“Pričala sam s mamom na telefon i taman je bila na nedjeljnom ručku kod nona u, kako je od milja zovemo, velikoj kući. Zamislila sam kako su svi zajedno, kao i svake nedjelje, razgovaraju i zezaju se – mama, tata, sestre, nono, teta, barba i rođaci. Bilo je vrijeme da se vratim kući.”

Prisjetila se Sarah Buljat trenutka kada se nakon pet godina rada u Kanadi i na Novom Zelandu odlučila vratiti u Mali Lošinj, bajkovito jadransko mjesto u kojem je odrasla.

I prije nego što je uopće otišla, bila je svjesna toga da će se jednog dana vratiti, no putovanje joj je definitivno bilo iskustvo koje joj je otvorilo oči. Shvatila je koliko je kvaliteta života na njezinom otoku bolja – od čistog zraka, manje užurbanog života pa do vode i domaće hrane, a vratila se upravo zbog potencijala koji njezin dom nudi.

Organizirala je put do Zagreba u tri ujutro

U sve to smo se i sami imali prilike uvjeriti kad smo proveli dan sa Sarom koja nas je odvela na svoje najdraže lokacije u Malom Lošinju. Krenuli smo s naplatnih kućica Lučko u Zagrebu. Pratili smo navigaciju koja nam je pokazala najbrži put – autocestom A1. Sišli smo, nakon čvora Bosiljevo, na autocestu A6 koja nas je provela kroz prekrasni Gorski Kotar, gotovo pa do otoka Krka gdje smo platili cestarinu ENC-om i ukrcali se na trajekt.

Svega pet sati kasnije stigli smo kod Sare koja nas je srdačno dočekala ispred hotela Bellevue. Tamo radi kao voditeljica conciergea proteklih sedam godina, odnosno otkako se vratila iz inozemstva. Sarah je jedna od tri žene u Hrvatskoj koje se time bave, uz Gloriju Lunu Steiner i Jasminu Huskić te su dio prestižne međunarodne organizacije Les Clefs d’Or.

Njezin posao, kreativno rečeno, može se usporediti s duhom iz lampe koji ispunjava želje. Samo što gosti nemaju pravo zatražiti samo tri, nego koliko žele – od organiziranja transporta helikopterom, vožnje brodom i romantičnih večera, do zaruka i nabavke lijekova te poklona.

“Bila je jedna situacija kad je gost u tri ujutro hitno trebao stići do Zagreba, a zadnji trajekt je otišao u ponoć. Morala sam organizirati taksi koji će ga odvesti do trajektnog pristaništa, pa gliser koji će ga prebaciti do Krka gdje ga je čekao drugi taksi jer helikopter ne može noću letjeti iz sigurnosnih razloga. Okrenula sam 100 brojeva. Bilo je adrenalinski, ali i zanimljivo”, prepričava nam.

Na Novi Zeland je otišla i zbog obitelji

Snalažljivost je vrlina koju je izbrusila radeći u Kanadi u putničkoj agenciji i hotelu te kao asistent manageru u fine dining restoranu. Ondje se uputila odmah nakon što je diplomirala na opatijskom Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu.

“Odmah sam se prijavila za Work & holiday vizu za Kanadu. Čim je Hrvatska potpisala sporazum o Work & holiday vizama na Novom Zelandu, bila sam jedna od 100 sretnika koji su prvi dobili radne dozvole. Osim što sam tamo radila, posjetila sam i nonovog brata i njegovu obitelj koji su se ondje odselili šezdesetih godina”.

Ispričala nam je to o svojem životu dok smo hodali šetnicom uz obalu od hotela Bellevue prema doku gdje nas je čekala jedrilica Catrione.

Kultno mjesto na samoj obali

Hotel je inače vrlo impresivan, kako izvana, tako i iznutra, a k tome je jedinstven po svojem začinskom vrtu u kojem kuhari ubiru svježe bilje za jela koja pripremaju gostima.

Elegantno i minimalističko uređenje odiše mirnoćom, a imali smo dojam kao da smo u prirodi jer je okružen staklenim stijenama koje, između ostalog, imaju pogled na more. Hotel je izgrađen 1967. te je 2014. godine renoviran s tri na pet zvjezdica i oduvijek je jedna od ikona uvale Čikat.

“Rekla bih da je to kultno mjesto koje su naši roditelji, nonići, kao i lokalno stanovništvo posjećivali zbog raznih događaja, poput proslava Novih godina, prvenstva u podvodnom ribolovu i maškara. Neki od njih su i radili ondje te je većina stanovništva sentimentalno vezana uz hotel.”

Tata je Zadranin koji se zbog ljubavi preselio na otok

Sarah nam kaže kako su velebne stepenice hotela koje vode do obale često popularna lokacija na kojoj se novopečeni mladenci dolaze fotografirati.

“Ovdje se i moja sestra Matea došla slikati kad se udavala. Ona, također, s mužem Danijelom i nećakom Maurom živi u Malom Lošinju. Tata Stanko je inače iz Pridrage, mjesta u okolici Zadra, a na otok se doselio prije 40 godina – prvo zbog posla pa je upoznao moju mamu Veru koja je s Lošinja. Zaljubili su se i tako je ostao. Imam i sestru René koja studira i radi u Zagrebu. Jako smo povezani, čujemo se svaki dan”, kazala je.

S ovom rečenicom, stigli smo do jedrilice Catrione, prekrasnog drvenog plovila tradicionalnog engleskog dizajna koje je jedinstveno po tome što je jedno od tri tako očuvana i nedavno restaurirana u ovom dijelu Europe.

Plovidba do podvodnog muzeja

Jedriličarstvo se, naime, veže uz sam otok još od kraja 19. stoljeća, pa je zato i jedan od simbola Lošinja. Mnoga djeca iz mjesta treniraju jedrenje u jedriličarskom klubu Jugo, koji je osnovan 1949. godine te svake godine prisustvuju mnogobrojnim regatama..

“Jedan od najznačajnijih jedriličara s cresko-lošinjskog akvatorija je Igor Marenić koji je na Olimpijskim igrama 2016. godine u Rio de Janeiru osvojio zlatnu medalju u klasi 470”, istakla je naša sugovornica.

Kod broda nas je dočekao Sarin instruktor ronjenja i prijatelj Neno Starčić iz škole ronjenja Subseason koji nam je pomogao da se ukrcamo. Zaplovili smo do uvale Čikat, odnosno iznad podvodnog arheološkog parka u sklopu kojeg se nalazi i replika statue Apoksiomena.

Originalni brončani antički kip koji datira iz prvog stoljeća prije Krista se pak nalazi u muzeju u samom centru Malog Lošinja.

Prvi uron po najhladnijim temperaturama

Dok su nas valovi nosili, Neno i Sarah su nam ispričali o prvom zajedničkom uronu upravo kod podvodnog muzeja. Krenuli su s tečajem ronjenja u studenom 2017. godine, taman po završetku turističke sezone.

“Tečaj smo završili u siječnju 2018. po najhladnijim temperaturama. Sarah je bila hrabra, ali ju je odao drhtaj. Doduše, možda je bilo i do hladnoće. More je bilo na nekih 15 stupnjeva. Tada smo zaronili na tek nekoliko metara dubine, ali brzo se ona odvažila na više”, govori nam Neno.

Naišli su na krilo aviona u podmorju

Kad je prvi put zaronila na 18 metara dubine, priznaje nam Sarah, obuzeo ju je strah. “Nikako nisam uspjela regulirati plovnost. Neno mi je mahnuo rukom i ja sam ga krivo shvatila jer sam mislila da mi pokazuje da idem desno dublje.”

“Zapravo sam joj pokazivao na olupinu aviona na koju smo naišli. Bila je na dnu mora. Izgledala je nestvarno, kao u filmovima. Ostavili smo je kao suvenir podmorja. Nismo uspjeli doznati kako je ondje dospjela, no vjerojatno ju je dovukao ribarski brod”, nadovezuje se Neno.

Od tada imaju svake godine oko desetak zarona, a neki od njih su u sklopu akcija čišćenja podmorja. U tome im se pridruži i Sarin bratić Ivan Brčić koji u uvali Čikat vodi svoju školu surfanja Sunbird.

Zajedno su odrasli na plaži u uvali Čikat

Sarah nam priča kako je s Ivanom odrasla i da joj je ova uvala važna jer ondje zna ‘pobjeći’ od vreve i stresa. Budući da joj je na pet minuta hoda od posla, zna svratiti kod njega tijekom pauze pa čita knjigu u hladovini borova. Zato nas je odvela kod rođaka koji joj je i dan-danas poput brata.

“Nas dvoje smo doslovno odrasli skupa. Samo je šest mjeseci razlike među nama. Skupa smo pohađali vrtić, osnovnu i srednju školu, a na kraju i isti fakultet. Dok sam bila u inozemstvu, Ivan je preuzeo školu surfa od nekadašnjeg šefa, koji se umirovio, pa kad sam se vratila, to je postala moja oaza mira. On mi je oduvijek bio jedna od najvećih podrška u životu.”

Ivan dodaje kako mu je bilo teško kad je Sarah otišla, ali da je oduvijek znao da će se vratiti svojim korijenima.

“Na ovim smo se plažama igrali, u uvali Čikat kupali te odrasli na Velom mulu, odakle ste isplovili s Catrionom. Djetinjstvo smo proveli kod nona Ive u restoranu Turist, koji je vodio više od 33 godine. Nekad smo mu pomagali, a svake nedjelje je ondje cijela obitelj ručala”, priča nam.

Kadulja u mlijeku kao lijek za prehladu

Tradiciju ručka nedjeljom su održali do dana današnjeg, samo što to sada rade u velikoj kući, odnosno kod nona. Osim toga, na obiteljska okupljanja su znali otići i u Miomirisni vrt, jedno od najposjećenijih mjesta na otoku, koje je otvoreno prije više od 20 godina.

To je oaza u kojoj možete dotaknuti i pomirisati sve biljke koje si možete zamisliti da rastu u Malom Lošinju – od cvijeta lavande i aloe vere, kadulje, mažurana, timijana, mirte do ružmarina i smilja.

Čim smo kročili u vrt, zapuhnuo nas je opojan miris kadulje za koju nam vlasnica Sandra Nikolić kaže da su je nekoć Lošinjani stavljali u mlijeko i koristili kao lijek za prehladu.

“U vrtu imamo autohtonu lošinjsku drvenu kućicu u kojoj prodajemo svakakve domaće stvari, poput sirupa za kašalj od borovih iglica, likera od mirte, sirupa od bazge i prirodnu kozmetiku. Sve je iz domaće radinosti i originalno s otoka”, ponosno će.

Nono Ive je legenda Lošinja

Od Sandre smo doznali i da se ondje mogu kušati domaće delicije poput kozjeg sira, pršuta, kobasica od vepra te janjetine ispod peke.

“Ovaj vrt mi je poseban jer me podsjeća na mog nona Ivu koji će uskoro napuniti 97 godina. On je isto nekada imao vrt prepun bilja i spremao čajeve, likere od limuna i mirte, radio smokvenjake i razne marmelade. Mnogi ga ljudi od milja zovu legendom Lošinja, što zbog restorana koji je svojedobno bio najposjećeniji u Lošinju, što zbog toga jer je bio vrhunski podvodni ribolovac”, objašnjava Sarah.

Pogled na grad koji oduzima dah

Posljednja točka našeg dana u Malom Lošinju bio je vidikovac Providenca koji se sastoji od 300 metara duge poučne staze s 28 interpretacijskih ploča s fotografijama i tekstom koji pričaju priču o Apsirtovim otocima koji su vidljivi s vidikovca.

Uz to, ondje je na kršu postavljeno 18 ručno izrađenih drvenih stolova s klupama koji nose nazive poznatih lošinjskih brodova izrađenih u 19. stoljeću u lošinjskim brodogradilištima.

Pogled nam je definitivno oduzeo dah, a kažu nam da nema ljepšeg zalaska sunca na svijetu od onog s Providence.

“Ne moram ni puno objašnjavati zašto volim ovaj vidikovac i zašto ga preporučim svakom tko dođe na otok. Ovdje dolazim cijeli život, ali me svaki put oduševi ljepota pogleda. Proputovala sam 30 zemalja i nigdje još nisam pronašla ništa slično”, zaključuje Sarah.

---

Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing.

Osim hotela Bellevue, u sklopu Jadranka grupe nalazi se još pet hotela koji imaju četiri ili pet zvjezdica i mnoge vile u tri odvojene i posebno pozicionirane hotelske zone u Malom i Velom Lošinju.

Projekt Moje mjesto, tvoja destinacija podržavaju i Hrvatske autoceste, društvo s ograničenom odgovornošću zaduženo za upravljanje, izgradnju i održavanje autocesta u Hrvatskoj.

Službeno vozilo putovanja je Jaguar E-PACE odlikuje dinamična, elegantna vanjština. Intuitivan, stilski oblikovan savršen je za uzbudljive gradske vožnje. Za iskustvo vožnje zaslužan je Auto Benussi.