Studija tvrdi da neki ljudi koji su si ekstremno slični imaju sličan DNK
Istraživanje sugerira da je DNK primarno odgovorna što dvojnici slično izgledaju
Dvije osobe koje nisu u rodu, a dijele nevjerojatno slične fizičke karakteristike, ponekad su toliko slične da mogu proći kao blizanci. A ispostavilo se da mogu imati dosta toga zajedničkog, ne samo vrlo slična lica, sugerira novo istraživanje o kojem piše Gizmodo.
Ljudi nevjerojatno sličnih lica dijele mnoge zajedničke gene, ali i opće aspekte života, a istovremeno njihov mikrobiom malo doprinosi toj simetriji, kaže nova studija objavljena u časopisu Cell Reports.
Da bi razumjeli što se na genetskoj razini događa kod “dvojnika”, znanstvenici su surađivali s kanadskim fotografom Francoisom Brunellom. Brunello od 1999. godine putuje po cijelome svijetu i dokumentira portrete stranaca koji izgledaju gotovo identično, u sklopu projekta “Nisam dvojnik”.
Zajedničke genetske varijacije
Znanstvenici su zamolili 32 para Brunellovih modela da ispune upitnike o svom načinu života i da dostave uzorke DNK. Korištenjem softvera za prepoznavanje lica, analizirali su glave dvojnika i izračunali sličnosti među njihovim licima. Rezultati su uspoređeni s jednojajčanim blizancima pa se pokazalo da je softver polovici parova dodijelio rezultate slične kao kod blizanaca.
Da ustanove jesu li sličnosti dublje, znanstvenici su proučavali DNK dvojnika i otkrili da devet od 16 sudionika sličnog izgleda dijeli mnoge zajedničke genetske varijacije. Ti su parovi poput “virtualnih blizanaca”, kaže za Gizmodo genetičar Manuel Esteller, autor studije koji vodi španjolski Institut za istraživanje leukemije.
Dvojnici su imali i sličnu težinu, visinu, povijest pušenja, razinu obrazovanja.
Kombinacije genoma više nisu beskonačne
Iako su imali sličnu genetiku i osobine, dvojnici su imali različite mikrobiome, odnosno zajednice korisnih i štetnih mikroba koji žive na ljudskome tijelu i različite epigenome, odnosno varijacije u izraženim osobinama pod utjecajem iskustava prošlih generacija.
To sugerira da je DNK, a ne okolišni faktori ili zajednička životna iskustva, primarno odgovorna što dvojnici slično izgledaju.
Ljudska populacija sada broji 7.9 milijardi ljudi. Toliko je puno ljudi na planeti i sve je vjerojatnije da će se ovakva preklapanja događati sve češće. Kombinacije genoma više nisu beskonačne, kazao je Esteller.
Važne medicinske implikacije u budućnosti
Istraživanje bi moglo imati važne medicinske implikacije u budućnosti. Ljudi slične DNK mogu biti podložni sličnim genetskim bolestima, pa bi liječnici mogli analizu lica koristiti kao brz i jednostavan alat za provjeru, piše Telegraph.
Otkrića mogu pomoći i policiji da prema DNK uzorcima s mjesta zločina rekonstruiraju lica osumnjičenika. Ali ta potencijalna primjena već ulazi u nedefiniran etički teritorij, smatra The New York Times.