalju i sedmo mjesto u ukupnoj konkurenciji od 128 sveučilišnih timova iz cijelog svijeta. U timu su nastupili Stjepan Glavina, Ivan Katanić i Gustav Matula.

Natjecanje se održavalo od 16. do 21. svibnja u Maroku, a od našeg tima bolji je bio Moscow State University, The University of Tokyo, dva sveučilišta iz Kine i University of California at Berkeley, dok je prvo mjesto osvojio St. Petersburg National Research University of IT, Mechanics and Optics.

Kontaktirali smo dečke iz domaćeg tima i popričali s njima o iskustvima s natjecanja, konkurenciji, zadacima i Maroku.

O natjecanju

Gustav: Svih 128 timova iz cijelog svijeta nalazilo se u velikoj dvorani. Svaki (tročlani) tim dobije svoj stol s jednim računalom, nekoliko blokova papira, olovke, vodu i najbitnije – zadatke. Zadataka ima oko 12 (ove godine čak 13), a natjecanje traje pet sati.

Svi zadaci su svojevrsne algoritamske zagonetke čije je rješenje potrebno implementirati u nekom od dozvoljenih programskih jezika te poslati na server koji ga testira na hrpi test primjera. Rangiranje se radi po broju točno riješenih zadataka, a zatim po vremenu (tzv. penalty time, koji se povećava i slanjem netočnih rješenja na server).

Prva 4 sata rezultati se prikazuju svim natjecateljima, zadnji sat se lista zamrzava do proglašenja pobjednika, iako svaki tim za sebe i dalje ima uvid u svoje rezultate. Da se netko ne bi opustio, sve to snimaju kamere i prikazuju uživo preko interneta

O ovogodišnjem plasmanu

Ivan: Dijele se 4 zlatne, 4 srebrene i 4 brončane medalje. Mi smo bili na sedmom mjestu, dobili smo srebrnu medalju. Nije nam puno nedostajalo do zlata ove godine, no nismo nezadovoljni.

Gustav: Meni je ovo bilo prvo sudjelovanje na finalu i bilo mi je užasno uzbudljivo. Razina organizacije bila je spektakularna, zadaci su bili zanimljivi, a konkurencija brutalna.

O prošlogodišnjem plasmanu

Ivan: Prošle godine smo nastupali u malo drukčijem sastavu, u timu je uz Stjepana i mene bio Goran Žužić, koji je u međuvremenu završio faks pa ga je ove godine zamijenio Gustav. Natjecanja iz 2014. su bila teška i nismo imali dovoljno vremena kvalitetno se pripremiti, plasmanu u finale se nismo nadali i 8. mjesto nam je bilo iznenađujuće.

O očekivanjima

Stjepan: Budući da smo došli u Maroko s prošlogodišnjim iskustvom, sad nam je bilo puno lakše – znali smo što otprilike očekivati i koje greške ne raditi, a osim toga, i sami smo individualno bili bolji natjecatelji.

O Maroku

Ivan: Dva dana smo šetali po Maroku dok još nije počeo službeni dio natjecanja. Malo smo upoznali njihovu kulturu, probali neka jela i sve je drugačije nego kod nas. Ljudi su drugačiji, ne znaju engleski, ne piju alkohol, a dok smo bili tamo temperature su dostizale 40 stupnjeva celzijusa.

O pripremama

Ivan: Pripremali smo se najprije kao tim, simulacijama starih natjecanja kako bi što bolje naučili koristiti ograničene resurse i timski rješavati zadatke. Pomagao nam je i profesor Ante Đerek. Za natjecanje smo izdvojili jako puno vremena. U posljednjih nekoliko mjeseci prije natjecanja pripreme su se radile svakodnevno po nekoliko sati.

O stresu

Ivan: Pa zapravo ga nije bilo previše. Sve je bilo opušteno i kroz zabavu, uglavnom zato jer su rasporedi bili fleksibilni i svi smo imali vremena pripremati se.

O težini zadataka i vremenu koje imaju da ih riješe

Stjepan: Iz godine u godinu težina zadataka raste. Jedan od razloga za to je sigurno kompetitivnost – ova natjecanja su puno popularnija nego prije. Prošle godine su zadaci bili baš iznenađujuće teški – tad smo riješili samo 5 od 12. Međutim, ove godine su ipak bili malo pristupačniji, pa smo uspjeli riješit 10 od 13 zadataka.
Ivan: Sve je bilo super, jedino što bi mi se više svidjelo jest da je bilo više težih zadataka jer smo ovako dosta vremena potrošili na trivijalne probleme, a teže smo jedva stigli i zagrebati.

Stjepan: Ova natjecanja su dosta dinamična, od nas se traži da riješimo što više zadataka, i to u što manje vremena. Nakon pet sati smo već vrlo iscrpljeni, tako da mislim da je pet sati sasvim dovoljno. Naravno, uz više vremena, sigurno bismo uspjeli riješiti i više zadataka.

O konkurenciji poput Stanforda i MIT-a (koje su prešišali)

Ivan: Rezultat puno više ovisi o natjecateljima kao individualcima nego o instituciji iza njih. Naravno, ako fakultet ima tradiciju uspjeha na ovakvim natjecanjima to će puno pomoći.

O konkurenciji općenito

Stjepan: Na web stranicama i forumima koji su specifični za ovaj sport smo pratili očekivanja i dojmove. Uspjeh koji smo postigli se otprilike i očekivao od nas – iz tog aspekta nije bilo previše iznenađenja. Primili smo čestitke od mnogih kolega s drugih sveučilišta.

O prijateljstvu s drugim programerima iz svijeta

Ivan: Sklopili smo dosta prijateljstava. Mnogi od nas se poznaju i prije zbog online natjecanja koja se održavaju nekoliko puta mjesečno pa se tako mogu upoznati programeri iz drugih zemlja, a znamo se vidjeti i uživo. Na natjecanju smo se najviše družili s Kinezima, svidjelo im se to što radimo.

O najzabavnijem trenutku u Maroku

Gustav: Za zadnji zadatak koji smo rješavali do zadnje minute nismo bili sigurni hoćemo li uspjeti, pa kad je proradio bili smo presretni.

Ivan: Najzabavniji ili najbolji trenutak definitivno je bio u posljednoj minuti natjecanja kad smo uspješno rješili još jedan zadatak.

O utjecaju natjecanja na buduću karijeru

Stjepan: Za početak, zbog natjecanja smo puno bolji programeri. Mnoge tvrtke prate natjecanja jer njima je to jednostavan način da pronađu nove potencijalne zaposlenike. Često nas kontaktiraju pa imamo mnogobrojne prilike za stažiranja (uglavnom tijekom ljeta), a dobivamo već i ponude za stalne poslove.

O prvim dodirima s informatikom

Gustav: Za mene je to bilo u drugom srednje. U MIOC-u su natjecanja iz informatike velika stvar, zainteresiralo me i počeo sam rješavati zadatke. Nakon prvog državnog, totalno sam se zarazio.

Ivan: To je počelo još u osnovnoj školi, ali se tad nije radilo o ničem ozbiljnom. Tek kad sam došao u prvi srednje sam malo više stupio u kontakt s informatičarima. Tada sam razgovarao s jednim informatičarem koji se bavi organiziranjem međunarodnih i domaćih natjecanja. Kod nas se održavaju ljetne i zimske informatičke škole koje traju deset dana, a ja sam bio na jednoj takvoj. Upoznao sam nove ljude, prikupio neke kontakte i tako sam se počeo baviti time.

O programiranju

Stjepan: Još od početka osnovne škole sam volio matematiku i zadatke koji se pojavljuju na natjecanjima. Obično su to bili zanimljivi logički problemi. Kasnije sam otkrio natjecanja iz programiranja, što je bilo nešto vrlo slično matematici, samo se odvijalo na računalima. Kod računala me zabavljalo to što sam mogao upisati program i odmah ga pokrenut da vidim kako radi. Ta interakcija mi se najviše svidjela.

Ivan: Ne programiram toliko u slobodno vrijeme. Posvetim se tome samo kada se pripremamo za natjecanja. Ponekad sudjelujem na online natjecanjima koja se održavaju skoro dva puta tjedno pa onda programiram.

O informatičkom obrazovanju u Hrvatskoj

Stjepan: Konkretno, što se FER-a tiče, neki kolegiji su nam zbilja odlični, ali ne možemo reći da smo s većinom njih oduševljeni. Često nam se dogodi da tražimo alternativne materijale za učenje pa tražimo na internetu ekvivalentne kolegije s drugih sveučilišta koji su mnogo bolje izvedeni.

O konkuriranju u poslu s inozemnim informatičarima

Stjepan: Naravno, nema razloga zašto ne bi. Informatika i programiranje je područje kojima se može praktički svatko baviti. Internet je pun resursa za učenje, ponajprije radi njega smo i mi sami uspjeli. Mnogi naši prijatelji i kolege su programeri koji se mogu bez problema zaposliti u inozemstvu ili pak studiraju na inozemnim sveučilištima.

O poslu u informatici kod nas

Gustav: Osobno nemam iskustva s radom u hrvatskim firmama, ali po onome što čujem plaće su nemjerljive s onima u Silicijskoj Dolini. S druge strane, za hrvatske standarde nisu loše.

O društvenom životu

Ivan: Ja moram priznati da sam malo zapostavio društvo tijekom priprema, no fakultetske obaveze sam stavio u drugi plan pa je ostalo vremena za to i za ostale aktivnosti. Inače, osim natjecanja, volim druženja s bliskim prijateljima, gledanje serija i putovanja.

O tome padaju li cure na inteligenciju

Ivan: Nije da nam na čelu piše da smo uspješni natjecatelji iz programiranja, a izvan toga se i ne ističemo baš nekom pameću. Stjepan i ja imamo djevojke, a Gustav obožavateljice.

O projektima na fakultetu

Ivan: Slabo sudjelujemo u projektima jer nitko nema puno vremena. Žao mi je zbog toga jer su oni za studente koji studiraju na FER-u najbolji način za skupljanje iskustva, ali sve to nadoknadim ljetnim praksama u firmama. U nekoj firmi programiram dva mjeseca, tako da sam dosada odradio dvije ljetne prakse, a ove godine planiram treću.

O planovima za budućnost

Gustav: Imam još dvije godine faksa i oko karijere se još nisam odlučio. Teško je izabrati između znanosti i industrije, neka kombinacija bi bila idealna. Što se lokacije tiče najradije bih ostao u Hrvatskoj ili barem u blizini, dakle negdje u Europi.

Ivan: Jedino sigurno je da ću nastaviti dalje s faksom, još mi je preostalo dvije godine. Nakon toga vjerojatno zaposlenje u industriji, vani ili ako bude prilike, u Hrvatskoj

Stjepan: Ista stvar kao i dečki, još dvije godine pa traženje posla.