Prošla godina bila je godina klimatskih ekstrema, znanstvenici predviđaju kakva će biti 2021.

Prošla godina bila je godina ekstremnih vremenskih prilika širom svijeta. Vrućina i suša uzrokovale su šumske požare koji su bilježili rekorde harajući kroz ogromna područja Australije, Kalifornije, Brazila i Sibira.

Rekordna sezona atlantskih uragana izazvala je dvije razorne oluje u Srednjoj Americi, dugotrajne suše uništile su poljoprivrednu proizvodnju i donijele prijetnju gladi za milijune ljudi u Zimbabveu i Madagaskaru. Superciklona pokrenula je masivne poplave u Indiji i Bangladešu, piše Time.

Najtoplija zabilježena godina

Sveukupno, 2020. godina završila je kao najtoplija zabilježena godina, unatoč La Nini, oceansko-atmosferskom fenomenu koji privremeno ohladi atmosferu.

Teško je reći jesu li pojedinačni vremenski događaji bili izravno uzrokovani klimatskim promjenama, ali znanstvenici su dokazali da bi mnogi događaji koji su se dogodili 2020.godine bili daleko manje vjerojatni ili nemogući bez promjena klime, zbog zagrijavanja Zemlje.

Nakratko smo smanjili stakleničke plinove

Zahvaljujući sve većim razinama stakleničkih plinova koji apsorbiraju toplinu u atmosferi, prosječne godišnje temperature bile su 1.15 stupnjeva Celzijusa više. Ovisno o tome koliko brzo možemo smanjiti emisiju tih plinova, očekuje se da će do 2100. godine prosječna temperatura porasti između 1.5 i 5 stupnjeva Celzijusa.

Iako su emisije nakratko pale tijekom prvih ožujskih lockdowna zbog pandemije koronavirusa, sada vrijednosti opet rastu i ojačale su do razine iz 2019. godine. “Porast od nekoliko stupnjeva ne čini se previše ali ima ogromne implikacije na vrijeme koje ćemo iskusiti u narednim godinama”, kaže Daniel Swain sa sveučilišta UCLA.

Nemoguće je znati hoće li 2021. godina biti tako rekordna, ali vjerojatno nam predstoje ekstremi. Iako je 2020. bila posebno ekstremna nije bila neočekivana. Evo što možemo očekivati od klime sljedeće godine i što će biti s emisijama stakleničkih plinova.

Uragani i oluje

Atlantska sezona uragana 2020. godine zabilježila je rekordan broj od 30 oluja, uključujući 13 uragana. U rujnu se uragan Sally obrušio na Floridu i Alabamu, isključivši struju u pola milijuna kućanstava.

U studenom su uragani Eta i Iota pogodili Honduras, Nikaragvu, Gvatemalu i druge zemlje Srednje Amerike, uzrokujući poplave, uništavajući infrastrukturu i poljoprivredna zemljišta i odnoseći brojne ljudske žrtve.

Znanstvenici nisu sigurni hoće li klimatske promjene povećati broj uragana, ali će ih sigurno učiniti razornijima. Vjerojatno će biti intenzivniji, s jačim vjetrom i više kiše. Rana predviđanja za sezonu atlantskih uragana 2021. koju su objavili meteorolozi sa State Universityja u Coloradu, sugeriraju da postoji 6 do 10 šansi da sezona bude vrlo jaka ili iznadprosječna.

Visoke temperature, šumski požari i suše

“Postoji razlog da mislimo da bi 2021. mogla biti malo svježija”, kaže Swain jer se očekuje da će se uvjeti La Nine nastaviti do ožujka, malo dulje nego prošle godine.

“Može se desiti da rashladne učinke La Nine osjetimo malo jače ove godine. Ali i dalje je vjerojatno da će biti među prvih 5 najtoplijih godina od kada se bilježi jer ne vidimo kako bi mogla biti hladnija kao godine na koje smo navikli prije 30 ili 40 godina”.

Vjerojatno ćemo sljedećih godina imati više epizoda ekstremnih vrućina nego smo navikli, kažu znanstvenici jer je to puno izvjesnije kako se planeta zagrijava.

Produljuju se sezone požara

Kada se visoke temperature kombiniraju sa suhim uvjetima, jakim vjetrovima i obiljem vegetacije kao goriva, veliki požari postaju vjerojatniji. U siječnju su australske visoke temperature i dugotrajne suše dovele do toga da je izgorjelo više od 27 milijuna hektara širom zemlje i uništilo tisuće domova.

Kalifornijski šumski požari odnijeli su više od 4 milijuna hektara što je dvostruko više od prijašnjeg rekorda. Kako se svijet zagrijava, sezone požara se produžavaju. Od početka osamdesetih klimatske promjene udvostručile su učestalost dana s ekstremnim požarima.

Otapanje arktičkog leda

Led na Arktiku se 2020. godine, bez ikakve oluje, otapao skoro kao i rekordne 2012. godine kada je otapanje leda uslijedilo zbog destruktivne ciklone. I ovo je prva godina da se arktički led nije počeo smrzavati do kraja listopada.

Arktik se zagrijava brže od ostatka planete, a prosječna godišnja temperatura raste jedan stupanj u svakom desetljeću posljednjih 40 godina. Rezultat toga je da ćemo svake godine vidjeti sve brže topljenje i sporije smrzavanje. Do 2035. godine, otkriva studija objavljena u časopisu Nature Climate Change, Arktički ocean će ljeti biti bez leda.

Emisije ugljika

Kada je riječ o emisijama stakleničkih plinova koji pokreću promjene koje se dešavaju u klimi, 2020. godina je bila anomalija. Globalne razine stakleničkih plinova dosegle su vrhunac 2019. godine, iako su bile tek malo iznad razine 2018.godine, što je pobudilo titravu nadu da emisije stagniraju. Ove godine očekuje se pad od 7 posto ali samo zbog pandemije.

Pad od 7 posto je baš ono što UN kaže da bi trebali postići kako bi održali usklađenost s Pariškim sporazumom. “Ne bi trebali očekivati da će se ovo smanjenje održati i 2021.godine”, misli Glen Peters, direktor istraživanja u Centru za međunarodna klimatska istraživanja sa sjedištem u Oslu.

Peters kaže da će se emisije prilično snažno vratiti jer će vlade ponovno pokretati ekonomiju pa se očekuju razine iz 2019. godine. Ako paketi vlada budi imali puno poticaja za obnovljive izvore energije, poput sunca, doći će do skoka u emisijama sljedeće godine kako bi se sagradila solarna postrojenja, ali bi rezultate vidjeli u godinama koje slijede