Prodano je tisuću otisaka crteža Andyja Warhola. Jedan je originalan, a njih 999 su krivotvorine

Ikona pop arta Andy Warhol slavu je stekao šezdesetih godina stvarajući djela koja su oponašala masovno proizvedenu robu koja se prodaje u trgovinama namirnica. Razigrani i kontroverzni radovi, poput Brillo Box ili kutije Kellogg’s Cornflakes, doveli su u pitanje konvencionalne predodžbe o tome kako umjetnost treba biti identificirana i vrednovana.

Više od 50 godina kasnije, Warholov entuzijazam za masovnom proizvodnjom umjetnosti i njegov stav, često lišen poštovanja prema establišmentu, inspirirao je sličan projekt umjetničkog kolektiva sa sjedištem u Brooklynu MSCHF (skraćenica od vragolast). Prema CNN-u, tim od 20 umjetnika programirao je robotsku ruku za stvaranje 999 kopija ranog Warholovog otiska, naslova Vile, crteža iz 1954. godina koji prikazuje tri gole vile koje se igraju užetom.

Original danas vrijedi više 20.000 dolara

Kolektiv je stavio svih 1000 verzija slike Vile, jedan originalni Warholov i 999 lažnih koje je načinila robotska ruka, na prodaju po cijeni od 250 dolara. Do prošloga ponedjeljka svi su radovi rasprodani na web stranici kolektiva, Muzej krivotvorina.

Teoretski, kupci bi trebali teško razlučiti jesu li kupili pravi Warholov rad ili jednu od 999 krivotvorina. MSCHF tvrdi da ne znaju koji je crtež autentičan. Uništili su sve zapise koji su ukazivali na to, otisci su prošli proces “degradacije” kako bi se spriječila kemijska analiza, piše Art Newspaper. Svako djelo sada nosi isti naslov Moguća prava kopija Vila Andyja Warhola. Christie’s je originalni otisak Vila prodao 2016. godine za 8125 dolara. Sada, USA Today piše da vrijedi 20.000 dolara.

MSCHF je početkom godine prodavao kontroverzne tenisice

Na svojoj web stranici kolektiv MSCHF opisuje projekt kao kritiku “capital-A art World” koji se, prema procjeni grupe, više bavi autentičnošću nego estetikom. “Masovnom reprodukcijom Vila brišemo trag porijekla umjetničkog djela. Zakopavanjem igle u snop igala, original pretvaramo u krivotvorinu kao bilo koju od naših replika”.

MSCHF je postao poznat početkom ove godine kada ih je gigant sportske odjeće i obuće Nike tužio radi kršenja autorskih prava zbog “Sotonskih cipela”, linije tenisica koje su sadržavale prave kapi ljudske krvi.

“Uvijek je zabavno raditi komade koji su u stanju pljunuti u lice svijetu umjetnosti, a također raditi ono što oni pokušavaju, a to je korištenje umjetnosti kao sredstva ulaganja”, kaže Kevin Wiesner iz MSCHF za CNN. “Warholovo djelo je za većinu ljudi nedostupno. Na neki način to demokratiziramo tako da svima omogućavamo da imaju nešto što bi mogao biti Warhol”.

Bitka između autentičnosti i estetike

Ideja autentičnosti u umjetnosti vuče korijene iz 16. stoljeća kada je tiskarski stroj omogućio masovnu reprodukciju originalnih umjetničkih djela, piše BBC 2014. godine. “Vrijednost je stoga morala doći negdje drugdje, iz intelektualnog ili čak duhovnog nadahnuća, a ne iz zanata”.

Danas bitku između autentičnosti i estetike možda najbolje oslikavaju nezamjenjivi tokeni, NFT, koji su u biti digitalne datoteke koje funkcioniraju kao trajni zapisi o originalnosti i vlasništvu. Ranije ove godine, Christie’s je prodao NFT digitalnog kolaža umjetnika Beeplea za 69,3 milijuna dolara, što je treća najviša cijena na aukciji koju je postigao živući umjetnik.

Naslova Everydays: Prvih 5000 dana, kolaž uključuje slike koje bi se teško opisale ugodnima, neke su iskreno mizogine, pisao je Art News. “Nitko vjerojatno nikada neće dobro ostarjeti”.
Kupcima je važan certifikat, a ne ono što je certificirano.

Umnožavanjem se uništava umjetnost

Još jedan NFT s Nyan Cat memeom prodan je u veljači za 580.000 dolara. “Estetski, većina NFT umjetnosti jedva je uvjerljivija od praznog prostora”, smatra Art Newspaper. Warhol se gurnuo protiv koncepta autentičnosti prihvaćajući mehaničko, uklanjajući sve osobne tragove umjetnika u korist repliciranja masovno proizvedenih predmeta kao što su limenke za juhu Campbell ili Brillo kutije.

“Warhol je integrirao ideju da veliki umjetnici ne stvaraju sami svoja djela, što je u nekom trenutku povijesti bilo označeno kao krivotvorenje”, piše ArtNet News. “Za nas je Muzej krivotvorina korištenje umnožavanja kao sredstva za uništavanje umjetnosti”, zaključuje Weisner.