Svi znaju da u Venezueli ljudi ozbiljno gladuju. No, sa životinjama je stvar još gora, one doslovno umiru

Ne čini se da će stanje u Venezueli uskoro postati bolje, a osim na ljude ona ima dramatičan učinak i na tamošnje životinje koje, kao i njihovi vlasnici, doslovno gladuju. No, problem je što ljubimci gladuju još malo više. Naime, ogroman broj ljudi svakodnevno mora donijeti odluku – hoće li danas jesti oni i njihova djeca, ili obiteljski pas. Pas često izgubi u toj dilemi.

Carlos Parra je svako jutro uživao u prizoru svoje albino bokserice Nine kako mu spava pored kreveta. Sada više ne. Mučno mu je od pogleda na njezino mršavo tijelo koje izgleda kao kostur. Ono je stalni podsjetnik na činjenicu da je gladna. Debela dlaka njegova drugog psa jedva mu skriva rebra, isto gladuje.

“Užasno je sjediti i jesti, vidjeti ih kako me gledaju gladno, a ne biti u stanju učiniti nešto”, priča 30-godišnji Parra koji je usred ekonomske krize ostao bez posla u dućanu s cipelama.

Srednja klasa napušta pse i mačke, ne mogu ih hraniti

Dok se kriza produbljuje, zalihe hrane se smanjuju, a siromaštvo rapidno raste, nekadašnja srednja klasa prisiljena je činiti nezamislivo: puštaju svoje ljubimce da gladuju ili ih napuštaju da se snalaze sami na ulici.

Kako piše Abc News, brojke o napuštenim životinjama još nisu poznate, ali aktivisti za životinje i veterinari kažu da svakodnevno uočavaju povećan broj pasa i mačaka napuštenih po parkovima, skloništima ili ispred veterinarskih klinika.

#TheWiderImage It's a dog's life by REUTERS/@carlosrawlins https://t.co/2ZktTED8ka #Venezuela

— Carlos GarciaRawlins (@carlosrawlins) September 8, 2016

U Caracasu su psi s pedigreom koji kopaju po smeću i šeću ulicama u potrazi za hranom postali sasvim uobičajen prizor. Službe za zaštitu i kontrolu životinja svakodnevno u kvartu Baruta vide po desetak napuštenih pasa. Veterinar Russer Rios kaže da ih do prije godinu dana gotovno nije ni bilo.”Sada ih ljudi ostavljaju jer se ne mogu brinuti o njima”, kaže.

Tečajevi kako pronaći dobar nadomjestak za hranu

Azili su počeli organizirati tečajeve za vlasnike ljubimaca kako pronaći prihvatljiv nadomjestke za hranu, u nadi da će im to pomoći da zadrže svoje pse dok kriza ne prođe. U jednom skloništu za životinje, u kvartu El Junquito, popularna alternativa za pseću hranu je hrana za kokoši.

“Moramo im to davati jer nemamo ništa drugo”, kaže Katty Quintas, suvlasnica azila Funasissi, dok je tri vrlo mršave mačke gledaju. Tamo je trenutno smješteno oko 200 pasa i mačaka.

It's a dog's life, a photo essay by @carlosrawlins https://t.co/h0TexgRVxZ pic.twitter.com/he7oiWTQNJ

— Reuters Venezuela (@ReutersVzla) September 8, 2016

Nevado, jedno od tamošnjih najvećih državnih skloništa za pse i mačke, potpuno se raspada pod navalom životinja, nemaju ih čime hraniti, kaže veterinar Angel Mancilla. “Plačemo svaki dan. Svaki dan odlazimo odavdje potpuno istraumatizirani”, kaže.

Životinje u zoološkima gladuju

Vlasnici kažu da se cijena pseće hrane posljednjih mjeseci više nego udvostručila, kao i hrana za ljude uostalom. U kolovozu Parra, s početka priče, koji s roditeljima živi u gradu Barquisimeto, jedva s obitelji preživljava s tatinom mirovinom.

U očaju se obratio Facebook grupi koja donira hranu za ljubimce obiteljima koje si je ne mogu priuštiti. No, dobio je samo jednu vreću hrane, dovoljno da mu potraje par tjedana. Osjeća se, kaže, kao da svaki dan bira hoće li nahraniti svoje roditelje i sebe, ili svoje pse.

“Ponekad idemo u krevet potpuno praznih želudaca. Zaista je teško”, kaže.

Problem je prisutan i u zoološkim vrtovima i na trkalištima. Osoblje zoološkog u Caracasu kaže da nemaju dovoljno hrane da nahrane velike sisavce, poput tigrova i tapira.

Tko će jesti – pas ili djeca

Ovo proljeće 72 konja su uginula od gladi u trkalištu Santa Rita u zapadnom gradu Maracaibo, koji je bio zatvoren zbog kriminalnih aktivnosti. Utvrđeno je da su uginuli jer ih nitko nije hranio.

Sve više vlasnika traži nekoga tko će udomiti njihove ljubimce, netko tko ipak ima više novca. Domaćica iz Caracasa Maria Galindo odlučila je dati svoju petogodišnju zlatnu retriverku Princezu na udomljavanje. Dosad je pas preživio zahvaljujući ostacima koje donose susjedi.

“Jako smo tužni što je moramo dati, ali kriza nam ne daje izbora. Jer, uvijek razmišljaš – ako dam psu jesti, što ću dati djeci?”