Sve više migranata umire na putu u Europu. Ovo je priča o brodu i ljudima koji ih pokušavaju spasiti

Jedna točkica pojavila se na pučini, desno od MS Aquariusa. Edward Taylor, visoki 28-godišnji koordinator Liječnika bez granica, potrčao je kroz palubu četiri desetljeća starog, 77 metara dugačkog broda za potragu i spašavanja kojim upravlja MSF i SOS Mediterranee. “Pripremite se”, Taylor je viknuo svom timu. “Imamo još 30 minuta do spašavanja, viđen je gumeni čamac”.

Bilo je podne, 12. siječnja, a Aquarius je u vodama kod libijske obale bio nešto manje od 24 sata; na samom početku trotjednog putovanja; u potrazi za imigrantima koji kreću iz Afrike u Europu. U sljedeća tri tjedna brod je spasio 342 čovjeka. Samo u ovoj godini spasio ih je 1,823.
Ovog dana, 12. siječnja, potencijalno je bilo mnogo ljudi za spašavanje. Povremene pauze od loših zimskih vremenskih uvjeta značile su da će više ljudi pokušati krenuti s libijske obale, piše BuzzFeed u svojoj reportaži s Aquariusa.

Dan ranije, Marine Rescue Coordination Centre u Rimu izdao je bilten za sve spasilačke brodove u okolici da obrate pažnju na gumeni čamac navodno ispunjen migrantima koji su u nevolji. Kada je Aquarius u kasnim večernjim satima stigao na područje objavljenih koordinata, u kasnim večernjim satima, nikoga nisu našli. No, nekoliko trenutaka kasnije, vidjeli su gumeni čamac.

Oteli ga i tukli, na putu mu je umro otac

Spasioci su počeli juriti po palubi, gurajući velike plastične kutije ispunjene spremnim setovima s opremom za hitne slučajeve. Pripremili su vreće s prslucima za spašavanje, ostatak posade počeo je pripremati čamce za spašavanje ljudi. Yohann Mucherie, koordinator akcije, javio je što je uočio s mosta svojem spasilačkom timu na stražnjoj palubi broda. Svih 28 članova posade i humanitarnih radnika na brodu bili su spremni.

“Sporo je umjereno, a umjereno je brzo”, savjetovao je svome timu zamjenik glavnog koordinatora za potragu i spašavanje Max Avis, dok su dva čamca puštena u vodu. Brod s migrantima bio je krcat, u njemu se nagužvalo više od 120 ljudi. Među njima je bio i Kelvin Okle, 19-godišnji Nigerijac. Ispričao je kako je u Libiji radio tri godine, samo kako bi skupio dovoljno novca da plati za bijeg. Putovao je na sjever s ocem, no on je umro prije godinu dana. Kelvin je na svom putu bio i otet te pretučen. “Rekli su mi da su meci jeftini – koštaju jedan dinar. Mogu ih kupiti više i ubiti te”, prisjetio se. “Jako sam sretan da sam daleko od te mrtve zemlje”, priča.

Na prvom čamcu za spašavanje Oussama Omrane, prevoditelj i kulturološki posrednik, počeo je pripremati poruku kojom će smiriti ljude kad se približe gumenom čamcu te im objasniti sljedeće korake. Kad im se približio i drugi čamac, u kojem je sve bilo spremno za spašavanje, Avis je počeo objašnjavati migrantima da je ova voda koja se diže unutar broda normalna stvar s obzirom na težinu broda. Voda je počela puniti brod od krme, i sad je već bila ispod koljena. Imigranti su djelovali prestrašeno, ali ostali su mirni. Spasioci su polako počeli distribuirati prsluke migrantima.
“Ovdje!”, jedan od migranata vikao je spasiocima, “Meni treba jedan!”

Uvijek se vraćaju provjeriti ima li mrtvih na čamcu

Prijenos migranata iz njihova čamca u onaj spasioca najopasniji je dio spašavanja. Jednom, tijekom velikog nevremena, spasioci su slučajno probili rupu u gumenom čamcu koji je bio pun ljudi. Počeo se rapidno puniti vodom i tonuti. “Ne znam kako smo ih uspjeli sve prebaciti, a da nitko nije ubijen”, prisjetio se Mucherie, koordinator spašavanja. “Bio sam gotovo siguran da nećemo uspjeti sve prebaciti na naš brod”. Napetost na brodu sve je više rasla, dok su se migranti, uključujući tinejdžere i žene, međusobno gurali kako bi se dočepali broda za spašavanje.

Najgori scenarij, u zimsko doba, je onaj kada ljudi u panici počnu skakati iz gumenih čamaca u vodu. Hipotermija je smrtonosna. U ovo doba godine i iznenadne oluje su česte. Nakon nekoliko tura kojima se migranti prebacuju do Aquariusa, brodić za spašavanje na kraju se uvijek vraća do praznog gumenog čamca. To je najmučniji dio spašavanja;, kada spasioci provjeravaju ima li na brodu mrtvih tijela. Često, tijela leže ispod drveta na dnu gumenog čamca.

Kako se migranti ukrcavaju na veliki brod tako ih se provjerava imaju li tragove goriva na odjeći i koži, kako bi se smanjio rizik od požara i opekotina. One koji mirišu na gorivo odmah se ispire i traži da odjenu čiste trenirke koje dobiju u SOS paketu. Paket također sadrži mali ručnik, veliku deku, energetske kekse, par čarapa te bocu vode. Mnogi do tog trenutka satima nisu okusili ništa osim morske vode.

Razgovaraju sa ženama, nudeći pomoć ako su zlostavljane

Tada se žene odvajaju od muškaraca, što je standardna procedura prilikom svakog spašavanja, te ih se smješta u dio broda koji nazivaju Utočište. Tamo s njima razgovaraju savjetnici, nudeći im da, ako žele, pričaju o bilo kakvoj traumi ili seksualnom nasilju koje su eventualno doživjele tijekom svog putovanja.

“U Libiji možete zaglaviti s nekim jako lošim ljudima”, ispričala je žena po imenu Lovitt, Nigerijka koja je provela pet mjeseci u zemlji prije nego što je krenula na put. “I neće vas pustiti.” Ako je ženama potrebna medicinska njega, odlaze na pregled. Ako su trudne, na brodu se nalazi i babica. Nakon nekoliko sati spasioci su počeli dijeliti hranu; podgrijane vrećice povrtnog variva. Slušaju Manu Chaoa i Boba Marleyja dok pripremaju hranu.

Također provjeravaju ima li netko od migranata šugu ili neku drugu bolest. Oni sa šugom, ranama, ili nekom drugom bolesti dobiju različito obojene trake na zapeščima, kako bi primili odgovarajuću skrb kad stignu na Siciliju. Za slučaj da dođe do nekog hitnog medicinskog slučaja, nasilja ili bilo kakvog drugog problema među migrantima, dvoje spasioca po smjeni ih u svakom trenutku nadgleda.

Glasine o vezama s krijumčarima ljudima

Aquarius koji se nekada koristio za istraživanje morskog dna u potrazi za naftom i plinom, ovih je dana prilično nakrcan; na njemu se nalazi devet članova posade, dva kuhara, 20 spasioca i članova medicinskog osoblja, te i do 400 ljudi tijekom zime. Imigranti bježe od rata, siromaštva i političkog ugnjetavanja, krijumčarima plaćaju na tisuće dolara, nadajući se da će ih preko mora prebaciti u bolji život.

Prošle godine više od 360.000 imigranata stiglo je preko mora u Europu. U siječnju ih je stiglo 5932, od čega ih je 254 bilo mrtvo ili ih se smatra nestalima, što je utrostručenje brojke iz 2016. godine, tvrdi Međunarodna organizacija za migracije. Aquarius ostaje na moru tjednima, brod i njegova posada su u stalnom stanju pripravnosti te istodobno služe kao plutajuće vozilo za spašavanje, kao ambulanta, klinika i sklonište za beskućnike.

Spašavanje života na moru opasno je i skupo. Financira se donacijama raznih humanitarnih grupa. “Nismo dio krijumčarske mreže i treba nam novac, jer u suprotnom nećemo moći nastaviti”, kaže Mucherie. Kaže da im lažne glasine o njihovim vezama s krijumčarima prilično kompliciraju napore kod prikupljanja sredstava.

Pronašli su dva dečka na dnu čamca, utopili su se

“Mnogi misle da ljudi odlaze iz Libije zbog činjenice što smo mi ovdje te kako ne bi odlazili da nismo ovdje. No, ja znam da to nije istina, jer ljudi bježe i onda kad mi nismo tu.” Dan kasnije, dobili su obavijest o velikom gumenom čamcu prepunom imigranata. Posada je došla do čamca i počela s mukotrpnim procesom spašavanja i prebacivanja ljudi u Aquarius – njih 193.

Kasnije je jedan od spasilačkih timova otišao natrag u gumeni čamac da provjere ima li mrtvih; pronašli su dva mladića, raspadnutih tijela koja su bila pod daskama. Liječnica Anja Batrice zaključila je da je vjerojatni uzrok smrti gušenje. Ponekad, ako gorivo curi ili stvara otrovne pare; to tjera ljude da padnu u neku vrstu nadrogiranosti; sruše se u polusvjesti na dno gumenog čamca, a ako je brod ispunjen vodom, toksična mješavina vode i goriva mogu ih utopiti.

Tijela su dopremljena na veliki brod i spremljena daleko od spašenih imigranata na stražnjem dijelu broda. Počela je padati noć, podijelili su hranu i odjeću. Nekoliko sati kasnije, brod talijanske mornarice prebacio je još 109 spašenih migranata na Aquarius, kako bi mogao nastaviti s potragom za drugima. Aquarius je sljedeće jutro s više od 300 ljudi vozio prema Siciliji, kad je počelo teško nevrijeme. Valovi su se penjali do tri metra. Mnogi migranti počeli su povraćati.

Spašavanje im je postalo neka vrsta opsesije

Sljedeće jutro veliko uzbuđenje zavladalo je Aquariusom – migranti su uočili Siciliju. Brodu je naloženo da iskrca migrante u luci grada Messine. Cijeli proces trajao je dulje nego što je posada očekivala, jer su Talijani prihvaćali samo pet po pet osoba. Talijanske vlasti odužile su s cijelim procesom jer su migrante željeli registrirati odmah u luci, a ne u centrima za registraciju. Neki od migranata su morali još jednu noć provesti na brodu. Sljedećeg jutra svi su se migranti iskrcali i brod se opet vratio na pučinu.

Za posadu Aquariusa spašavanje je postalo način života, opsesija koja ih proganja i kad su na kopnu, provodeći vrijeme sa svojim obiteljima.
“Ne postoji sredina”, kaže Alexander Moroz, kapetan Aquariusa. “Ili ti se sviđa ovaj posao ili ti se ne sviđa. Meni se sviđa. Meni se sviđa ovo što radimo. Imam osjećaj da radimo nešto dobro. Da idemo dobrim smjerom. Da pomažemo. Uvijek sam u kontaktu s ljudima na brodu – pratim što brod radi. I kad nisam na brodu, dio mene uvijek jest.”

Razlika između volontera i onih kojima je to posao

“To je kao da dijelite veliku kuću s drugim ljudima, samo što ne možete pobjeći”, rekao je Mucherie, koordinator za potragu i spašavanje za SOS Mediterranee. “Zato morate poštivati neka pravila, inače nastaje nered”. SOS Mediterranee je zadužen za operacije traganja i spašavanja i treniranje osoblja. Liječnici bez granica zaduženi su za medicinsku njegu. Mnogi od radnika na SOS Mediterraneeu su neplaćeni volonteri. Tek rijetki imaju obitelji.

Moroz priznaje da postoji velika kulturološka razlika između onih koji već godinama zarađuju na brodovima i mladih idealista spasioca. “Oni su puni energije. Puni su hrabrosti da spase svijet.” Ipak, život na Aquariusu ne određuju ideali već niz jednostavnih, ali strogih pravila. Nije dozvoljeno trčati. Ako je vani oluja, moraš prozore držati zatvorenima. Uvijek trebate voditi računa o tome da se u vrlo malom prostoru 24 sata u danu, 7 dana u tjednu nalazite s puno ljudi. Kad ne rade, ekipa se trudi donekle zadržati stvari normalnima, organizirajući društvene igre i vježbajući na palubi.

Ne mogu zaboraviti neke od najgorih scena

“Ljudi uvijek kažu, kada se osvrnu na povijest, zašto im ljudi nisu pomogli, zašto ljudi nisu stvari radili drugačije?”, kaže Edward Taylor, brodski koordinator Liječnika bez granica. “Mogu garantirati da će za 70, ili 50, ili možda čak i manje, za deset godina, ljudi pogledati unatrag i reći – to je bila greška i pravi propust ljudske rase”.

Članovi posade kažu da ih progone misli o toliko teških dana. “Sve ovo je tragično, da budem iskren”, kaže Taylor. “Imali smo situacije u kojima smo imali 22 mrtva tijela na palubi, sve žene.” Nijedan od dobrovoljaca ne može zamisliti dan kada će misije potrage i spašavanja završiti, osim ako Europa možda ostvari prijedlog ukidanja svih vrsta procesiranja migranata koji prelaze preko mora. Ali samo rijetki vjeruju da bi to zaustavilo priljev migranata.

To su ljudi koji su spremni napustiti svoje pradomovine zbog rata ili drugih tegoba, hodati pustinjom danima da dođu do strane zemlje kao što je Libija, koja je upletena u rat i razbojništvo, i onda se ukrcati na gumeni čamčić koji nema gotovo nikakve šanse dospjeti do Italije. Promjena politike u Briselu ili Rimu neće zaustaviti te ljude. “Mislim da bi najbolje bilo kada bismo jednog dana obustavili misiju zato što ne bi bilo nikoga za spašavanje”, kaže kapetan Moroz. “Stvarno se nadam da će taj dan doći.”