Priličan sam fan povijesti. Izvukao sam 8 velikih ratnika iz prošlosti od kojih, čini mi se, mogu puno naučiti

Tijekom povijesti na mnoge velike ratne ličnosti i vođe gleda se kroz prizmu statičnih figura koje su diktirale svojom vojskom. Neki smatraju da je uloga pojedinaca tijekom ratovanja bila neznatna, ili tek administrativna.

No, mnogi poznati i veliki generali suštinsku su sudjelovali u bitkama i razvijali strategije koje bi im pokušale omogućiti postizanje njihovog cilja u ostvarivanju prevlasti nad određenim područjima. Bez obzira na njihove radikalne stavove i uvjerenja, od njih ipak možemo naučiti štošta o liderstvu.

Internet stranica History.net napravila je popis od sto najvećih svjetskih generala koji su obilježili povijest ratovanja, a inspiriran člankom s Business Insidera u kojem se navode neke značajnije lekcije pet antičkih generala, ja sam odučio prokopati malo dublje i razmisliti što su me još neki ratni lideri kroz povijest naučili.

1. Leonida: kako staviti druge ispred sebe

Jedan od najistaknutijih generala u povijesti bio Spartanac Leonida. Osim što je bio kralj Sparte, on je sa svojih 300 vojnika i 4 tisuće saveznika 480. godine prije Krista sudjelovao u bitci kod Termopila protiv Perzijanaca. Leonida je u jednom trenutku naredio ostatku vojske povlačenje dok je u klancu sam sa 300 Spartanaca, 700 Tespijaca i 400 Tebanaca zaustavio napredovanje perzijske vojske, doduše neuspješno.

Njegova žrtva i smrt u bitci omogućili su da se kupi dovoljno vremena kako bi se iz Atene, koji su Perzijanci osvajali, povukla djeca, žene, starci i robovi. Trenutak u kojem je odlučio staviti svoj život na kocku kako bi spasio druge povijesni je trenutak iz kojeg sam, nadam se, nešto naučio. Ponekad treba znati staviti druge ispred sebe, za dobrobit veće i važnije stvari.

2. Aleksandar Veliki: da ponekad treba stati

Mnogi smatraju kako je Aleksandar Veliki bio najuspješniji osvajač u povijesti. On je stvorio najveće antičko carstvo koje se prostiralo od Mediterana pa sve do Indije, a bio je zaslužan za širenje helenističke kulture. Aleksandar Veliki bio je neumoran u svojoj želji da vlada što većim carstvom i da bude što uspješniji, što ga je, u konačnici, koštalo života.

Naime, nakon što je preuzeo titulu perzijskog kralja on je odlučio krenuti na Indiju. Nakon iscrpne bitke u kojoj su njegovi vojnici bili u potpunosti izmoreni, Aleksandar se morao povući natrag. Tijekom povlačenja, Aleksandar se razbolio i 323. godine umro u Babilonu. Poanta je vrlo jednostavna: pretjerana želja za uspjehom može koštati, pogotovo kad ne znamo kad treba stati.

3. Hanibal: da je za uspjeh potrebna podrška drugih

Kartaški general Hanibal Barca bacio je Rimsku republiku na koljena tijekom drugog Punskog rata. Naime, on je sa svojom vojskom i slonovima 218. godine prije Krista prešao preko Alpi i proveo idućih 15 godina osvajajući Italiju. Unatoč svoj njegovoj moći i silini, Hanibal je ipak trebao dodatnu pomoć stoga je konstantno molio vladare Kartage da mu pošalju još vojske kako bi završio dug i naporan rat.

Vladari se mu u konačnici poslali tek neznatnu pomoć, što je rezultiralo njegovim porazom i povratkom u Afriku. Hanibalov primjer vrlo plastično pokazuje kako je podrška drugih iznimno potrebna kako bi se polučio uspjeh. Koliko god mislim da neke stvari mogu odraditi samostalno, često shvatim da je to nemoguće. .

4. Sun Tzu: da je za pobjedu ključno poznavati samog sebe

Sun Tzu slovi za jednog od najboljih svjetskih ratnih stratega i generala, autor je knjige Umijeće ratovanja. Sun Tzu je smatrao da ako poznajemo sami sebe da ćemo sasvim sigurno dobiti bitku koju vodimo. Naravno, pritom nije na odmet poznavati i protivnika.

Razumijem što nam poručuje, jer ako znamo sebe onda znamo koje su mogućnosti i vlastiti maksimumi. Dovoljno je, u konačnici, samo dobro zapamtiti iduće rečenice iz Umijeća ratovanja: “Ukoliko ne poznajete sebe i ne poznajete svog neprijatelja, sasvim sigurno gubite bitku. Ukoliko poznajete sebe, a ne poznajete svog neprijatelja, imate pedeset posto šanse dobiti bitku. No ukoliko poznajete sebe i poznajete svog neprijatelja, tada sasvim sigurno dobivate bitku.”

5. Oliver Cromwell: da budem dosljedan samome sebi

Oliver Cromwell bio je dosljedan svim svojim uvjerenjima, naročito onim religijskim. Iako su mnoga njegova uvjerenja bila prilično radikalna, poput onog da žene ne bi trebale nositi šminku zbog čega je vojska praktički patrolirala ulicama i upozoravala žene zbog nošenja šminke, njegova dosljednost, koja je činila veliki dio njegovog strogog karaktera, pomogla mu je da izgradi i organizira vojsku Parlamenta i znamenite konjaničke postrojbe koje su odigrale važnu ulogu tijekom građanskog rata.

6. George Washington: da trebam biti častan

Za Amerikance George Washington jedna je od najbitnijih ličnosti u njihovoj povijesti. Washington je imao visoko razvijen osjećaj za čast i za stvari koje su pridonosile časnom ponašanju. Njegovo časno ponašanje očitovalo se u tome što je svoje osobne interese uvijek podređivao javnom dobru i ponašao se na način da bude primjer drugima. Solidan primjer za slijediti.

7. Napoleon: da trebam biti inovativan

Napoleoje bio jedan od briljantnijih generala. Predstavio je mnoge inovacije u ratovanju. Vjerovao je kako su brzi napadi efikasniji s obzirom da su mnogi europski generali u to doba bili spori, te je vjerovao kako se topovima i obasipanjem protivnika topovskim kuglama stvara strah s obzirom da glasni zvukovi djeluju na živce protivnika.

On je shvaćao da je inovativnost u razvijanju vojnih taktika bila nužna. Isto pravilo vrijedi i danas, bez obzira na to jeste li ratnik ili učitelj.

8. Simón Bolívar: da moram učiti na pogreškama

Zbog svojih vojnih uspjeha, žitelji Južne Amerike proglasili su Simóna Bolívara ocem, spasiteljem i osloboditeljem domovine od španjolskih snaga. Ipak, kao svaki general, Bolivar je imao i mnoge neuspjehe, naročito po pitanju revolucija koje je dizao protiv španjolskih vlasti, no njegova odlučnost nije mu dopustila da lako odustane.

Bolivar je uvijek tvrdio da više učimo iz svojih neuspjeha nego iz uspjeha. To si često ponavljam, kad sam očajan zbog neuspjeha i tjeram se da nastavim dalje odlučnije i, nadam se, pametnije.