Snimili misteriozno stvorenje u australskoj divljini: 'Ljudi su mislili da je to beba zamorac'

Izuzetno rijetka, slijepa i dlakava krtica uočena je i fotografirana u australskoj divljini, javlja BBC. Sjeverna tobolčarska krtica, ili kakarratul, živi u jednom od najudaljenijih dijelova nacije i toliko je rijetka da vlasti ni ne znaju koliko ih uopće ima.

Stvorenja veličine dlana imaju svilenkaste, zlatne pramenove, zdepast rep i ruke poput peraja, a oči nemaju. Tobolčarske se krtice obično vide samo nekoliko puta u svakom desetljeću.

Na ovu su krticu slučajno naišli rendžeri Kanyirninpa Jukurrpa Martu – aboridžinske skupine koja koristi kulturno i lokalno znanje kako bi se brinula o svojoj zemlji – dok su radili u Velikoj pješčanoj pustinji, koja je oko 1500 kilometara udaljena od Pertha.

Zamijenili je za zamorca

Ova su stvorenja toliko neuobičajena da njihovo postojanje ostaje misterij za većinu ljudi, kaže stručnjak za divlje životinje u pustinji Gareth Catt. ”Znam nekoga tko je opazio jednog, ali nije znao što je to. Mislili su da je beba zamorac”, rekao je Catt za BBC. Vrlo malo se zna o kriptičnom stvorenju, zbog čega je ovo otkriće – drugo u šest mjeseci – tako uzbudljivo.

Životinjice koje kopaju jame žive unutar pješčanih dina u izoliranim pustinjama i vrlo malo vremena provode na površini. ”One gotovo da plivaju kroz pijesak, tako da je njihova glavna tehnika istraživanja kopanje rovova i kanala kako bi potražile svoje rupe”, objasnio je stručnjak.

Jedinstvena bića u pustinji

Dodaje da ljudi često misle da “u pustinji nema puno života”, ali ona je puna jedinstvenih životinja, od kojih su mnoge razvile čudne osobine koje im pomažu snaći se u surovom okruženju. “Mnoge divlje pustinjske životinje, da ste ih uočili izvan konteksta i ne znate o čemu se radi, izgledale bi vam vrlo neobično”, kaže Catt.

Brojne od ovih životinja nedovoljno su istražene, dodaje stručnjak, a njihovo daljnje proučavanje ključno je za osiguranje njihova očuvanja u uvjetima klimatskih promjena. ”Na najekstremnijim dijelovima okoliša postaje stvarno očito kada se stvari promijene. To je ono što vidimo u pustinji. To stvara dodatni pritisak na životinje koje stvarno žive na granici opstanka”, zaključio je.