Socijalna radnica misli da je pravi trenutak da nam ispriča kakve sve horore roditelji rade svojoj djeci. Hetero roditelji, naravno

Jedna dugogodišnja socijalna radnica iz Hrvatske danas je na Facebooku podijelila kratke priče o djeci prepuštenoj udomljavanju s kojima se dosad susrela. Čuli smo se s njom i ne želi da se objavljuje njezino ime i prezime bez eventualnog dopuštenja centra za socijalnu skrb.

“Ponukana nedavnim novinskim napisima i komentarima o tome tko smije udomljavati djecu, a tko ne, javno priznajem kako sam ja osoba koja je oduzimala djecu hetero roditeljima bez imalo grižnje savjesti”, kaže gospođa u uvodu, prije nego krene na priče koje je gledala.

‘Pročitajmo što su hetero roditelji činili djeci’:

Dvije bebe od par mjeseci po kojima su plazile uši, izgladnjele, rane na guzi od neprevijanja pelena, a iz guze su krvarile, neprestano su plakale, ostavljene same u kući dok je majka prostitutka obavljala posao, a otac svodnik tražio nove klijente. Uzela sam ih vlastitim rukama i odnijela u ustanovu – posvojene su, danas žive ugodan i lijep život, školovane su;

Djevojčicu koju sam pronašla sa šest godina potpuno golu, koja nije govorila, a svako rebro joj se naziralo na tijelu, uplašena u kutu sobe, drhtureći skupljena i promrzla, dok su roditelji alkoholičari bili u potrazi za novim dozama. Djevojčica je školovana u domu, ne živi s roditeljima, nikada je nitko nije želio udomiti niti posvojiti, jer je bila “prestara”;

Spasila sam i dječaka od 8 godina, majke ovisnice o heroinu u čijem stanu je bilo skupljalište lokalnih ovisnika. Dok je dječak ležao na prljavom madracu, na podu punom opušaka, nije išao u školu, nije postojala kuhinja niti topli obrok, na drugom madracu u istoj prostoriji majka je zarađivala za heroin davanjem seksualnih usluga; odrastao je u domu, nikada ga nitko nije želio udomiti niti posvojiti, jer je bio “prestar”;

‘Dječak kojeg je tata koristio za pornografiju’

Upoznala sam i dječaka od pet godina čiji otac je majku podvodio muškarcima za novac. Kada jedan klijent nije htio platiti usluge koje mu je pružila njegova supruga, izvukao je pušku u istoj kući gdje je bilo dijete i repetirao u klijenta, (srećom, jer sam tako uspjela spasiti dijete). Odrastao u domu, nikada ga nitko nije htio udomiti, niti posvojiti, jer je bio “prestar”;

Dva dječaka od 11 i 12 godina, koje je otac alkoholičar sustavno vezao, tukao, lupao, zatvarao u mračnu prostoriju u alkoholiziranom stanju dok je majka sve to gledala i „micala se s puta“ da i ona „ne dobije”, jedan je brat odrastao u domu, stariji se objesio s 15 godina; nikada ih nitko nije htio udomiti niti posvojiti, jer su bili “prestari”,

Dječaka od 5 godina kojeg je otac koristio za pornografiju i prodavao na internetu pedofilima, a mentalno oštećena majka nije imala sposobnosti upitati se što njen suprug čini. Dječak nije spašen, jer posao socijalnih radnika ovisi o kaznenom postupku (dokazima policije kad socijalni radnik odradi svoj dio posla). Dječak nema pretpostavki za usvojenje, a i da ima, bio bi “prestar”;

Simbol veze s vanjskim svijetom koji ne poznaju

Šezdeset posto djece u ustanovi za zdravstveno oštećene tamo je od rođenja. Roditelji su ih ostavili, nikada nisu došli vidjeti dijete, nisu ni zvali. Prosječna starosna dob štićenika u ustanovi je 38 godina. Nikada nisu posvojeni ili barem udomljeni. Nitko ih ne želi, jer su “oštećeni i stari”. Želite li da vam dalje navodim detalje? Sigurna sam da ne želite, a mogla bih tako još dugo istinitim životnim pričama u kojima ima materijala za više knjiga i filmova.

Mnogi se danas pitaju da li bi ovu djecu dali na udomljavanje istospolnim partnerima. Kad bi upitali ovu djecu što žele, odgovor bi bio da je svaka ljubav, sigurnost i pripadanje obitelji, za njih raj na zemlji. Kad posjetite domsko dijete, najprije vam skaču u zagrljaj i traže bombon, ne zato što ih nemaju, nego zato što žele pripadati, a bomboni su simbol veze s vanjskim svijetom koji ne poznaju.