Nekad je nužno odabrati stranu

Pričali smo s mamama čiji su se klinci posve pogubili u online školi; 'Naprosto je prezahtjevno i dugoročno neodrživo'

Tri mame govore za Telegram o izazovima s kojima se njihova djeca susreću u praćenju online nastave

16.03.2020.,Zagreb -  Ilustracija za odrzavanje nastave preko televizora na HRT 3.
 Photo: Marin Tironi/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Drugi je tjedan nastave na daljinu u hrvatskim osnovnim i srednjim školama te na fakultetima. Učenici nižih razreda nastavu prate uz televizijski program HRT-a ‘Škola na trećem’, dok su učenici viših razreda osnovne škole i srednjih škola primarno orijentirani na online nastavu. Međutim, u drugom tjednu online nastave javljaju se roditelji čiji su klinci pretrpani kompleksnim zadacima koje bi samostalno trebali rješavati.

Na to nam je prvo ukazala mama učenika petog razreda osnovne škole; Antonija Petričušić docentica je na Katedri za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu i, ukratko, zgrožena je obimom i tehnološkom zahtjevnošću online nastave. Pogledala je sve zadatke koje je njezin sin dobio protekloga tjedna i sve što se od učenika iz njegovog razreda očekuje da sami obrade, usvoje i dostave nastavnicima.

Napad panike zbog online škole

“Moj je sin od svega ovoga u petak navečer doživio napad panike. Bilo ga je strašno gledati kako se boji i prestravljeno plače sat vremena”, kazala je Petričušić za Telegram. O svemu je obavijestila sinovu razrednicu, kojoj je, između ostaloga, kazala i kako se nada da to nikad više neće doživjeti sa svojim sinom.

Pokušala je, kaže, razrednici objasniti da djeca, kao ni njihovi roditelji, nisu informatički lumeni. “Upitajte Vaše dijete bi li ono bilo u stanju pratiti toliku količinu primljenih informacija, fajlova, word dokumenata, pa samostalno učiti i usvajati nova znanja i to još kroz ovu neintuitivnu i nejednostavu platformu Teams!?”, napisala je Petričušić razrednici.

Uz sve to, dodaje, tablet njenog sina, koji je dobio u sklopu programa Škola za život, ne radi. Na njemu se ne može ulogirati niti na Teams sustav, niti na Edmodo sustav. “Morala sam instalirati Teams na svoj mobitel u petak navečer i zgrožena sam količinom zadataka koje im zadaju nastavnici. Kao da su djeca radila i ranije kroz virtualni medij i kao da su u školi svladali kako se piše u Wordu, sprema, uploada i šalje. I to sve samostalno i na tabletu na kojem uopće nije jednostavno upisivati tekst”, govori nam mama Petričušić.

‘Nemojte me zafrkavati da se to broji kao njegov rad!’

Apelirala je na nastavnike svoga sina da uzmu u obzir realne okolnosti, činjenicu da je i učenicima sve ovo novo i da su psihološki ranjivi zbog situacije s koronavirusom. “Pa onda i potres! Mi roditelji niti smo u stanju, niti moramo, niti stižemo obrađivati gradivo i pritom plesati između pet platformi, digitalnih knjiga, e-sfera, modlova… Nemam printer, a svoj laptop, na kojem je sav moj posao i egzistencijalno bitni dokumenti, ne ustupam djeci”, objašnjava nam.

Dodaje kako sve Word dokumente koji stižu njenom sinu skida na telefon, potom ih šalje na svoj mail pa mu pomaže to sve popunjavati i poslati nastavnicima. “Nemojte me zafrkavati da se to broji kao njegov rad i postignuće i samostalno obavljanje zadataka?!”, pita se Petričušić. O svemu je obavijestila i ravnatelja škole, Pravobraniteljicu za djecu, kao i ministricu Blaženku Divjak, koju je putem Facebooka upitala što misli poduzeti da škola na daljinu, za koju je izgledno da će potrajati, bude normalno, a ne stresno iskustvo djeci i roditeljima.

Ističe, sin joj je posve apatičan i jučer joj je rekao da mu je potpuno svejedno hoće li pasti razred. “Ne želi raditi išta za školu. Ni molbe ni razgovor ne djeluju”, zaključuje Petričušić.

Nastava ili radni nalog?

Druga mama s kojom smo jučer razgovarali, kazala nam je kako baš sa svojim osnovnoškolskim djetetom rješava zadatke iz geografije za 6. razred. I tijekom našeg telefonskog razgovora, dijete joj se obraćalo s pitanjima iz zadataka koje je rješavalo. “Ovo nije nastava, ovo je čisti radni nalog, mi to ne možemo izdržati do 29. lipnja, jer je izgledno da će sve ovo potrajati”, govori nam ova mama.

Smatra kako je nužno pronaći neki održivi model. Pritom, posebno nam naglašava kako niti u jednom trenutku ne smatra nastavnike odgovornima. Smatra da oni samo izvršavaju “programsku matricu” zadanu od negdje “odozgo”. “Ajmo se usuglasiti, ako bolnice i sudovi rade u hladnom pogonu, pa ajmo i ovo skratiti i pojednostaviti. Možemo li, u ovoj situaciji, sve svesti na neki, nazovimo ga tako, osnovni pojmovnik?”, pita se mama djeteta u 6. razredu.

‘Ako ja psihološki upravljam time, onda smo okej’

Proslijedila nam je i zadatke koje dijete mora rješavati. “Na isječku milimetarskog papira grafički, stupčastim dijagramom, prikaži udio zaposlenih po sektorima gospodarskih djelatnosti te države”, stoji u zadatku iz Geografije za 6. razred. Mama nam govori i kako učenici izvrsnog uspjeha ne mogu pratiti ovaj tempo pa joj je nejasno kako je tek učenicima koji su u školi manje uspješni.

“Moje dijete s ovime se nosi onako kako se ja nosim sa situacijom. Ako ja psihološki upravljam time, onda smo okej, no priča puca ako se ja moram fokusirati na svoj posao”, govori nam. Jučer smo razgovarali s još jednom mamom, Ivanom Bašić, koja inače predaje na Odsjeku za anglistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta.

Smatra kako bi trebalo smanjiti očekivanja od učenika u ovoj izvanrednoj situaciji i zadavati im manje zadataka s puno više vremena za ponavljanje. Valjalo bi, drži, izbjegavati zadavanje projektnih zadataka koji zahtijevaju upotrebu materijala koje djeca nemaju kod kuće niti ih sad mogu pribaviti. “Što se tiče tehničkog dijela, djeci koja nemaju kompjuter i moraju sve raditi na tabletu ili mobitelu rad na tekstu predstavlja velik problem. Nemaju svi ni printere da mogu isprintati tekst. O tome svemu treba voditi računa”, naglašava za Telegram.

Mame: Ovo nije napad na nastavnike, već apel na obrazovne vlasti

Dodaje kako se ne može očekivati da će djeca samostalno u formatu online nastave savladati sve sadržaje koji su predviđeni. “Treba biti realan i zdravorazumski rasteretiti program i svesti ga na osnovno. Bez velikog angažmana i pomoći roditelja, ovaj oblik nastave s tolikom količinom zadataka za djecu je iznimno naporan i izaziva frustraciju, što u ovim okolnostima nikako ne treba”, zaključuje Ivana Bašić.

Docentica Petričušić u ponedjeljak je, na ovu temu, otvorila i Facebook grupu pod nazivom Roditelji o koronaškoli. Ističe kako se, po otvaranju grupe, javio velik broj nastavnika koji su sve ovo shvatili kao napad na njih. To, naglašava Petričušić, nikako nije slučaj.

Naime, sve mame s kojima smo razgovarali više su nam puta naglasile kako žele jasno reći da svoje opaske ni na koji način ne usmjeravaju protiv nastavnika. Ističu kako je posve jasno da se oni itekako trude i da je ova situacija i za njih nova i stresna. Svoje komentare, kako kažu, upućuju obrazovnim vlastima kojima žele dati uvid u roditeljski dojam ovakvog oblika nastave.

Divjak: ‘Važno je da se opterećenje balansira’

Kažu, ne traže nikakvo pauziranje nastave, već samo razumnu i održivu mjeru, uz otvoren i kritički razgovor o problemima koji se pojavljuju putem. “Obrazovne bi vlasti trebale uzeti u obzir ove opaske pri donošenju smjernica nastavnicima jer će ova situacija potrajati”, zaključuju mame s kojima je Telegram jučer razgovarao.

Ministrica Divjak danas je za N1, pak, kazala kako neki nastavnici možda jesu pretjerali. “Prvi tjedan je najvažnije bilo da se sve tehnički stavi u funkciju i da se svi naviknu, a ovaj tjedan nam je u fokusu organizacija nastave jer je važno da se napravi balans opterećenja. Većina nastavnika se dobro snalazi, no važno je da se opterećenje balansira jer ima onih koji su možda pretjerali. Idući tjedan će naglasak biti na ocjenjivanju i vrednovanju”, poručila je.