Ravnatelji i roditelji za Telegram: 'Nemoguće je vratiti djecu u škole bez ijedne jasne upute'

Nikome nije jasno zašto se odluka prebacuje na roditelje, pritom bez konkretnih informacija

FOTO: Vjekoslav Skledar

Povratak djece koja pohađaju razrednu nastavu u školske klupe, najavljen od 11. svibnja u sklopu popuštanja epidemijskih mjera, otvorio je bezbroj pitanja zabrinutih roditelja, učitelja i ravnatelja. Kako će djeca u porušenom Zagrebu uopće doći do škole i provoditi vrijeme u nesigurnim školama, kako će biti osigurani higijenski uvjeti u školama, kako će djeca držati nužnu fizičku distancu, kako će učitelji balansirati između nastave u učionici i nastave na daljinu za one učenike koji se neće vratiti u školu?

Ovo su samo neka od otvorenih pitanja s kojima se roditelji, učitelji i ravnatelji od jučer intenzivno javljaju Telegramovim novinarima. Tijekom jutra razgovarali smo s nekima od njih i zabilježili njihove bojazni. Posebno su zbunjeni roditelji zagrebačkih učenika, koji od jučerašnjeg popodneva iz škola dobivaju ankete u kojima se moraju izjasniti hoće li poslati svoju djecu u školu od 11. svibnja.

Zašto su roditelji dobili anketu?

Ankete se iz škola šalju roditeljima nakon upute iz Gradskog ureda za obrazovanje, odakle je pročelnik Ivica Lovrić jučer zatražio da se anketiraju roditelji učenika razredne nastave, sve kako bi se došlo do broja učenika u svakoj od škola koji će pohađati redovitu nastavu i biti uključeni u program produženog boravka. Gradski ured traži te podatke “zbog učinkovitije organizacije rada u redovitim osnovnim školama u Gradu Zagrebu, a koji zbog posljedica potresa nije u mogućnosti osigurati učenicima pohađanje nastave u prostorima oštećenih školskih objekata”, kako stoji u dopisu školama, a od kojeg se danas ogradila ministrica Blaženka Divjak.

Međutim, zagrebački su roditelji ogorčeni što moraju odgovoriti na pitanje hoće li djecu poslati u školu, bez adekvatnih informacija o higijenskim i sigurnosnim uvjetima koji u školama moraju biti zadovoljeni. U prvom redu, tu su pitanja o sigurnosti djece u školi zbog bojazni od potresa o čemu smo opširno pisali i razgovarali s roditeljima i arhitektima. Mama jedne zagrebačke prvašice ističe kako je posve neprihvatljivo tražiti od roditelja da se izjasne prije nego što je vrlo precizno komunicirano na koji način će biti zajamčena sigurnost djece u školi i što se tiče higijenskih uvjeta, a o tome, pritom, ne govore niti Ministarstvo niti Grad.

‘Neozbiljno donošenje odluke bez uputa epidemiologa’

“Na primjer, koliko će ih biti u razredu, hoće li broj biti ograničen na recimo deset ili će se cijeli razred, njih više od 20, tiskati u učionici, tko će i kako paziti da drže socijalnu distancu, kako se osiguravaju higijenski standardi, pogotovo tamo gdje roditelji imaju iskustva da su morali sami donositi sapun, papir i slične potrepštine…?”, pita se ova mama. U potrazi za odgovorima na brojna pitanja, obratili smo se ravnateljima škola koji su jučer, kako je to predstavljeno iz Ministarstva, imali virtualni sastanak s ministricom Divjak.

No, kako smo doznali, to nije bio sastanak u smislu da je postojao dijalog između ravnatelja i ministrice. Kako nije bilo mogućnosti postavljanja pitanja, cijeli niz ravnatelja danas nam tvrdi kako se zapravo radilo o očitovanju ministrice ravnateljima. Krešimir Supanc, ravnatelj Osnovne škole Jure Kaštelana na zagrebačkoj Savici, kazao nam je kako im je ministrica poručila da će epidemiolozi dati upute, koje će potom biti proslijeđene ravnateljima škola.

Naglašava, međutim, kako učitelji i roditelji ne znaju ništa o uvjetima u kojima će se nastava održavati. “Neozbiljno je da se bez uputa epidemiologa donosi odluka o nastavi u školi. Ako opasnost od epidemije prestaje, onda je nastava obvezna za sve, no ovo bi valjalo nazvati pravim imenom i reći da to nije povratak nastave i djece u škole, već čuvanje djece”, ističe ravnatelj. Kaže i kako je nemoguće provoditi nastavu na daljinu i nastavu u razredu, s čime će se neki učitelji susresti, ovisno o tome koliko će roditelja poslati djecu u školu, a koliko će ih ostaviti kod kuće.

Kroničan nedostatak čistačica u školama

“Učitelji to fizički neće stići. Ja već sada imam najavu da će mi se javiti roditelji s pitanjima i zahtjevima oko održavanja nastave, a jedino im mogu poručiti da kopiju pisma upute i resornoj ministrici i pročelniku Lovrića, jer ja nemam odgovore na ta pitanja”, kaže ravnatelj Supanc. Problematizira i činjenicu kroničnog nedostatka čistačica u školama, koje sada pojačano moraju brinuti o higijenskim uvjetima u školama. Dodaje, pritom, njihova je škola, u odnosu na druge, u dobroj poziciji jer im nedostaje jedna čistačica, dok je u nekim školama situacija puno gora.

Ističe kako Ministarstvo već nekoliko godina sustavno ne doživljava problem nedostatka spremačica u školama. “Na primjer, imali smo situaciju da smo u jednom razredu imali gliste. Dobili smo posebne preporuke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za čišćenje, no nismo dobili suglasnost iz Ministarstva za zapošljavanje još jedne čistačice”, objašnjava Supanc.

Ministarstvo ne želi odobriti čistačice

O nedostatnom broju čistačica u hrvatskim školama već neko vrijeme upozoravaju iz Sindikata hrvatskih učitelja (SHU). Ana Tuškan iz SHU-a kaže kako je taj problem sada krucijalan. “Već dugo dobivamo odbijenice Ministarstva što se tiče upita oko zapošljavanja čistačica. U zadnjoj odbijenici su nam poručili da ne mogu zapošljavati čistačice onom dinamikom kojom Sindikat zahtijeva jer su im prioritet daroviti i učenici s teškoćama”, prepričava Tuškan.

Pojašnjava kako, prema anketi koju su proveli među čistačicama, njih više od 48 posto čisti veću površinu od propisane Državnim pedagoškim standardom i pravilnikom. Naime, u osnovnim školama, na jednu čistačicu računa se površina od 600 metara kvadratnih, a u srednjim školama površina od 800 metara kvadratnih po čistačici. Tuškan upozorava i kako im se javlja članstvo iz zagrebačkih škola koje su dobile zelene oznake nakon potresa. “Javljaju da i njima otpada fasada sa škola, a sanaciju vrše domari koji ne stižu sve popraviti”, govori za Telegram.

‘Odgovornost se stalno prebacuje na roditelje’

Jedan ravnatelj s kojim smo tijekom jutra razgovarali, kazao nam je da će, zbog cijelog niza pitanja na koja ne može i ne zna dati odgovore roditeljima, apelirati na roditelje da ne šalju djecu u školu. Kaže, posve je sulud odlazak u školu ako niti roditelji niti učitelji niti ravnatelji ne znaju kako će konkretno izgledati povratak i nastava. Čuli smo se i s Igorom Matijašićem, ravnateljem Osnovne škole Milana Langa u Bregani. Brojna pitanja o povratku u školu već je istaknuo u važnom istupu na Facebooku, a nama je u razgovoru dodao kako smatra da se radi o konstantnom prebacivanju odgovornosti na roditelje.

“Ako je škola sigurna, onda je sigurna za sve, no niti roditelji niti mi nemamo jasne informacije”, kaže Matijašić i dodaje kako problem nedostatka čistačica postoji i u njegovoj školi. Opisao nam je, pritom, situaciju iz svakodnevnog života škole. “Naša škola ima jednu područnu školu. Svakoga dana školskim kombijem spremačicu vozimo iz matične u područnu školu, kako bi je očistila i priredila djeci obroke, jer nam za područnu školu nije odobrena čistačica. Potom spremačicu istim kombijem vraćamo u matičnu školu, kako bi još pomogla kolegicama u čišćenju jer nemamo dovoljan broj čistačica”, prepričava Matijašić.

67% ispitanika ne podržava povratak učenika

Kaže nam i kako je tu situaciju jednom prilikom opisao na državnom skupu ravnatelja u Šibeniku, na kojem su se nalazili i predstavnici Ministarstva. Nakon što je ispričao priču o spremačici koju vozikaju kombijem između matične i područne škole, predstavnici Ministarstva, kaže Matijašić, reagirali su primjedbom kako je to “baš dobra ideja”.

Na kraju, istaknimo kako je nevladin Forum za slobodu odgoja proveo upitnik na više od 6000 roditelja i učitelja o tome slažu li se s povratkom učenika u škole. 67% ispitanika ne podržava povratak učenika u škole, 18 posto podržava, a gotovo 15 posto ispitanika nije sigurno. “Analizom odgovora može se zaključiti kako je odluka loša i neprovediva, a jedini razlog toga je što donositelji te odluke – Vlada i nadležno ministarstvo – nisu poslušali glas učitelja i roditelja oko početka nastave”, kažu u Forumu.

Dodaju i kako je u ovako osjetljivom trenutku, kada svaki krivi korak može značiti širenje zaraze te produženje strogih protuepidemijskih mjera, vrlo važno da se kod odluka sluša glas onih koji će sudjelovati o provođenju tih odluka. “Upravo je suradnja učitelja i roditelja okosnica svake aktivnosti kako bi se učenike vratilo u škole i razrede”, zaključuju u Forumu za slobodu odgoja.