Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa
Uživo na Telegramu
Koronavirus
Ažurirano prije 10 minuta
Slučajevi
1.362.200 (+90.085)
U Hrvatskoj 1.282 slučaja
Oporavci
293.733 (+33.721)
U Hrvatskoj 167 oporavka
Preminulih
76.344 (+6.970)
U Hrvatskoj 18 smrti
28.03.
07.04.
657
713
790
867
963
1011
1079
1126
1182
1282

Sada je najvažnije da svi skupa ne izludimo. Psihologinje s Filozofskog dale su nam 6 savjeta kako izdržati u kući

Za Telegram govore profesorice Gordana Kuterovac Jagodić i Nataša Jokić-Begić

ZADNJA IZMJENA: ožu 18, 2020
Što se upravo događa s koronavirusom:

Sve restriktivnije mjere, rast broja zaraženih, (samo)izolacija i ostanak u kućama. Ovome scenariju posljednjih dana svjedočimo i u Hrvatskoj uslijed pandemije koronavirusa čije je žarište sada u Europi. Izgledno je, dakle, da ćemo neko vrijeme biti doma i tako biti odgovorni prema sebi i drugima. Posve nova, dosad nezabilježena situacija, u kojoj je pod posebnim opterećenjem zdravstveni sustav, ima i svoju psihološku dimenziju o kojoj je važno (i bit će sve važnije) govoriti koliko i o samoj pandemiji.

Za razgovor o psihološkom aspektu svega što nam se trenutno događa (i onoga što nas očekuje), Telegram se obratio dvjema psihologinjama s Odsjeka za psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Gordana Kuterovac Jagodić tamo je predstojnica Odsjeka, a Nataša Jokić-Begić profesorica je na Katedri za zdravstvenu i kliničku psihologiju. Opširni razgovori koje smo s njima vodili imaju zajednički, ključan nazivnik; psihičko zdravlje jednako je važno poput fizičkog i o njemu valja voditi računa jednako kao o prevenciji zaraze virusom. Drugim riječima, briga za psihičko zdravlje mora biti jednaka onoj da su nam ruke čiste.

Osjećaj globalne anksioznosti

S profesoricama smo razgovor otvorili jednostavnim pitanjem – što nam se, zapravo, događa. “Kao čovječanstvo se suočavamo sa situacijom koja je potencijalno opasna, pritom naglašavam, potencijalno. Ona je i nepredvidljiva, ne znamo puno o njoj i zapravo se bojimo vlastitog neznanja”, govori Jokić-Begić. Radi se, kaže, o prirodnom, biološki ugrađenom osjećaju straha od nepoznatog. Od pojave virusa u Kini živimo u tjeskobi, napetosti i svojevrsnom osjećaju globalne anksioznosti, pojašnjava; internetom smo, kao povećalom, pratili što se zbiva i očekivali virus u vlastitom dvorištu.

Sada, kad smo suočeni s epidemijom, naši uobičajeni načini ponašanja i suočavanja su na kušnji i često nisu dovoljni. Potrebno je, emocionalno i na sve druge načine, prilagođavati se novoj situaciji, a to je, ukazuje profesorica Kuterovac Jagodić, teško, naporno i traži naše dodatne resurse. “Zato smo zapravo ranjiviji nego inače”, upozorava pa ističe kako ova situacija može dovesti i do našeg jačanja, osobnog razvoja i širenja vidika – vidjet ćemo koliko smo fleksibilni, koliko su nam neke druge stvari zanimljive, koliko smo jaki i sposobni nositi se i s teškim situacijama…

Profesorica Jokić-Begić vrlo nam je sistematično ukazala na šest točaka koje bi nam mogle poslužiti kao svojevrsni priručnik za neobične dane koji su pred nama.

1. Smanjite konzumaciju vijesti na dvaput dnevno

Naglašava, nužno je pratiti vijesti, no važno je ne informirati se na društvenim mrežama. “Ljudi očekuju da će na društvenim mrežama pronaći nešto što nije rečeno ili je skriveno u vijestima. Ne, nužno je informirati se putem mainstream medija. Treba reći i da vijesti treba konzumirati dva puta dnevno, dakle, ne im se prečesto izlagati i to uvesti kao pravilo poput onoga da 30 sekundi peremo ruke”, objašnjava za Telegram. Primjerice, savjetuje, vijesti možemo konzumirati u vremenima kada se javnosti obraća Nacionalni krizni stožer, ujutro u 9 i popodne u 16 sati.

2. Pobrinite se za jasnu strukturu dana

Iznimno je važno imati jasnu dnevnu rutinu. To u ovome trenutku vrijedi za djecu, starije i sve koji su u samoizolaciji, no dnevna rutina bit će važna za sve ukoliko dođe do kompletne karantene. “Nužno je napraviti predvidljiv mikrosvijet, na primjer, u 7:30 ustajem iz kreveta, u 8 doručkujem, u 8:30 pijem kavu, u 9 ću poslušati što kaže Stožer, a nakon toga ću čitati knjigu do tad i tad. Time se postiže jasna struktura dan”, kaže nam profesorica.

3. Skrenite pažnju s vlastitih tjelesnih senzacija

Nužno je skretati pažnju i forsirati razgovor o drugim temama te ne pričati samo o koronavirusu. “Kada je naše unutrašnje oko okrenuto isključivo prema sebi, dolazi do anksiozne osjetljivosti, odnosno postajemo (pre)osjetljivi na vlastite tjelesne senzacije. U takvoj situaciji najednom opažamo čudesa u svom tijelu”, objašnjava i dodaje kako je dokazano da se na taj način tjelesna temperatura psihogeno može podići do 37.1 stupnjeva. “Ako to radite, uzmite dva sata i umirite se bavljenjem nečim drugim, presadite biljke, kuhajte, pospremite i potom obratite pažnju na to kako se osjećate”, savjetuje psihologinja s Filozofskog.

4. Sada je važna vaša socijalna mreža i povezivanje s okolinom

U nošenju s ovom posve novom situacijom za sve nas, iznimno je važna naša socijalna mreža, povezivanje s našom okolinom. Ovdje, poručuje Jokić-Begić, uskaču društvene mreže i aplikacije za povezivanje; u ovome su smislu, dakako, dragocjene. “Pritom je važno da se ne priča non-stop o koronavirusu. Kuće su sada prepune brašna, jaja; ajmo razmjenjivati recepte, dijeliti među sobom što kuhamo, kako nam je ispalo… To su zapravo grupe podrške”, objašnjava.

Dodaje i kako je sada, važnije no ikad, osvijestiti da smo okruženi dragim starijim ljudima; treba im reći koliko ih volimo, što nam znače, da mislimo na njih. “Jednostavno, treba im reći da su nam važni u životu. Njima će to daleko više poboljšati kvalitetu života”, kaže profesorica.

5. Budite optimistični

U ovom malom, ali bitnom psihološkom priručniku, Jokić-Begić naglašava i važnost – optimizma. Istraživanja pokazuju, tvrdi, da optimizam i smijeh podižu imunološki sustav. “Smijeh i duhovitost važni su kao i održavanje higijene. Ako vam ide teško s optimizmom, krenite redom po prethodnim, točkama 1, 2, 3 i 4”, ističe.

6. Klincima bi bilo dobro sve objasniti na ‘junački’ način

Konačna točka važna je za najmlađe. Djeci je, naime, iznimno bitno reći što se događa na njima prikladan način. Pitamo profesoricu za neki praktičan primjer. “Ostanak kod kuće bilo bi im dobro prikazati na, nazovimo ga tako, junački način. Primjerice, reći im da kao vitezi ostaju doma jer tako rade nevidljiv i moćan štit kojim štite svoje bake i dede. Time djeca imaju dojam da su važna, moćna i kad su doma”, zaključuje Jokić-Begić, uz opasku kako bi roditelji trebali ostati mirni, smijati se s njima i otvoreno razgovarati.

I škola na daljinu obitelji daje neku vrstu normalizacije

Djeca su, pritom, od početka tjedna u režimu nastave na daljinu, što putem televizije, što online, i to je, ističe profesorica Kuterovac Jagodić, sada jako važno. “Makar i ovakva škola na daljinu njima je iznimno bitna. To je najvažnija aktivnost djece i obitelji daje neku vrstu normalizacije”, naglašava. Ipak, smatra, ovi događaji neće značajnije utjecati na djecu jer su navikla na online komunikaciju te neizravno komuniciranje s vršnjacima. Ako izgube nešto od škole, kaže profesorica, puno toga moći će nadoknaditi.

Međutim, izazovi koje nosi ova pandemija znatno ovise o tome u kojem smo stadiju života. Primarno, biološki nismo jednako ugroženi; kao što već znamo, najugroženijima se smatraju osobe u starijoj životnoj dobi, a najmanje su ugrožena djeca, podsjeća profesorica. No, gledajući psihološki, dolazi do svojevrsne inverzije. Naime, Kuterovac Jagodić kaže kako povijesno normativna iskustva poput ovoga kojemu sada svjedočimo (iskustva koja doživljavaju samo ljudi koji su živjeli u neko doba kada se događalo nešto značajno), obično najjače djeluju na osobe u adolescentnoj i mlađoj odrasloj dobi.

Zdravstveno ugroženiji, ali ‘psihološki cijepljeni’

“Radi se o osobama koje trebaju donositi neke važne životne odluke i kojima se događaju važna iskustva. Primjerice, maturanti će brinuti kako će položiti maturu kad ne pohađaju redovito nastavu, mladi sada moraju otkazivati vjenčanja ili ih premještati, možda će odgađati imati djecu dok se situacija ne smiri ili će trudnice biti zabrinutije nego inače oko iznošenja trudnoće”, objašnjava za Telegram.

Starije osobe, kaže ova profesorica razvojne psihologije, mogu biti tjeskobne jer su zdravstveno ugroženije. “Istovremeno ih njihova mudrost i iskustvo čine smirenijima i jačima jer su ‘psihološki cijepljeni’ izlaganjem ranijim negativnim iskustvima”, dodaje. Osobe u srednjoj odrasloj dobi, osobito roditelji s mlađom djecom i svojim starijim roditeljima, bit će pod najvećim stresom, predviđa Kuterovac Jagodić.

Zašto su važna distancirana okupljanja, poput onih u Italiji na balkonima

Vraćamo se na temu (samo)izolacije u koju se, manje-više, svi sada povlačimo. Gledajući kako je se mnogo ljudi ne pridržava, očigledno je da ona nije ugodna, ukazuje profesorica, posebno ekstrovertima, manje savjesnima i slično. No, ističe, ljudima prvenstveno nedostaju drugi ljudi i druženje s njima, jednostavno zato što smo društvena bića. Okupljanje nam, naime, daje osjećaj sigurnosti, pripadanja i prihvaćanja. “Stresne situacije obično jačaju potrebu za okupljanjem, osobito kada prolazimo kroz istovrsni stres”, objašnjava profesorica i dodaje da je baš zato bilo jako zanimljivo vidjeti kako su ljudi u Italiji pronašli načina kako da tu potrebu zadovolje, barem djelomično, pjevanjem i sviranjem na balkonima.

O samoizolaciji, uz već spomenute savjete profesorice Jokić-Begić u šest točaka, valja razmišljati kao o činu koji pokazuje našu društvenu odgovornost. Kuterovac Jagodić kaže da bi na nju trebalo gledati kao na altruističan čin kojim smanjujemo vjerojatnost ne samo da se drugi razbole, nego i čin kojim potencijalno spašavamo tuđe živote.

Što nas, psihološki, čeka kada sve ovo prođe?

U konačnici, s profesoricama smo se morali dotaknuti njihovih projekcija o tome kako će sve ovo završiti po psihičko zdravlje ljudi. Od kolektivnog osjećaja da je svijet opasno mjesto do ekonomskih posljedica koje će ozbiljnije dovesti do porasta slučajeva depresivnih stanja i anksioznih poremećaja, psihologinja Jokić-Begić očekuje i neki oblik resetiranja društvenih vrijednosti, onih po kojima sada živimo. “Vidimo kako su sada u prvom planu univerzalne ljudske vrijednosti, okretanje prema nekom svom. U kraćem periodu, svakako očekujem porast solidarnosti, međusobnog povezivanja i manji naglasak na materijalnim vrijednostima”, predviđa.

Kuterovac Jagodić, pak, šire objašnjava kako u ovoj kriznoj situaciji čovječanstvo puno toga može naučiti i dugoročno profitirati. Kaže, javljaju se pro-socijalna ponašanja poput organiziranja pomoći starijima, pomoći kineskih liječnika Italiji, raznih inicijativa pomoći – od materijalne do instrumentalne i psihološke – koje se nude volonterski. “Ovakav univerzalni zajednički neprijatelj poput bolesti na koju nitko nije imun bez obzira na status, porijeklo, novac i tako dalje, homogenizira zajednicu i ona se ujedinjuje u borbi protiv nje.

Osim toga, čini mi se da nam samoizolacija i smirivanje zapravo pomažu da ovaj superbrzi životni tempo malo usporimo i shvatimo pravu hijerarhiju vrijednosti u životu“, kaže predstojnica Odsjeka za psihologiju na zagrebačkom Filozofskom. Jokić-Begić na tom tragu zaključuje: “Svaka kriza je i prilika, treba i to imati na umu”.


Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” otvorila je telefonske linije za pružanje psihološke pomoći osobama koje se nalaze u samoizolaciji ili karanteni. Savjeti psihologa, psihoterapeuta i preporuke psihijatara u ovoj kriznoj situaciji mogu olakšati situaciju i smanjiti razinu tjeskobe; linije na Štamparu bit će otvorene svakodnevno od 8 do 20 sati i to na telefonskim brojevima: 01 2991 356, 01 4696 276, 01 4696 107, 01 4696 297, 01 6468 334, 01 6468 335, 01 6468 337, 01 6468 338.

Dora Kršul
Telegram autor
182 članka Više o autoru
Više s weba