Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Proveli smo dan s psihijatricom iz Zagreba da čujemo kako se ljudi nose s prekidima i prevarama

Dr. Stasiow detaljno o najčešćim slučajevima zbog kojih joj ljudi dolaze

ZADNJA IZMJENA: tra 22, 2017
Foto: Profimedia, Stock Budget

Iva Stasiow je psihoterapeutkinja koja posljednjih osam godina vodi psihološko savjetovalište. Radi slično kao što to izgleda na filmu. Ima ured s kaučem na koji ljudi sjednu i pričaju o onome što ih u tom trenutku muči. Kaže da su prekidi ili problemi u romantičnim odnosima jedan od najčešćih problema s kojima joj ljudi dolaze. Možda i najčešći.

Inače potpuno stabilne ljude, koji i na poslovnom i na privatnom planu funkcioniraju na relativno visokoj razini, prekidi znaju, možda na kratko, ali često i potpuno iščašiti. S doktoricom Stasiow razgovarali smo o tome s kakvim joj pričama ljudi dolaze, što je zajedničko u njihovim pričama i što ona čini da im pomogne. Na temelju onoga što je ispričala, konstruirali smo tri tipična slučaja popraćena analizom doktorice Stasiow. Svi su slučajevi, iako tipični, u potpunosti izmišljeni.

1. Slučaj jedan: Kako se nosimo s prekidom

Marko je jutros nazvao šefa da mu kaže da ni danas neće doći na posao. To je već treći dan. Šefu je rekao da ima želučanu virozu, da povraća i da ne može jesti. To je samo polovična istina. Marko nema želučanu virozu, ali svejedno nema apetita. Ana se odselila prije tjedan dana. Marko nije mislio da bi ga to moglo toliko pogoditi. Zapravo, nije to ni očekivao. Iskreno, zadnjih par mjeseci, možda i pola godine, bili su dosta loši, ali Marku stvarno nije bilo ni nakraj pameti da bi nakon četiri godine Ana mogla napraviti nešto baš toliko drastično.

Zadnjih se par dana vuče po stanu kao bolesna mačka. Sada, realno, ima slobodu da ako baš hoće, izađe van i da se nikome ne javi. Da ostane vani do šest ujutro i da flerta s kim god hoće bez objašnjavanja gdje je bio. Može doći s posla i, a da se nije ni presvukao, igrati igre na kompjuteru, i nikome ne mora opravdavati taj infantilizam. Ništa od toga ga pretjerano ne privlači. Zapravo, sve mu se čini užasno glupo. Sve mu se te njegove sitne slobode, koje je tako oštro, često i okrutno branio u prepirkama, sada čine užasno frivolne. Ana je imala pravo. Zapostavljao ju je. Nije ju slušao. Zamjerao joj je svaki komentar i kritiku i dopuštao si da zbog toga bude hladan i osoran. A ona, zapravo, nije mislila ništa loše. Osjeća se naivno i glupo. On je kriv.

90 posto muškaraca dolazi joj s ljubavnim problemom

Doktorica Stasiow kaže da su prekidi i problemi u vezama jedan od najčešćih razloga zbog kojih ljudi dolaze na njen kauč. Kod muškaraca je to još izraženije. Kaže da otprilike devedeset posto muškaraca koji dođu k njoj dolaze s problemom čiji je korijen u nekakvom ljubavnom odnosu. „Ljubavni odnosi su jedna od najvažnijih stvari u našim životima. Kada se ljubavni odnos prekine, strašno je važan način na koji se to prošlo iskustvo oblikuje – kako ga interpretiramo i kakve zaključke donesemo o tome zašto se to dogodilo“, kaže Iva.

Uzmimo na primjer Marka, koji u glavi vrti sve što se dogodilo. Pokušava si racionalno objasniti kako je došlo do toga da se Ana iselila. Pažljivo bilježi svaki trenutak koji je mogao do toga dovesti. Onaj vikend kada nije htio otići kod njenih. Ona tragično glupa svađa oko vrećica čaja u sudoperu. Onaj put kad se kući vratio pijan pa joj je u svađi svašta izgovorio. Užasno ga je sram. Jedva da uspijeva o ičemu drugome razmišljati.

Ljudi iskrivljuju logiku razmišljanja, katastrofiziraju i idealiziraju

Doktorica Stasiow kaže da su ljudi, kada su ostavljeni, često skloni iskrivljivati logiku razmišljanja na način da katastrofiziraju situaciju i idealiziraju partnera. Markov svijet je uzdrman i njegova percepcija situacije je distorzirana. Spreman je krivnju u potpunosti preuzeti na sebe. Dozvolio je da stvari propadnu do te mjere da se Ana iseli, ljut je na sebe i kažnjava se. Njegov mentalni filter propušta samo negativne interpretacije svega što se dogodilo. Ništa ga ne veseli i sve se čini kao da će tako i ostati.

„To je nekakva generalna priča osobe koja katastrofizira. Osjećaji besmisla, beznađa, krivnje za cijeli niz događaja koji se dogodio. Rečenice poput: ’Nikada više neću naći nekog takvog’ ili ’Moj je život uništen’“, kaže Stasiow. S druge strane, sada kada je nema, Ana mu nevjerojatno nedostaje. Toliko, da ga, iako inače ne pati od nekog pretjeranog sentimenta, zamalo rasplače neka zaboravljena ukosnica. Marko je naglo zaboravio sve sitnice koje su mu kod Ane išle na živce. Sjeća se samo dobrih stvari. U te četiri godine koliko su bili zajedno, Marko je užasno napredovao. Kada su se upoznali nosio je prljave tenisice i još nije prerastao sve adolescentske hirove. Danas je samostalan, ima dobar posao i više ne puši – sve, bar dijelom, zbog nje.

Idealiziramo jer osjećamo da će nam to pomoći da vratimo partnera

„Idealizacija partnera u tim je situacijama zapravo neka vrsta obrambenog mehanizma. Ja sam milijun puta čula te rečenice poput: ‘ona ili on me učinio/la boljim čovjekom.’ Kada idealiziramo nekoga, naši osjećaji prema toj osobi postaju puno snažniji i onda u tom stanju toj osobi možemo prezentirati i puno veću ljubav. Možemo joj dati više razloga da ostane. Naše ponašanje prema toj osobi postaje jako lijepo, spremni smo na velike geste, sve kako bismo ih zadržali“, kaže Stasiow.

Doktorica Stasiow kaže da takve distorzije u logici misaonog procesa mogu biti početak depresivnog stanja. „Tu su vrlo često prisutna i određena depresivna ponašanja. Na primjer, izolacija, pretjerana ili smanjena potreba za hranom, ruminiranje i prevrtanje prošlosti, konstantno razmišljanje o uzrocima i posljedicama naših djela, izuzimanje iz aktivnosti koje je osoba prije radila. Moj posao u takvim slučajevima je propitkivati logiku razmišljanja koja vodi do tih depresivnih ponašanja“, kaže.

Treba pokušati dokazati teze koje postavljamo

To radi sokratovskim dijalogom. Ideja osobe koja je ostavljena postavlja se kao teza koja se mora dokazati. Na primjer, Marko kaže da je zaslužio da bude ostavljen jer je zapostavljao Anu. Kroz razgovor tu tezu mora testirati, a često se pokaže da ona nije do kraja točna. Stasiow kaže da je strašno važna i razina ponašanja. Kognitivna razina prati bihevioralnu. Marko, recimo, prestaje odlaziti na posao. Izolira se od prijatelja i prestaje raditi stvari u kojima je nekada uživao jer mu se, u toj katastrofiziranoj slici njegove trenutne situacije, one čine besmislene i beznadne. Pomisao na, recimo, izlazak u grad s prijateljima, u čemu je ranije uživao, više mu nema smisla. Misli da se ne bi opustio. Da bi bilo previše bolno. Ne želi ni pokušavati upoznati nekog novog jer vjeruje da se nitko ne može ni usporediti s Anom.

„Najbolji način da se to prevlada je vođenje dnevnika aktivnosti i zapisivanje osjećaja prije i zapisivanje osjećaja poslije. Osoba se povlači iz različitih aktivnosti jer predviđa da će svaka aktivnost biti katastrofična za nju ili da neće biti rezultata. Kada se piše dnevnik, to osobi daje uvid. Uvijek postoji razlika. Ili ispadne da su bili na istoj razini, ili da je bilo nekakve ugode. Na taj način se osoba stimulira. Način na koji se ponašamo uzročno-posljedično rezultira načinom na koji se osjećamo. Tim se ponašanjem onda utječe na misaoni proces. Jako je važno da se taj gubitak funkcionalnosti riješi. Ne nužno u potpunosti, ali barem da osoba dođe na 60%- 70% svoje prijašnje razine funkcioniranja“, kaže Stasiow.

2. Slučaj: Kada, kako i zašto prekidamo veze

Maja stoji nad sudoperom punim suđa. Skoreni ostaci Čokolina u zdjelici bodu je u oči. Ivan ju je očito jutros ostavio kraj sudopera. Maja je ljuta. Već mu je valjda tristo puta rekla da zdjelicu ispere i stavi u sudoper. „Uostalom, koji normalan muškarac od trideset godina jede Čokolino?“ Uvečer, oko pola 1, Maja leži sama u krevetu. Bio bi potpuni mrak da kroz odškrinuta vrata vrata spavaće sobe ne treperi svjetlo televizora. Ivan u dnevnoj sobi gleda neku NBA utakmicu. Zvuk je gotovo do kraja utišan, ali i takav Maju, u kombinaciji sa svjetlom, izluđuje. Za pet sati mora ustati. Ivan radi popodnevne smjene i kao da ga uopće nije briga. Ako Maja i uspije zaspati, zna da će je za koji sat Ivan probuditi kad će se trapavo penjati u krevet. Želi da ga nema.

Maja više nije zaljubljena u Ivana. Da je, sve te sitnice koje joj smetaju ne bi joj predstavljale problem. A ovako se čine toliko velike. Stasiow kaže da parovi često iste osobine svojih partnera počinju s vremenom atribuirati na potpuno drugačiji način. „To je jako često i zapravo normalno. Na primjer, netko svog partnera koji je, recimo šutljiv, na početku veze može opisivati kao pažljivog, taktičnog, nenametljivog, ugodnog, pomalo mističnog. Nakon nekog vremena te iste osobine postaju inertnost, dosada, nedostatak inicijative. Zaljubljenost je stanje koje je u nekim u nekim pogledima nalik nekoj vrsti psihoze. Mi postanemo malo sumanuti. Živimo u percepciji stvarnosti koju sami stvaramo. Ta se slika s vremenom razbije i mi polako postanemo propusni za mane druge osobe. Počnemo ih primjećivati. Ljudi se užasno teško nose s prestankom osjećaja zaljubljenosti i zbog toga prekidaju veze“, kaže Stasiow.

Nakon veze ne moramo biti sami, regeneriramo se drugačije

Maja mašta o tome da ode. U glavi joj se, kao sam od sebe, plete plan. Maja može u detalje zamisliti kako bi izgledao njen život bez Ivana. Zna što bi radila i kamo bi izlazila. Točno zna kako bi joj, recimo, izgledale večeri koje bi provodila sama. Možda ta neka druga osoba još nema ni ime ni lik, ali Maja može dosta precizno zamisliti s kakvim bi tipom završila nakon Ivana. „Generalno govoreći, ljudi ostavljaju tek kada si nađu nekoga drugoga. I to ne mora značiti da su već ostvarili nekakav kontakt, nego mogu imati i viziju s kime će biti. Ili ako nemaju konkretnu viziju s kime bi radije bili, imaju viziju o tome gdje će naći tu osobu. Kako bi živjeli i što bi radili. Imaju pogled u budućnost. Zapravo bez tog pogleda u budućnost ne prekidaju veze“, kaže Stasiow. Ljudi joj često dolaze s čvrstim vjerovanjem o tome kako je „jedino ispravno“ da, kada prekinu vezu, neko vrijeme budu singl, pa da tek ona, oporavljeni, mogu na zdrav način započeti nekakav novi odnos.

„To je u osnovi netočno. Taj proces regeneracije nije potreban. Mi se regeneriramo kroz neko novo iskustvo. Nije nužno da budemo sami“, kaže. Majino maštanje prekida pomisao na to da će, prije no što počne s tim svojim izmaštanim životom morati proći kroz taj grozan razgovor s Ivanom. Morat će sjesti pred njega i par sati u bradu mumljati nekakve nebulozne besmislice o tome kako će joj on uvijek ostati drag, kako se možda nisu našli u pravo vrijeme, kako će on sigurno naći nekoga tko ga više zaslužuje. Morat će ga slušati kako se ljuti, kako je optužuje, a možda i, najgore od svega, kako je preklinje. Žao joj ga je. On nije ništa kriv, a ona mu se sprema nanijeti, bar tako vjeruje, ogromnu bol. „Ostavljanje partnera predstavlja velik stres. Ne toliki kao kada smo ostavljeni, ali svakako veliki. Ljudi personaliziraju odgovornost. Vjeruju kako su oni jedini odgovorni za život i sreću svog partnera, a nisu. Stvarno vjeruju da će partner, bez njih propasti, da će neviđeno patiti, da će se slomiti i zato im je prekidanje veze jako teško“, kaže Stasiow.

Ne postoji zdrav ili ispravan način da se veza prekine

Sljedeće večeri Maja i Ivan sjede u dnevnom boravku i gledaju svatko u svoj ekran. Maja bi ga mogla samo potapšati po ramenu i početi. Ionako ne postoji neko pravo vrijeme ni mjesto za taj razgovor. Zapravo je potpuno svejedno. Obrati mu se s čvrstom odlukom da mu sve kaže, ali se nekad, još i prije no što je uspjela izgovoriti prvu rečenicu, uplaši. Na kraju se posvađaju jer Ivan stalno gubi daljinski. „Kada nisu zadovoljni, ljudi često miniraju svoje odnose. Namjerno izazivaju sukobe“, objašnjava Stasiow i dodaje da je od ljudi koji su joj dolazili često slušala o tome kako je jedini ispravan i pošten način za prekid veze direktan razgovor.

Možda u Majinom slučaju i jest, ali to nije uvijek tako. „Ne postoji zdrav način da se odnos prekine. To je još jedna česta zabluda. Sve ovisi o slučaju. Svako naše ponašanje ima funkciju. Nekada je bolje i jednostavnije pustiti da odnos jednostavno propadne. Možda na taj način druga osoba osjeti manji gubitak. Nema dobrog i lošeg. Nekada se ta osoba može pripremiti i stvoriti drugi plan. Ne možemo reći da je to loše. Nema ispravnog načina“, kaže Stasiow.

3. Slučaj: Kako se nosimo s prevarom

Mario i Anja šute dok se voze u autu. Mario pokuša prokomentirati vrijeme, ali umjesto da mu odgovori, Anja samo pojača radio. Tako je već dva tjedna. Jedan je dan ostavio mobitel na stolu kad je otišao na WC. Čim se vratio bilo mu je jasno da zna. Nije bilo smisla da sad glumi neku ljutnju oko toga što mu je kopala po porukama. Prevario ju je. Na njegovo čudo, nije ga odmah otjerala iz stana. Dva su se dana brutalo svađali. Dobro, nisu se toliko svađali koliko ga je ona napadala, a on spuštao glavu i ispričavao se. Mario je čekao da se sve završi time da ga teatralno izbaci iz stana ili da pobaca stvari u kofer i ode kao u nekoj sceni iz loše TV drame, ali to se nije dogodilo. Samo su nekako ostali u toj mučnoj šutnji.

Anja se prva obraća Mariju samo kada ide van i to samo da ga pita kamo ide i kada se vraća. U onim groznim svađama, sva u bijesnim suzama, zahtijevala je da joj preda šifre svih profila na društvenim mrežama. Mariju nikada ne bi palo na pamet da pristane na nešto takvo, ali bio je kriv i iskreno, malo ga je zapanjilo da uopće postoji nekakav, bilo kakav uvjet. Pristao je. U tom bi trenutku, s tim osjećajem krivice, pristao na bilo što. Sada baš i ne bi. „Ako devedeset posto muškaraca koji dođu k meni, dolaze zbog ljubavnih problema, onda devedeset i devet posto parova dođe zbog prevare“, kaže Stasiow.

Nakon prevare ljudi, inicijalno, ne prekidaju veze

Stasiow kaže da ljudi, bar iz njenog iskustva, inicijalno ne prekidaju veze. Pokušavaju nekako popraviti stvari, ali jako rijetko uspijevaju. „Moj posao je, kada mi dođu parovi nakon preljuba, da pokušam normalizirati preljub kao takav. Ljudi dođu s idejom da je to što se dogodilo u njihovoj vezi nešto najgore što se uopće moglo dogoditi. Cilj je da se taj preljub stavi u pravi kontekst. Da ga se ne gleda kao potpunu katastrofu nego kao nešto što se dogodi u ogromnom broju veza. Želim da mi gradiraju koliko je to što se dogodilo strašno na ljestvici od jedan do deset. Obično isprva kažu neku visoku brojku, ali preljub zapravo i nije toliko strašan, kada se u obzir uzmu sve stvari koje si ljudi u vezama rade, poput raznih zlostavljanja na primjer“, kaže Stasiow.

Staviti preljub u kontekst ponekad je jako teško. Anji ovo nije prvi put da joj se nešto slično dogodilo. Kada je bila u srednjoj školi, prevario ju je dečko s kojim je kratko hodala. I svi su to znali. Tjedan dana, što joj se tada činilo kao puno duži vremenski period nego danas, ta je priča bila glavni trač u školi. Taj joj je događaj danas malo i smiješan, ali je Anja zapravo tada čvrsto odlučila da će svaki budući preljub biti kraj bilo kakve veze s čovjekom koji ju je prevario. „Ljudi u odnose ulaze s određenim pravilima i stavovima. Svi razmišljamo o tome što bismo napravili da nam se to dogodi. I često imamo stav da ćemo nakon toga bez ikakvog razmišljanja otići iz veze. Ako preljub doživljavamo kao ultimativnu izdaju, onda je strašno teško prijeći preko toga. Kako od nekoga tražiti da prijeđe preko ultimativne izdaje?“, kaže Stasiow.

Ljudi preljub oblikuju na različite načine, ali nijedan nije dobar

Stasiow kaže da ljudi koji varaju preljub oblikuju partneru na različite načine, ali prevareni rijetko prihvaća bilo kakav oblik prezentacije. Na primjer, Mario inzistira na tome da cijela stvar nije ništa značila. Da je sve bio samo trenutak slabosti. Čisto fizički. Da se više nikada neće ponoviti. Anji to ne znači puno. Kakva je to osoba koja ju je spremna izdati samo zbog seksa? Misli da bi joj bilo lakše kada bi se radilo o stvarnim osjećajima. Možda bi tada i razumjela. Stasiow kaže da bi i obrnuta prezentacija bila jednako loša. Da Mario kaže da ju je prevario jer je stvarno nešto osjećao, to bi bilo shvaćeno kao još teža prevara. „Ništa nije dobro objašnjenje“, kaže Stasiow.

Od kad se sve dogodilo, Mario trpi svaku kaznu koju mu Anja namijeni. I šutnju, i osorno gašenje svakog pokušaja komunikacije i provjeravanje, iako je osjećaj krivice pomalo već i nestao. „Ruku na srce, dok to rade, ljudi koji varaju nemaju grižnju savjesti. Da imaju nekakve stroge inhibicije ili čvrste moralne stavove, ne bi se doveli u situaciju da to naprave. Kajanje dolazi tek kada su uhvaćeni. Onda trebaju preuzeti odgovornost, pa tada tu odgovornost uvećavaju. Pristaju na to da su za sve oni krivi“, kaže Stasiow. Po njenom iskustvu, preljubnici vrlo rijetko priznaju preljub. Kada to i rade, ne rade to kako bi na neki način razriješili situaciju, već im to služi kao način da prekinu vezu. Kažu: „Evo, to se dogodilo, pa ti onda učini što misliš da je najbolje“.

„Nemoguće je nekoga voljeti bez obzira na sve“

Jedan dan Mario se vrati s posla i zatekne Anju usred pakiranja kofera. Anja se pravi da ga ne vidi i samo nastavi bacati odjeću unutra. Tek sad dolazi do pravog sukoba. Mario joj prigovara da nije htjela izlaziti s njim. Da je nije vidio sređenu pola godine. Da je seks bio rijedak i neinspiriran. Anja na to pobjesni. Kako si on dozvoljava da joj nakon svega govori takve stvari? On je nju trebao voljeti pod svim okolnostima i bez obzira na sve.

„To je također ‘fiks-ideja’, da se tako izrazim, s kojom ljudi dolaze. Nemoguće je nekoga voljeti bez obzira na sve. Svaki ljubavni odnos je, kada ga se svede na osnove osnova, izbor. Omjer uloženog i dobivenog. Mi moramo činiti nešto unutar sebe da održavamo svoju ljubav prema drugoj osobi. I trebamo se truditi na vanjskom dijelu sebe. Održavanje ljubavi je stvar izbora, i treba se raditi svaki dan“, kaže Stasiow.

Jerko Mihaljević
Telegram autor
729 članaka Više o autoru
Više s weba