Profesor PMF-a: 'Dozvoliti vjerska ali ne i druga javna okupljanja nedemokratski je i diskriminirajuće'

Damir Bakić, profesor na matematičkom odsjeku PMF-a i jedan od osnivača političke platforme Možemo!, sinoć se na Facebooku osvrnuo na odluku Vlade o postupnom ukidanju mjera protiv koronavirusa. Bakić je posebnu pažnju posvetio dopuštenju da se od 2. svibnja održavaju vjerska okupljanja, usporedivši to s odlukama koje se tiču otvaranja škola. Tako nastalu situaciju opisao je sramotnom i skandaloznom.

„Jučer je Vlada predstavila program i dinamiku popuštanja mjera za sputavanje zaraze koronavirusom. Strpljivo i disciplinirano smo slijedili upute, poštivali odredbe, zaustavili i školu i proizvodnju, prijatelje i obitelj gledali samo na daljinu, učinili sve što je traženo. I konačno dočekali odluku Vlade o ublažavanju restrikcija u javnom životu… A ta je odluka sramotna! Ona je pravi društveni skandal i politički debakl.

Nije na javnosti, nego na ekspertima da procijene kada bi, u interesu čitave zajednice, trebalo postupno početi ublažavati mjere. No onog časa kad se uvjeti steknu, a 2. svibnja će se po mišljenju zdravstvenih vlasti steći – tog časa možemo se vratiti najvažnijem. Školi? Proizvodnji? Ne. Crkvi!“ piše Bakić.

‘Ova vlast ne brine ni za đake ni za školu’

Odluku da se osnovne škole otvore tek devet dana nakon crkava, a ostale niti tada, matematičar je proglasio „ciničnim, snishodljivim, prezirnim prema djeci, bezobzirnim prema učiteljima, nazadnim i štetnim.“ Kako je moguće da je društvu važnije održavanje misa od nastave, zapitao se, i zatražio da premijer, ministrica i ostatak nadležnih tu odluku objasne pred građanima i medijima. Potom je detaljno objasnio epitete kojima je takav postupak opisao.

„Ovo je cinično jer po dobnim i drugim značajkama upravo populacija koja redovito posjećuje crkvene obrede je krajnje ranjiva. Sva solidarnost, svi obziri, sva briga upravo o tom najugroženijem dijelu društva – zar je sve to sad nevažno? Ovo je snishodljivo jer Crkva je i dosad napinjala i pojedinačnim incidentima narušavala društveni dogovor u vrijeme pandemije. Nesumnjivo, pritisak je golem, ali Vlada RH odgovara građanima, ne Crkvi. Ali da, Crkvu sluša“, piše Bakić, pa nastavlja:

„Najlošije od svega je što je ovo bezdušno prema đacima. Ne samo nebrižno, nego baš pokazuje bit stvari: ni za đake, ni za školu, ova vlast istinski ne brine. Jer svi koji išta o školi i đacima znaju, dobro znaju da su sve znanje, sve učenje, svi ispiti i ocjene, da je sve to samo pola. Druga polovica je u zajedništvu i u pripadnosti, u podršci, u dijeljenju, u zajedničkom učenju svega što nas se uči i svega što se od nas krije. U tome je škola – to zna svaki učitelj, svaki roditelj i svatko tko je ikada u školu išao”, objašnjava Bakić svoj stav.

Koje su zajednice prihvatljive, a koje nisu?

Matematičar na kraju obraćanja podsjeća na to koliko su za učenike fizički i emocionalno teške mjere uvedene prije više od mjeseca dana. „Đaci u školu žele, školu želimo i trebamo svi. Nerazumni nismo i pričekali bismo još koliko god treba, ako je potrebno. Vlada RH kaže da nije potrebno. Ni čekanje, a niti škola! Zato je to prvorazredan skandal“, ističe.

U Post scriptumu poruke Bakić iznosi još jedan argument zbog kojeg je, prema njemu, Vladina odluka nepravedna. „Dozvoliti vjerska, ali ne i druga javna okupljanja, totalno je ne samo nedemokratski, nego i diskriminirajuće. Što je nekim građanima vjeroispovijest, drugima nešto drugo predstavlja pripadnost, podršku i utjehu. S kojim pravom ova Vlada smije arbitrirati koje su zajednice prihvatljive, a koje nevažne, koje treba podupirati, a koje zanemarivati ili sputavati? To je nepravedno i diskriminirajuće”, zaključuje Damir Bakić.