Studija provedena pomoću umjetne inteligencije navodi da otisci prstiju nisu jedinstveni. Stručnjaci se ne slažu s tim
Neki stručnjaci kažu da je rad zanimljiv, ali da ne postoje dva posve ista otiska prsta
U časopisu Science Advances objavljena je studija koja naizgled preokreće dugo prihvaćenu istinu o otiscima prstiju. Autori studije, apsolvent Gable Guo sa Sveučilišta Columbia i profesor Wenyao Xu sa Sveučilišta Buffalo, tvrde da nisu svi otisci prstiju jedinstveni, piše CNN.
Drugi časopisi su više puta odbili njihov rad zbog otpora forenzičke zajednice, da bi ga na kraju prihvatio i objavio Science Advances.
Otisci dijele velike sličnosti
Ovi znanstvenici su, da bi došli do rezultata, koristili model umjetne inteligencije nazvan duboka kontrastna mreža koja se obično koristi za prepoznavanje lica.
Dodali su vlastiti štih, a zatim to unijeli u bazu podataka američke vlade od 60.000 otisaka prstiju u parovima koji su ponekad pripadali istoj osobi, ali s različitih prstiju, a ponekad i s različitim ljudima.
Sustav umjetne inteligencije otkrio je da otisci prstiju s različitih prstiju iste osobe dijele velike sličnosti i zato je mogao reći kada otisci pripadaju istoj osobi, a kada ne, s točnošću od 77 posto, naizgled opovrgavajući da je svaki otisak prsta jedinstven.
Potrebna je validacija
Za prve dvije iteracije studije autorima je rečeno da je dobro poznata činjenica da ne postoje dva ista otiska prsta. “To nam je i pomoglo da poboljšamo studiju jer smo nastavili koristiti više podataka, povećavajući točnost”, kažu autori.
Stotinama godina forenzičke analize su promatrale grananja i krajnje točke u grebenima otisaka prstiju koji se koriste kao tradicionalni markeri za identifikaciju otisaka prsta, ali nisu pouzdani za pronalaženje korelacija među otiscima prstiju iste osobe.
“Da bi sustav umjetne inteligencije bio upotrebljiv u stvarnoj forenzici, potrebna je pažljiva validacija kroz analizu veće i šire baze podataka otisaka prstiju”, objašnjavaju autori.
Otkrili su već poznato
Najizravnija primjena metode je da može pomoći u stvaranju novih tragova kod slučajeva gdje su ostavljeni otisci različitih prstiju od onih u dosjeu. To bi pomoglo u hvatanju više počinitelja zločina, ali i nevinim ljudima optuženima u nekim slučajevima.
Profesor forenzike na Sveučilištu u Lausanni, Christophe Champod, smatra da studija ne otkriva ništa novo, jer je već od ranog uzimanja otisaka prstiju kada se to radilo ručno, poznato da su oblici između različitih prstiju povezani i to je dokumentirano već godinama. “Ponovno su otkrili nešto već poznato.”
Korisnost je precijenjena
Guo se brani da su oni prvi koji su izričito istaknuli da je sličnost posljedica orijentacije grebena u središtu otiska prsta i prvi koji pokušavaju spojiti otiske različitih prstiju iste osobe.
Simon Cole, profesor kriminologije na Sveučilištu California, slaže se da je rad zanimljiv, ali misli da je praktična korisnost precijenjena.
“Istinita je tvrdnja da ne postoje dva otiska prsta koji su posve isti i nije opovrgnuta nalazom da su otisci prstiju različitih ljudi kao i iste osobe slični.” Cole kaže da kada se uzimaju otisci, svih 10 prstiju i dlanovi se rutinski snimaju, tako da policija u evidenciji ima sve otiske prstiju pojedinca.