Ružmarin ima zanimljiv utjecaj na našu memoriju. Dapače, možda je učinkovitiji od većine lijekova

Znanstvenici kažu da postoje različite vrste memorije. Postoji prošla memorija, to su iskustva koja smo stekli još u školi. Postoji sadašnja memorija, to je memorija od trenutka do trenutka. I postoji buduća memorija, odnosno ona da se trebamo sjetiti da se sjetimo nešto učiniti.

Ova posljednja je za mnoge od nas najproblematičnija. Kad se dogodi da zaboravimo, događaju se loše stvari. Zaboravljamo, recimo, uzeti važan lijek za srce ili zaboravimo na godišnjicu braka, što je još gore, rekli bi neki iz iskustva. To je razlog što pišemo razne ceduljice i ostavljamo ih po džepovima gdje ostanu mjesecima jer smo na njih zaboravili.

Medicina nudi vrlo malo

Puno je primjera da su ljudi uspjeli poboljšati svoja prošla sjećanja, naučili i nove jezike, nove igre kartama. Ali sjetiti se da se trebamo nečega sjetiti, puno je kompliciranije. Mnogi bi dali ne znam što da uspiju poboljšati buduću memoriju.

Medicina tu može vrlo malo ponuditi. Postoje neki lijekovi koji djeluju na gubitak sjećanja koji se događa kod demencije ali niti jedan nije osobito efikasan. Oni donose neka mjerljiva poboljšanja ali je to ipak kontroverzno. Nikako nisu neka čarobna kura za ljude s demencijom niti poboljšavaju sjećanja ljudi koji ne pate od demencije.

Tim profesora dr. Marka Mossa s Northumbria sveučilišta u Newcastlu radi pokuse može li esencija ružmarina imati koristi za buduću memoriju. Stotinama godina se ružmarin povezuje s memorijom. Ofelija je u Hamletu rekla svom bratu Laertu “Tu je ružmarin, to je za sjećanje.” To svakako nije osnova za studiju. Ona je poslije pobudalila nakon smrti oca i ubrzo nakon ove scene se i ubila.

Narodna medicina i aromaterapija

Ružmarin se u aromaterapiji koristi zbog sličnih razloga pospješivanja sjećanja ali ni to nije neki dokaz njegove učinkovitosti. Sigurno je da nas stare tradicije narodne medicine u liječenju mogu mnogočemu naučiti što je i vidljivo kroz povijest, iz narodne medicine proizašli su mnogi današnji lijekovi.

Evo kako je tekao pokus. Tim znanstvenika u Northumbriji okupio je 60 dobrovoljaca na testiranju ružmarinovog ulja i ulja lavande. Smjestili su ih u tri prostorije, jednu s intenzivnim mirisom lavande., drugu s mirisom ružmarina i treću, kontrolnu sobu, bez mirisnih ulja. Sudionici nisu znali što se testira, rečeno im je da testiraju vodu obogaćenu vitaminima.

Nakon toga rješavali su test koncipiran tako da testira njihovu buduću memoriju. Test je bio vrlo inteligentan, vrlo slojevit, tako da baš nije bilo očito što se testira.

Lavanda ima potpuno suprotni učinak

Na početku testiranja različiti predmeti su bili posakrivani po sobi na mjestima kojih se trebalo prisjetiti na kraju testiranja. Nakon toga rješavale su se zabavne slagalice s riječima što je za memoriju bio složeniji zadatak.

Recimo, mentorica je pitala – možete li mi dodati knjigu, ne odmah nego za sedam minuta ili kada dođete do pitanja o kraljici podsjetite me da nazovem garažu. Uglavnom su rezultati bili prosječni. Malo tko se sjetio reći mentorici da nazove garažu.

Rezultati testa do kojih se došlo su vrlo značajni. Dobrovoljci iz ružmarinske sobe testove su statistički načinili bolje nego oni iz kontrolne sobe bez mirisa. U lavandinoj sobi uočeni su znakovito lošiji rezultati. Lavanda se tradicionalno povezuje sa sedacijom i spavanjem. Da li je lavanda prouzročila pospanost kod sudionika i usporila im reakcije? Kako to da takvi mirisi uopće mogu imati takav efekt?

Ružmarin je zimzelena biljka, uskih igličastih listova koja cvjeta bijelim, rozim, ljubičastim ili plavim cvjetovima. Ime joj dolazi iz latinskog, a znači rosa iz mora. Mediteranska je biljka, uspijeva i u hladnijoj klimi, dodaje se mnogim jelima zbog okusa.

Povećanje u neurotransmiterima

Pokazalo se da postoje komponente u ulju ružmarina koje mogu biti odgovorne za promjene u memoriji. Jedna od komponenata se zove 1,8 cineole, osim krasnog mirisa ponaša se isto kao i lijekovi za terapiju demencije, uzrokujući povećanje u neurotransmiterima koji se zovu acetilkolini.

Ova komponenta djeluje na način da spriječava razbijanje neurotransmitera koje uzokuje jedan enzim. A inhalacija je jedan od najboljih načina da nam odmah dospije do mozga. Udisanjem, male molekule ulaze u krvotok i otuda u mozak, bez da ih je jetra počela prerađivati.

Zbog daljnje potvrde, istraživači dr. Mossa su analizirali krv sudionka i našli tragove kemikalije ružmarinovog ulja.

Moguće nuspojave

Implikacije ovog istraživanja su velike ali nikako ne znače da morate provesti dan udišući miris ružmarina ili noć spavajući na jastuku lavande. Mjerljivi učinci ukazuju da su potrebna daljnja istraživanja esencijalnih ulja da bi razumjeli memoriju i funkcije mozga.

Potrebno se i sjetiti da svaki lijek koji ima mjerljiv učinak čak i ako se inhalira ima sasvim sigurno i mjerljive popratne pojave. Ne možete mozgu davati kemikalije i očekivati da stvari budu jednostavne. Ali budu li ove studije pomogle u stvaranju novih lijekova za tretiranje demencije, to će biti veliki uspjeh.