Stožer želi da samo 9 učenika bude u razredu, a ostali nastavu prate od kuće. Ustavni stručnjaci komentiraju tu odluku

Trenutak povratak najmlađih učenika u škole, barem onih kojima roditelji to dozvole, sve se više približava. Odlukom Nacionalnog stožera, škole i vrtići, uz posebne mjere, nastavljaju s radom 11. svibnja. Prema preporuci, samo bi dio djece trebao fizički biti na nastavi – njih devetero u učionici. Ostali će nastavu i dalje moći pratiti od kuće. Djeca u Zagrebu osim s ograničenjima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo suočena su i s dvojbenom sigurnošću školskih zgrada u koje bi se trebala vratiti. U neke škole djeca ni ne mogu jer su uništene u potresu.

Roditelji su zbunjeni, učitelji negoduju

Roditelji su ovom odlukom zbunjeni, a učitelji i njihovi sindikalni predstavnici nezadovoljni. Kako će uopće takva polovična nastava izgledati? Što će biti s onom djecom koja će željeti u školu, ali zbog preporučenih ograničenja neće smjeti? Kako će se to reflektirati na ocjene? Je li to ono što hrvatski Ustav opisuje kao obrazovanje koje je u Hrvatskoj dostupno svakome, pod jednakim uvjetima i u skladu s njegovim sposobnostima?

Ta pitanja postavili smo uglednim hrvatskim ustavnim stručnjacima, profesorima ustavnog prava od kojih su neki i sami roditelji te će za nekoliko dana biti u poziciji odlučivati hoće li poslati svoje dijete u školu ili ne.

Pandemija je test za svaku državu

Da se ovdje doista postavlja niz pitanja u kontekstu zaštite dječjih prava, smatra Anita Blagojević, izvanredna profesorica s Katedre ustavnih i političkih znanosti Pravnog fakulteta u Osijeku. Svjesna je, naime, koliko neupitnih rizika sa sobom nosi donošenje ove mjere.

“Općenito se može reći kako pandemija uzrokovana virusom Covid-19 ne samo kod nas, nego i u nizu drugih zemalja pogođenih virusom, predstavlja pravi test za države, odnosno vlasti u kontekstu provođenja mjera ograničavanja ljudskih prava. Tu mislim na pravo na zdravlje, preko slobode kretanja, pravo na privatnost ili pravo na mirno okupljanje, do prava na obrazovanje”, ističe uvodno profesorica Blagojević.

“Želim jasno istaknuti kako bi upravo područje prava na obrazovanje i zaštite dječjih prava trebalo biti prioritet broj jedan za svaku vlast. To podrazumijeva zaštitu najboljeg interesa djeteta, odnosno zaštitu koju djeca imaju i temeljem Ustava, i temeljem međunarodnih dokumenata, poglavito Konvencije o pravima djeteta, te temeljem niza zakona, i u redovnim, a pogotovo u izvanrednim okolnostima. Nažalost, smatram kako je cjelokupna situacija u kontekstu provedbe prava na obrazovanje od trenutka početka odvijanja nastave na daljinu do donošenja odluke HZJZ-a o povratku dijela djece u dječje vrtiće i škole, ustavnopravno problematična”, primjećuje.

Je li i online nastava nepravedna?

Zatim nam i vrlo detaljno objašnjava svoj stav o tome što drži upravnopravno problematičnim oko odluke da se dio djece, i to pod određenim uvjetima, vrati na nastavu. “Čak i ako se možemo složiti oko toga da provođenje nastave na daljinu nije rezultiralo neravnopravnim položajem djece, primjerice u pogledu korištenja informatičke tehnologije ili socio-ekonomskog statusa, otvaranje dječjih vrtića i nižih razreda osnovne škole otvara Pandorinu kutiju novih problema, od kojih su neka prilično ustavnopravno dvojbena.

Tu, prije svega, mislim na ostvarivanje prava na jednako obrazovanje. Možemo li govoriti o jednakom obrazovanju kada će neki, a presumpcija je da će se raditi o manjini, ići doista u školu, dok će neki, a moguće je da će to biti većina, i dalje nastaviti obrazovati se na daljinu?”, pita profesorica Blagojević.

Niži razredi idu u školu. A viši?

Odmah nastavlja i s idućim pitanjima koje smatra problematičnima u kontekstu najavljenog povratka dijela djece u škole. “Možemo li govoriti o jednakom obrazovanju kada će učenici nižih razreda osnovne škole ići u školu, dok učenici viših razreda neće, odnosno i dalje će se obrazovati na daljinu? Možemo li govoriti o jednakom obrazovanju kada će dio učenika dobiti ocjene na redovnom satu u učionici, dok će dio biti ocijenjen samo na temelju pisanih uradaka? Hoće li u oba slučaja ishodi učenja i dobivene ocjene imati jednaku vrijednost?”, apostrofira profesorica s Pravnog fakulteta u Osijeku.

Prema njezinom mišljenju tu se nameće i pitanje je li najbolji interes djeteta, što ga štite Ustav i međunarodni dokumenti, doista zaštićen ako odlazak u školu u uvjetima pandemije predstavlja ne samo rizik za tjelesno, nego i mentalno zdravlje djeteta. “Ako svemu ovome dodamo činjenicu da nisu svi roditelji doista u stanju donijeti stručnu procjenu rizika i preuzeti na sebe odgovornost za sigurnost djeteta, dolazimo do zaključka da je ili trebalo otvoriti škole za sve, ili se nastava trebala održavati i dalje na daljinu do završetka nastavne godine. Smatram kako je potonje rješenje jedino ispravno rješenje u trenutnoj situaciji”, zaključuje izvanredna profesorica Anita Blagojević.

Preporuke su samo preporuke?

Predstojnica katedre za ustavno Pravnog fakulteta u Rijeci profesorica Sanja Barić ne ocjenjuje odluku stožera uz mjere epidemiologa o povratku dijela djece na nastavu posebno ustavnopravno problematičnom. I nju smo pitali ugrožava li se djeci ustavno pravo na jednako obrazovanje.

“Pravo na obrazovanje spada u ona prava iz Ustava čija je utuživost, u slučaju da ih se krši, nešto slabija. To je u rangu s gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima”, uvodno nam govori profesorica Barić te nastavlja s konkretnim primjerom hrvatskog načina organiziranja nastave. “To što je u preporukama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo navedeno da bi u razredu uz učiteljicu trebalo biti maksimalno devetero djece nije strogo propisano. Odnosno, ne radi se o zabrani, već o preporuci”, primjećuje profesorica Barić.

“Ako to gledamo šire, budući da nema jasne zabrane, nema ni jasne povrede Ustava. Međutim, tek će se kroz posljedice vidjeti je li doista došlo do povrede”, najavljuje profesorica Barić dodajući kako svaka država u ovom trenutku, u kojem smo se svi našli u potpuno nepoznatoj situaciji, čini ono što je u njezinoj moći. “Razumijem i djecu i roditelje i učitelje koji su zabrinuti, no te zabrinutosti izlaze iz okvira ustavnog prava”, govori nam dalje profesorica Barić.

Krši li se ipak hrvatski Ustav?

No, profesorica Barić ipak vidi jednu ustavnopravnu dimenziju u ovom slučaju. “Ustavno pravo moglo bi nam dati odgovore je li ove mjere mogao uopće donijeti stožer ili neko šire tijelo te mogu li mjere biti jednostrane ili je o njima trebalo provesti šire savjetovanje.

Ipak, ovo je krizna situacija koja je manje mjesto za ustavno pravo, a više za političke poteze. Ovo je situacija kakve ranije nije bilo i moramo joj pristupati u dobroj vjeri jedni prema drugima, te prema onima koji pokušavaju nešto osmisliti. U konačnici, oni u svemu nemaju nikakve skrivene koristi, već rade u korist sustava”, komentira dalje profesorica Barić koja ipak na kraju priznaje kako će biti konkretnih posljedica zbog ovakvog održavanja nastave jer neće sva djeca imati jednako obrazovanje.

Jasno je što ovime želi Vlada RH

Hoće li djeci biti povrijeđeno pravo na jednako obrazovanje, s obzirom da će neki ići na nastavu u škole, a neki će nastaviti pratiti nastavu od kuće, pitali smo i Đorđa Gardaševića, docenta s Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu. “Ustav jasno propisuje da je u Hrvatskoj obrazovanje svakomu dostupno pod jednakim uvjetima te u skladu s njegovim sposobnostima. S druge strane, svakako je jasno da nastava uživo i nastava na daljinu nisu isto, i to u pogledu kvalitete nastave, socijalizacije učenika itd. Ovdje se radi i o klasifikaciji đaka ovisno o dobi – razrednoj nastavi s jedne i višim razredima s druge strane.

Da bi neka klasifikacija bila ustavno prihvatljiva, ona mora promicati neki legitimni cilj, a mora imati i razumnu osnovu te biti razmjerna u odnosu na cilj koji se želi postići. Legitimni cilj ovdje postoji, on je sadržan u želji da se ‘reaktivira dio gospodarskih i društvenih djelatnosti i aktivnosti u Republici Hrvatskoj’. Briga o gospodarskom razvitku zemlje jest ustavna zadaća vlade, a ovdje se, očito, želi omogućiti što većem broju roditelja koji imaju malu djecu da mogu ići na posao”, odgovara na pitanje profesor Gardašević.

Pogledajmo bolje što piše u mjerama

No, kaže, tu dolazimo do barem dva problema. “Prvo, u vezi razumne osnove, u Zaključku o mjerama za pokretanje gospodarskih i drugih djelatnosti i aktivnosti u uvjetima proglašene epidemije bolesti Covid-19 koji je Vlada donijela 23. travnja 2020. vidim jedno vrlo šturo obrazloženje zamišljenih i naloženih mjera. Ono se zapravo svodi na sljedeću uvodnu procjenu koja glasi, citiram: ‘U uvjetima prihvatljive epidemiološke situacije, procjenjuje se da su stvorene pretpostavke za reaktiviranje dijela gospodarskih i društvenih djelatnosti i aktivnosti u Republici Hrvatskoj’. Tome se u istom Zaključku dodaje da su ‘predložene mjere, kao i okvirni preporučeni rokovi, izrađeni … u suradnji s epidemiološkom strukom’.

Ono što ovdje nedostaje, po meni, jest sasvim egzaktna i na nekom konkretnom dokumentu koji su izradili epidemiološki eksperti utemeljena procjena ‘prihvatljive epidemiološke situacije’. Ovo se, naravno, odnosi ne samo na postojeće stanje, nego i na razumno predviđanje budućeg razvoja događaja. Ukratko, ovdje bih želio vidjeti dokaz da su ‘predložene mjere… izrađene u suradnji s epidemiološkom strukom’, a ne da se radi samo o političkoj procjeni. Slične procjene i ocjene, na žalost, za sada uglavnom nisam vidio niti u Uputama za sprječavanje i suzbijanje epidemije Covid-19 za ustanove ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te osnovnoškolske ustanove koje je Hrvatski zavod za javno zdravstvo donio 29. travnja 2020. godine”, primjećuje profesor Gardašević.

Ok, treba pomoći roditeljima, ali…

U nastavku svoje analize Gardašević dalje navodi: “Tu, doduše, postoji jedan pohvalan izuzetak jer Zavod na jednom mjestu donosi procjenu rizika koji nastaje kao posljedica ‘razvojnih značajki pojedinih doba’ djece, kao što su istraživanje prostora i predmeta, znatiželja u odnosu na drugu djecu itd. Drugo, u vezi razmjernosti, da bi ova mjera bila ustavno prihvatljiva, država bi morala pokazati da postoji valjan razlog da se radi razlika između djece koja pohađaju predškolske ustanove i razrednu nastavu s jedne, te đaka viših razreda s druge strane.

Tu je jasno da takva razlika ima svrhu ako se gleda kao mjera koja omogućuje da roditelji manje djece krenu na posao, odnosno da ih se oslobodi posla čuvanja djece. No, meni je upitno da je to cilj koji se treba postići na štetu djece da imaju jednako obrazovanje. Ovo pogotovo što bi država prethodno također morala pokazati da nije u mogućnosti primijeniti druge mjere, koje bi manje štetile učenicima. Tu mislim na primjerice financijsku pomoć roditeljima koji moraju čuvati malu djecu. Konačno, sve mi se čini nerazmjerno i zato jer se poticanje gospodarskog razvoja ostvaruje u okolnostima kada jasno nemamo puna jamstva da nema objektivnih zdravstvenih rizika za djecu koja će krenuti u vrtiće i škole”, analizira predložene mjere docent Gardašević.

Što je s ocjenama i zdravstvenom sigurnošću djece?

Zanima nas i vidi li Gardašević, kao ustavnopravni stručnjak, kako će se ovakav nastavak školovanja djece reflektirati na njihove obrazovne ishode. Konkretno, na ocjene. “Ako razgovaramo o osnovnom školstvu, ne mogu o tome dati relevantnu ocjenu jer nisam ekspert za područje osnovnog obrazovanja, ali kao osobi koja radi kao nastavnik u sustavu visokoškolskog obrazovanja tvrdim da nikako nije isto imati nastavu uživo i online. Nastava uživo je nezamjenjiva, iz više razloga. Tu imamo neposredno prenošenje znanja bez tehničkih ograničenja, ljudski kontakt nastavnika i učenika ili studenata, socijalizacija u okviru grupe itd. Ali, da, po meni će to imati određeni učinak i na obrazovni ishod i na ocjene”, kaže Gardašević.

Upozorava i na dilemu oko zdravstvene sigurnosti djece. “Odmah na početku treba istaknuti ono što ističe i sam Hrvatski zavod za javno zdravstvo u svojim Uputama od 29. travnja. Tamo jasno stoji sljedeće: ‘Boravak u vrtićima i školama potencijalno može predstavljati veći rizik za zarazu djece s Covid-19 nego je to obiteljski dom odnosno kućanstvo…’. I dalje: ‘Također potičemo ostanak kod kuće sve djece za koju se to može osigurati, s obzirom da broj djece u vrtićima i školama može biti takav da se mjere fizičkog razmaka u tim kolektivima neće moći poštovati. Budući da će se nastava na daljinu i dalje održavati, potičemo nastavak obrazovanja djece razredne nastave od kuće, u svim situacijama kad je to moguće’. Ovo su vrlo egzaktne poruke te i kao ustavni pravnik i kao građanin, a najprije kao roditelj, želim da imamo što više konkretnih procjena ekspertnih tijela. Naravno, želio bih da one budu optimistične, a ne kao ove citirane”, primjećuje profesor.

Izjave koje moraju potpisati roditelji

Osvrnuo se i na izjavu koju će trebati potpisati roditelji koji će djecu poslati u školu. “U njoj, između ostaloga, roditelji moraju potvrditi da nisu ‘u mogućnosti dijete ostaviti kod kuće pod nadzorom odrasle osobe’, te da ga ‘usprkos preporukama HZJZ da djeca ostanu kod kuće’ moraju dovoditi u školu. Što se zdravstvene sigurnosti općenito tiče, Ustav Republike Hrvatske jasno propisuje da svatko ima pravo na zdrav život, kao i da država osigurava uvjete za zdrav okoliš. To su vrlo jasne i vrlo jake ustavne zapovijedi nositeljima vlasti. One traže da javna vlast poduzima sve mjere da se zaštiti zdravlje ljudi.

Dakle, ako država ne može jamčiti svima da postoje uvjeti za zdrav život i okoliš, onda je bolje da nikoga ne izlaže riziku, a osobito ne djecu. Gospodarski razvoj zemlje, naglašavam, jest važan cilj i o njemu se mora voditi računa, svakako i zato što se time umanjuju drugi rizici, uključujući i same zdravstvene, o sigurnosnima da ne govorim. No, moje stajalište o tome je vrlo jasno i svodi se na sljedeću tvrdnju: država mora jasno i glasno utvrditi postoje li i koliki su zdravstveni rizici za djecu i to na temelju egzaktnih ekspertnih analiza. Ako takvi rizici zbog okolnosti pandemije i nisu u ovom času potpuno provjerljivi, onda se barem moraju temeljiti na relevantnim komparabilnim analizama”, naglašava profesor Gardašević.

Hoće li roditelji preuzeti odgovornost?

Ovaj ustavnopravni stručnjak upućuje i sasvim konkretnu kritiku nositeljima vlasti: “Još jednom naglašavam da je Sabor propustio utvrditi da se mi nalazimo u ‘stanju velike prirodne nepogode’. Obzirom, dakle, da je ocijenjeno kako situacija nije tako teška, ne vidim u čemu bi bio problem da se ovdje daju i egzaktne procjene kakve se inače daju u redovnim okolnostima. Konačno, u vezi procjene rizika za zdravlje učenika, ispada da neki rizici ipak postoje. Naime, da ne postoje, u školu bi išli svi, a ne samo neki. Izuzev, naravno, đaka koji spadaju u zdravstveno rizične skupine”.

Dakle, što ako ih se pojavi više od preporučenog broja, pitam docenta Gardaševića. “To će onda biti prilično ozbiljan problem jer će nadležni u školama morati odlučiti koga primiti, a koga ne. To nije kviz-igra ‘najbrži prst’, nego ozbiljna zadaća države da svima pristupi na jednak način”, ogovara.

Zanima nas još je li onda opravdano da roditelji preuzimaju svu odgovornost s obzirom da je, dakle, obrazovanje u jednakim uvjetima obveza države. “I kao profesor ustavnog prava i kao roditelj smatram da nije opravdano. Država ima ustavnu obvezu svima osigurati obrazovanje pod jednakim uvjetima, a također ima i obvezu da štiti zdravlje svih na jednak način. Uostalom, država, a ne roditelji, raspolaže informacijama o stanju pandemije Covid-19”, zaključuje docent Đorđe Gardašević.