Prošla je 71 godina od Hirošime i Nagasakija, a ovo su priče ljudi koji su stvorili atomsku bombu

U subotu je bila obljetnica atomskog bombardiranja Hirošime, u utorak je obljetnica Nagasakija. Od ova dva jeziva događaja prošla je 71 godina. No, razvoj atomskog oružja može se smatrati jednom od velikih prekretnica u svjetskoj povijesti. Tijekom Drugog svjetskog rata odigrala se vjerojatno najveća utrka u stvaranju nuklearnog programa, a nekoliko država koje su pretendirale stvoriti moćno oružje masovne destrukcije, znale su koliki potencijal ima nuklearna energija.

Znanstvenici su godinama bili svjesni nuklearne energije i radioaktivnosti, no za njih je ona tek bila dobra i jeftina zamjena za električnu energiju, iako je nekolicini njih palo na pamet da se ona iskoristi za stvaranje oružja koje može diktirati tijek povijesti.

Ta nekolicina stoji iza Projekta Manhattan u kojem je stvorena atomska bomba, ali rad znanstvenika prije njih koji su se bavili područjem kemije i fizike znatno je utjecao na stvaranje ovog oružja. Ovo su znanstvenici koji su najodgovorniji za stvaranje atomske bombe.

1. Leo Szilard

Mađarski znanstvenik Leo Szilard bio je jedna u nizu osoba koje su zaslužne za razvoj i stvaranje atomske bombe. Szilard je 1933. godine došao do važnoga otkrića nakon što je pročitao članak o nuklearnoj energiji autora Ernesta Rutherforda u London Timesu. Szilard je, naime, došao do spoznaje o mogućnosti nastanka nuklearne lančane reakcije i pokušao je stvoriti lančanu reakciju pomoću berilija i indija, no to nije uspio sve do 1939. godine

Iste godine Szilard je bio zabrinut da bi Njemačka mogla otkriti atomsku bombu stoga je mnoge znanstvenike zamolio da drže nuklearnu fisiju u tajnosti kako bi se odgodilo stvaranje atomske bombe. Szilard je iste godine uz Einsteina poslao pismo američkom predsjedniku Franklinu Rooseveltu u kojem se zauzeo za proučavanje nuklearne fisije kako bi razvio atomsku bombu prije Nijemaca, a to pismo je potaknulo američku vladu da započne s istraživanjima i Manhattan projektom.

2. Otto Hahn

Njemački znanstvenik Otto Hahn došao je do otkrića koje je iskorišteno u Hiroshimi 1945. godine. Hahn je naime, 1938. godine otkrio nuklearnu fisiju nakon što je pomoću neutrona rascijepio jezgru atoma uranija. Ovo njegovo otkriće postalo je krucijalno za razvoj budućeg atomskog naoružanja.

Hahn je do otkrića došao u svom laboratoriju na Kaiser-Wilhelm institutu Berlinu dok je radio s asistentom Fritzom Strassmannom. Hahn je 1944. godine dobio Nobelovu nagradu za kemiju i bio je veliki protivnik primjene nuklearne energije u svrhu ubijanja. Hahn se tijekom bombaridranja Hirošime nalazio u savezničkom pritvoru, a nakon što je čuo vijest da je atomska bomba bačena na grad, smatrao je sebe odgovornim za otkrivanje nuklearne fisije koja je dovela do oktrića atomske bombe.

3. Otto Robert Frisch

Otto Robert Frisch od svoje tete, također znanstvenice, Lise Meitner čuo je o otkriću Hahna i Strassmanna te je zajedno s njom skovao termin “fisija” kako bi objasnili otkriće dvojice znanstvenika. Tijekom ljeta 1939. Frisch je napustio Dansku kako bi nakratko otpuovao u Birmingham, no zbog izbijanja Drugog svjetskog rata morao se vratiti u Dansku.
Radeći s Rudolfom Peierlseom, Frisch je demonstrirao da fisija uranija ima potencijal stvoriti lančanu reakciju koja, koristeći prirodno nuklearno gorivo uranij-235, može postati destruktivno oružje. 1943. godine Firsch se piključio Projektu Manhattan tijekom kojeg je određivao kolika je količina obogaćenog uranija potrebna da se stvori održiva nuklearna lančana reakcija.

4. Robert Oppenheimer

Kada je pokrenut Projekt Manhattan u laboratoriju u Los Alamosu njegovo vođenje povjereno je Robertu Oppenheimeru. Oppenheimer je postao zadužen za istraživanje i dizajniranje atomske bombe, a to mu je priskrbilo nadimak “Otac atomske bombe”.
Prije sudjelovanja u Projektu Manhattan, Oppenheimer je već naveliko razmišljao o mogućnosti stvaranja atomske bombe, te se time bavio u svojim ranijim istraživanjima u kojima je pokušao otkriti što je sve potrebno da bi atomska bomba postala efikasnim oružjem.

5. Enrico Fermi

Talijanski znanstvenik Enrico Fermi 1939. godine bio je poprilično uzbuđen zbog otkrića nuklearne fisije i samo par tjedana nakon što je iste godine došao u Ameriku sudjelovao je u fisijskim eksperimentima. Nuklearna fisija je objašnjavala sve čime se on bavio u Rimu u kojem je proučavao njene procese.

On se, između ostalog, bavio istraživanjem nuklearnih lančanih reakcija te je zahvaljujući financijskoj potpori pojedinih odobra američke vlade uspio postići prvu kontroliranu nuklearnu lančanu reakciju. To ga je dovelo do Projekta Manhattan kojem je pristupio na poziv Roberta Oppenheimera. Fermi je 1945. godine promatrao nuklearno testiranje kodnog naziva Trinity tijekom kojeg je bačena atomska bomba slična onoj koja je bačena na Hirošimu.

6. Niels Bohr

Niels Bohr odlučio je 1943. pobjeći iz Danske nakon što su je okupirali nacisti koji su ga imali namjeru protjerati jer su čuli kako je njegova obitelj bila židovska. Njegov bijeg odveo ga je u Veliku Britaniju gdje je bio obaviješten o Projektu Manhattan u kojem je odlučio sudjelovati pod imenom Nicholas Baker kojeg je koristio zbog sigurnosnih razloga.

Njegovo poznavanje atomske teorije iskorišteno je prilikom stvaranja atomske bombe i tijekom Drugog svjetskog rata on se nije protivio korištenju atomskih bombi, za razliku od Lea Szilarda. Nakon završetka rata Bohr mijenja mišljenje i počinje zagovarati racionalno korištenje nuklearne energije.

7. Mark Oliphant

Nakon otkrića Otta Frischa i Rudolfa Peierlsa, Mark Oliphant, jedan od najznačajnijih svjetskih znanstvenika, odlučio je njihovu ideju o atomskoj bombi predstaviti odboru kodnog imena MAUD, u kojem je on bio jedan od članova. Odbor MAUD je nakon njegovog izlaganja došao do zaključka da se atomska bomba može proizvesti najranije 1943. godine.

Oliphant se nakon toga odlučio sastati s odborom NDRC-a (National Defense Research Committee) kojem je rekao da treba uložiti sve napore u stvaranje atomske bombe koja je u konačnici i stvorena. Nakon što je atomska bomba 1945. godine sravnila Hirošimu i Nagasaki, Oliphant je ostao užasnut njenom snagom i počeo se protiviti uporabi atomske energije koja bi mogla koristiti za stvaranje oružja za masovno uništenje.