Svjetski mediji prenose važno istraživanje Borisa Jokića i njegova tima; što potiče klince da kasnije upišu faks?

Pedagog i sociolog dr.sc. Boris Jokić i njegov suradnik psiholog dr.sc. Josip Šabić proveli su istraživanje čije rezultate prenose svjetski mediji, među njima i BBC. Njihova studija, tvrde, pokazuje da osnovna škola koju djeca pohađaju gotovo da nema nikakav utjecaj na to hoće li oni htjeti napredovati u visokom obrazovanju ili ne. Kao puno važniji čimbenici istaknute su roditeljske aspiracije, majčina akademska podrška te radni stol za kojim dijete može učiti i raditi.

Poanta istraživanja bila je otkrivanje glavnih čimbenika zbog kojih se učenici odlučuju na nastavak visokog obrazovanja. Istraživanje je objavljeno u časopisu Educational Studies i zapravo je prva longitudinalna studija na ovu temu u svijetu provedena kroz četiri godine. Uključeno je bilo više od 2000 učenika viših razreda i 120 obitelji, a ona se nastavlja i dalje.

Ispitivali su želje učenika

Kako bi što bolje razumjeli čemu djeca teže i što žele, autori su zamolili učenike iz 23 zagrebačke osnovne škole (što čini 18% svih škola u Zagrebu) da riješe tri odvojena upitnika u dvije godine. U prvoj rundi ispitivanja sudjelovalo je 1050 djece koja su završavala sedmi razred, u drugoj 1031 dijete na polovici osmog razreda, a u posljednjoj 1023 djece koja su završavala osmi razred. Od toga ih je 823 sudjelovalo u sve tri runde ispitivanja.

U upitnicima su učenike pitali žele li nastaviti s visokim obrazovanjem te pitanja o školi, roditeljima i obiteljskom životu. Među ostalim, pitali su ih i što njihovi roditelje želje za njihovu budućnost, koliko su akademske potpore dobili od svakog roditelja posebno te imaju li vlastitu sobu, računalo i radni stol. Pitali su ih i uživaju li u školi.

Osim njihovih odgovora, ispitivači su prikupili i informacije o njihovim ocjenama, kao i o veličini škole i razreda te o prosjeku ocjena za svaku školu i cijenama nekretnina na područjima oko škola u kojima su vršili istraživanje. Posljednjom stavkom mjerili su socijalnoekonomski status. Naposljetku su analizirali odgovore kako bi utvrdili koji su čimbenici najviše povezani sa željom djece da nastave s visokim obrazovanjem.

Škola ne utječe na njihov izbor

Rezultati analiza govore kako gotovo nijedan faktor na razini škole, uključujući veličinu škole i razreda i cijene nekretnina oko škole, ne utječe na želju djece da nastave s visokim obrazovanjem. Suprotno tome, faktori povezani s obiteljskim životom, poput onoga čemu roditelji teže, majčine akademske podrške i radnih uvjeta poput vlastitog radnog stola, imaju golem utjecaj.

Osim toga, važnu ulogu igra i spol ispitanika, naime, pokazalo se da djevojčice češće žele nastaviti s visokim obrazovanjem. Jedina dva faktora vezana za školu koja su imala velik utjecaj na želju za nastavkom visokog obrazovanja, bile su visoke ocjene i uživanje u školi. Visoke ocjene bile su dosta dobar pokazatelj toga tko želi nastaviti s visokim obrazovanjem, a tko ne.

Omogućavanje osnovnih uvjeta

“Nikakvi čimbenici vezani za školu ne utječu na želju djece da nastave s visokim obrazovanjem. Drugim riječima, djeca koja su slična što se tiče osobnosti, ali koja pohađaju različite osnovne škole, vrlo vjerojatno će imati iste želje o nastavku s visokim obrazovanjem. Važno otkriće je i da roditelji mogu utjecati na želje djece ako im kažu što očekuju od njih te ako im omoguće osnovne uvjete za pisanje zadaće i učenje”, stoji u zaključku istraživanja.

Osim toga, autori istraživanja kažu kako je ohrabrujuće što financijska situacija i razina obrazovanja roditelja ne utječe na želje učenika, ali napominju kako je ipak većina roditelja ispitane djece zaposlena u Zagrebu, koji je glavni grad i obrazovni centar države te da bi rezultati možda bili drugačiji da su ispitivana djeca u ruralnim područjima. Jokić i Šabić dodaju i kako bi se ovi rezultati mogli primijeniti na slične obrazovne sustave, poput onog skandinavskog.