Stručnjaci kažu kako zbog multitaskinga sve više ljudi pati od sindroma mentalne raštrkanosti (koji je dosta opasan)

Kada je instant dopisivanje devedesetih godina postalo popularno, mnogi s tim novitetom nisu bili pretjerano oduševljeni pa tako ni Judi Wineland, piše BBC. Konstatna ometanja izazvana emailovima i iskakanjem pop-upova na chatovima raznih servisa mlađim generacijama nisu osobito smetala, no Wineland je primjetila kako joj je sve to počelo otežavati obavljanje svakodnevnih zadataka.

“Gledala bih te klince u intenzivnom multitaskingu i pitala se što nije u redu sa mnom”, objašnjava Wineland, koja je od 1987. vodila turističku agenciju, a sada je menadžerica u dvije kompanije u Sjedinjenim Državama, Adventure Women i Thomson Safaries.

Negativne strane multitaskinga

Međutim, Wineland je shvatila da nemogućnost multitaskanja, što je u suštini značilo ignoriranje svih stvari koje ometaju trenutačnu aktivnost, ima svoje prednosti. “Postala sam mnogo bolja u vođenju firme.”

Dan nam je ispunjen čestim ometanjima. E-mailovi, SMS-ovi, sastanci, potrebiti kolege, i tako dalje. Mnoge firme ohrabruju svoje djelatnike u žongliranju više zadataka odjednom, a hit su i dalje otvoreni uredi, koji podrazumijevaju komuniciranje s kolegama dok paralelno obavljamo druge stvari, što opet zahtijeva baratanje s više zadataka u isto vrijeme.

Međutim, sve više istraživanja upućuje na zaključak da obavljanje više zadataka istovremeno loše utječe na produktivnost, odnosno da se usredotočavanjem na samo jedan zadatak postižu bolji rezultati. To je jednostavno zato što naš mozak funkcionira tako da radi jednu stvar. Mi možda mislimo da multitaskamo, ali to zapravo nije tako. Ono što zapravo radimo je prebacivanje s jednog zadatka na drugi.

Cijena distrakcija – milijarde dolara

No istraživanja pokazuju da kada se taj obrazac počne ponavljati, mozak se više umara i smanjuju se kognitivne sposobnosti. Prema studiji iz 2007. godine, ljudi koji rade kao inženjeri, liječnici arhitekti i znanstvenici, odnosno svi oni u čijem je opisu posla rješavanje problema, raznorazna ometanja doživljavaju u prosjeku svake tri minute, bilo u obliku mailova ili drugih distrakcija, a to utječe na njihovu sposobnost izvršavanja zadataka.

Ista studija procjenjuje da takva ometanja kompaniju s 50 tisuća zaposlenika stoje oko milijardu dolara zbog izgubljenog vremena, smanjene kreativnosti, grešaka i izgaranja djelatnika.

Malo smo si i sami krivi

“To što radimo nikad nije multitasking”, slaže se Devora Zack, autorica knjige Singletasking. “I obije nam se o glavu svaki put.” Multitaskanje rezultira površnim razmišljanjem, smanjuje kreativnost, povećava količinu grešaka, i smanjuje sposobnost blokiranja nevažnih informacija, ističe dr. Sandra Bond Chapman, osnivačica i direktora Centra za zdravlje mozga na Sveučilištu u Teksasu za BBC.

“Mozak nije napravljen za multitasking. S vremenom, to preopterećenje će rezultirati povećanom razinom stresa, depresijom i nižim intelektualnim kapacitetom”, tvrdi dr. Chapman. Ipak, unatoč sve veće broju dokaza da multitasking nije učinkovit, kombinacija uvriježenih razmišljanja i novih tehnologija prevladava u većini radnih sredina.

Djelomično, za to smo si sami krivi. “Kada radimo više stvari istovremeno, primjerice, odgovaramo na emailove, pišemo izvještaje i razgovoramo na telefon tijekom sastanka, osjećamo se zaposlenima i produktivnima”, objašnjava dr. Christine Carter, direktorica u Greater Good Science Centru s kalifornijskog sveučilišta Berkeley.

Sindrom mentalne raštrkanosti

“Bivanje zaposlenima je znak da smo važni”, kaže Carter. Postoji taj mit da što više vremena provedeš u uredu, to si veći radnik.” Carter tu naviku vidi kao zaostatak iz razdoblja industrijalizacije, kada su se ljudi morali evidentirati dolazak i odlazak iz tvornica i ureda u kojima su radili. U tim vremenima, to je imalo smisla jer su ljudi završavali s poslom u trenutku kada su napustili radno mjesto, i popodne ili predvečer odlazili kući. No sve to je postalo prošlost s dolaskom laptopa i emailova.

“Tehnologija zapravo reprogramira naše mozgove koji postaju ovisni o ometanjima. Postajemo sve nervozniji čekajući sljedeći zvuk znaka poruke, vibracije, pop up, ili novu notifikaciju. Drugim riječima, to je kao svaka druga ovisnost. Iako znamo da je to za nas loše, teško se skidamo”, piše Carter.

Iako itekako svjesna svega toga, čak i ona je imala ozbiljnih problema s primjenom vlastitih savjeta. Iako stručnjakinja za sreću na Berkeleyju, s multitaskingom je prestala tek nakon što je završila u bolnici zbog sloma od preopterećenosti poslom. “Kao društvo u cjelini, patimo od sindroma mentalne raštrkanosti. Ta je pojava postala sveprisutna, od poslovnih do privatnih života”, zaključuje.