Stari pinč iz Slavonskog Broda više ne može na kauč kao nekad, pa su vlasnici dali izraditi rampu. Sad se penje kao gospodin

Ari je desetogodišnji pinč koji sa svojim vlasnicima živi u Slavonskom Brodu. Nije baš više mlađahan pa ima sve više problema sa zdravljem. A najviše s leđima. Naime, kad skoči, na sofu recimo, pomiče mu se disk u kralježnici, a ako pretjera to zna završiti paralizom prednjih ili stražnjih nogu. Njegovi vlasnici, bračni par Petričević, zato su osmislili način kako pomoći svom djedici: dali su napraviti rampe kojima se sada polagano, kao gospodin, može uspeti do dvosjeda i trosjeda ili kreveta.

Ivan Petričević, Arijev 33-godišnji vlasnik, ispričao nam je da je maleni pinč prije rampi svakih mjesec dana znao završiti s paralizom prednjih ili stražnjih nogu, zbog čega su svako malo bili kod veterinara. Ari je svaki put morao primati gomilu lijekova kako bi se oporavio, što mu je grozno djelovalo na ostatak tijela. Naime, kada mu iskoči disk, Ari mora primiti koktel lijekova od kojih su neki na bazi penicilina. Problem je što je Ari osjetljiv na penicilin pa opet dolazi do raznoh drugih komplikacija, zbog čega ih je veterinar upozorio da moraju što prije smisliti neku alternativu, kako pas ne bi svako malo morao dolaziti na terapiju. Naprosto su trebali smisliti način kako da se kreće polagano, bez naglih pokreta.

Stolar je prihvatio posao samo zato jer je bilo za psa

A onda su prije dvije godine došli na ideju o rampi. Zapravo, prva se toga dosjetila Ivanova supruga. Htjeli su Ariju što je više moguće olakšati kretanje po stanu. “Ona je sve detaljno istražila na internetu. Ja sam prilagodio mjere za naš dvosjed i trosjed i otišao kod obližnjeg stolara u Bukovlje da ga pitam hoće li to napraviti. Prvo je rekao da to neće stići, ali kada je čuo da je za psa, pozvao je i dodatne radnike i napravio sve u dva dana”, priča nam Petričević. Kaže kako su rampu za trosjed u međuvremenu smjestili kod njihovog kreveta, gdje se djedica također voli ugodno smjestiti, pa sad planiraju izgradnju nove za sofu.

Rampa je napravljena od iverice, a Petričević je dodao gumu kako se psić ne bi poskliznuo dok se penje. Ari je u početku svojoj dodatnoj opremi pristupio vrlo oprezno. “Nije odmah krenuo na rampe, prvo ih je malo obilazio, ali smo ga uspjeli uz pomoć nagrada i pohvala naučiti da ih koristi. Iako, i sada nakon dvije godine ponekad zaboravi, pa pokuša skočiti na krevet”, priča kroz smijeh vlasnik. Pitali smo ga i koliko je platio dvije rampe, za slučaj da se nekome učine kao zgodna ideja za svog ostarjelog ljubimca. “Koštale su nas 600 kuna, a uskoro ćemo nabaviti još jednu, kako bi se Ari mogao popeti gdje god treba”, zaključuje.