Saša Zalepugin piše za Telegram: Pogledao sam Treću rundu i, moram priznati, ostao poprilično iznenađen

Urednica i voditeljica pogodila je u srž problema i odlična je moderatorica

FOTO: Screenshot

Emisija Treća runda, koja se bavim važnim kulturnim i društvenim temama, pokazala se, moram priznati, odličnom. Prošlog tjedna u središtu emisije u povodu prosvjeda protiv imenovanja dr. sc. Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture u novoj Vladi, u emisiji su se pitali je li, preko noći, kultura postala toliko bitna u ovoj zemlji.

Takva emisija je korisna i potrebna svim televizijama, a pogotovo javnoj. Iako na HTV-u postoji nekoliko emisija sličnog formata u kojima se konfrontiraju različita mišljenja, ova mi se izuzetno svidjela. Ono što je karakteristično za takve emisije jest da svaki gost koji zastupa svoja stajališta govori o činjenicama, ali isto tako svaka strana te činjenice se interpretira u skladu sa svojim svjetonazorom.

Iako na HTV-u postoji nekoliko emisija sličnog formata u kojima se konfrontiraju različita mišljenja, ova mi se izuzetno svidjela.

I tu se sada javlja problem što i jedna i druga strana imaju pravo na svoj svjetonazor, ali nemaju pravo iskrivljavati činjenice. Drugim riječima, zloupotrebljavati ih. Ali, nažalost, to je nemoguće izbjeći, što pokazuje i ova emisija u kojoj su gostovali prof. dr. sc. Ivo Banac i prof. dr. sc. Nikola Petković.

Voditeljica se jako dobro snašla

Evidentno je da je riječ o vrlo čvrstom svjetonazoru koji je unaprijed stvoren bez obzira o čemu se raspravljalo, tako da jedino što ostaje, a to je dobro, je da gledatelji sami presude na osnovi izloženog na čijoj su strani i tko ima pravo. Slušajući i jednog i drugog gosta teško da se može kazati što je prava istina.

U posljednjoj emisiji odabir teme pokazao se izuzetno aktualnim i vjerujem da će se nastaviti u tom smjeru. Dobar je i odabir gostiju.

Dobar moderator iz sugovornika treba izvuči maksimum njegovih stavova, a ona je u tome definitivno uspjela. Iznenadila me svojim odrješitim načinom vođenja.

Urednica i voditeljica Jelena Jindra pogodila je u srž problema i odlično se snašla u tom moderatorskom dijelu. Nije dopustila da se ide u široke rasprave nego da se govori o srži cijele priče. Vrlo je važno da voditelj bude dobar moderator, a ona se pokazala odličnom. Jako se dobro snašla. Treba biti jako oprezan kada se rade ovakve emisije, jer u mnogim slučajevima ode se u širinu ili dođe do vrijeđanja, no ništa od toga se tamo ne događa. Dobar moderator iz sugovornika treba izvuči maksimum njegovih stavova, a ona je u tome definitivno uspjela. Iznenadila me svojim odrješitim načinom vođenja.

Kultura se spominje samo kad se dogodi afera

Ostaje samo pitanje treba li se takva emisija prikazivati na Trećem programu HTV-a ili je ona prikladnija za Prvi ili Drugi program, koji su ipak gledaniji, a ova emisija definitivno zaslužuje bolji termin. To ne znači da mi se Treći program ne sviđa, baš suprotno, on odlično nadopunjava Prvi i Drugi program.

No, ono što sam učio, a čemu bi se Hrvatska televizija trebala posvetiti, jest propagiranje svojih emisija. Ali ne na način da se govori samo o nazivu određene emisije i vremenu kada će se ona emitirati, nego da, a to je jako važno, svojom najavom zaintrigira gledatelja da sjedne i da je pogleda. Tada će i ovakve emisije, poput Treće runde, neovisno na kojem se programu prikazuju, biti vrlo gledane.

Uloga televizije, a pogotovo javne, je propagiranje kulture na način da televizija i njeni djelatnici budu vodiči kroz kulturu i njena događanja. No, o tome se vrlo malo govori, a nažalost i zna.

No, nemoguće je ne primijetiti, što potvrđuje i ova emisija, da se kultura većinom na malim ekranima spominje samo kada se uz nju vežu afere ili vodi neka polemika. Uloga televizije, a pogotovo javne, je propagiranje kulture na način da televizija i njeni djelatnici budu vodiči kroz kulturu i njena događanja. No, o tome se vrlo malo govori, a nažalost i zna. Nedostaje taj edukativni kulturni moment. Stvarno je žalosno da se kultura na televiziji spominje samo kad se dogodi neka afera.


 

Recenzija je objavljena u tiskanom izdanju Telegrama 30. siječnja 2016.