Psi mogu tugovati zbog smrti psa s kojim žive

Psi mogu biti jako uznemireni kad im član kućanstva ugine, i treba uložiti napore da im se pomogne

A Boxer dog rests in its pen on the third day of the Crufts dog show at the National Exhibition Centre in Birmingham, central England, on March 7, 2020. (Photo by OLI SCARFF / AFP)
FOTO: AFP

Prema anketi, znanstvenici su otkrili da je gotovo 90 posto pasa koji su doživjeli smrt drugog psa koji živi u istoj kući, pokazalo znakove tuge. U mjesecima nakon smrti prijatelja, psi su bili puno manje raspoloženi za igru i više ustrašeni. Smanjio im se apetit i tražili su više pažnje od svojih vlasnika, piše New Scientist. Znakovi žalosti bili su jači kod pasa koji su imali vrlo prijateljski odnos s uginulim psom i dijelili hranu s njime, javlja The Guardian o studiji objavljenoj prošlog tjedna u Scientific Reports.

“Psi su vrlo emotivne životinje koje razvijaju iznimno bliske veze s članovima poznate skupine. To znači da bi mogli biti jako uznemireni ako jedan ugine, i treba uložiti napore da im se pomogne”, kaže za The Guardian autorica studije Federica Pirrone, stručnjakinja za ponašanje životinja sa Sveučilišta u Milanu.

I druge životinje osjete tugu

I neke druge životinje osjećaju tugu, dupini, veliki majmuni, slonovi i ptice. Zapaženo je da ove životinje sudjeluju u ritualima oko smrti i čini se da tuguju dodirujući i istražujući leš, pišu znanstvenici u studiji. Na primjer, majke slonice će danima čuvati svoju mrtvorođenu bebu. Objesit će glavu i uši, krećući se tiho i polako, na način koji pokazuje depresiju.

Oko 86 posto vlasnika pasa u studiji primijetilo je promjenu ponašanja kod svojih ljubimaca kada im je drugi pas uginuo, a promjene su trajale dva do šest mjeseci, piše Vice. “Psi su postali iznimno osjetljivi na ljudske komunikacijske geste i izraze lica”, kaže Pirrone za New scientist. “Onaj koji brine o psu i pas razvijaju emotivnu vezu”.

Znanstvenici ne mogu reći jesu li reagirali na smrt ili gubitak

Psi se mogu ponašati na ovaj način jer su izgubili nekoga za koga su bili vezani i osjećali su sigurnost, ali znanstvenici ne mogu reći jesu li reagirali na smrt ili gubitak. Budući da se istraživanje oslanja samo na prijavljene podatke, studija možda ima neka ograničenja koje utječu na način na koji vlasnici tumače ponašanje svojih pasa.

Pirrone kaže za The Guardian da se čini da razina privrženosti između vlasnika i pasa nije utjecala na rezultate tako da podaci nisu iskrivljeni pogrešnim tumačenjem vlasnika. Tim zaključuje da, iako podaci sugeriraju da kućni ljubimci doživljavaju tugu, potrebno je više istraživanja kako bi se dodatno potvrdilo ponašanje vezano uz tugu i žalovanje kod pasa, prenosi Vice.