Telegram je u posjedu snimke: U osječkom ZOO-u pustili lavicu da tjednima pati, sama je sebi odgrizla dio noge

Telegram je u četvrtak, 15. listopada dobio tri uznemirujuće video snimke iz osječkog Zoološkog vrta, snimljene nekoliko dana ranije. Na snimkama se vidi lavica kako leži na tlu i bespomoćno liže teško ozlijeđenu stražnju desnu nogu. Rana izgleda užasno, nedostaje veliki dio šape i životinja očito trpi velike bolove.

Direktor tvrtke UNIKOM, Davor Vić, u čijem je sastavu osječki Zoo vrt, potvrdio je da se radi o lavici u njihovom vlasništvu. S Vićom smo razgovarali sljedećeg jutra, u petak, kada nam je rekao da će toga dana veterinari pokušati sanirati ozljedu. Međutim, u subotu, iza 16 sati, obaviješteni smo kako je lavica eutanazirana.

Kako je počelo?

U našem prvom razgovoru s direktorom UNIKOM-a, Davorom Vićom, objašnjeno je kako je došlo do ozljede lavice. Početkom rujna, mjesec i pol dana prije nego što je Telegram dobio uznemirujuće snimke, jedan od timaritelja u Zoo vrtu primijetio je da lavica ima problema s hranjenjem, pa su joj morali usitnjavati meso. Primijetili su kako su vilice lavice upaljene, posumnjalo se na paradentozu, pa su veterinari odredili terapiju antibioticima.

Stanje se nakratko popravilo, no ubrzo problemi su se nastavili. Tada je odlučeno da se napravi detaljna dijagnostika, pa je lavica 16. rujna podvrgnuta anesteziji i pregledana. Utvrđeno je kako životinja već duže vrijeme ima patološki proces, granulom, koji je zahvatio prva dva kutnjaka. Uočeno je i kako su očnjaci istrošeni više od 50 posto, te je određen nastavak terapije antibioticima i naknada kirurška obrada zubâ.

Po izlasku iz anestezije sve kreće po zlu

Iako je izlazak iz anestezije protekao bez poteškoća, već dan nakon pregleda, prilikom vizite, sve kreće po zlu. Primijećeno je kako lavica ima problem s upotrebom stražnje desne noge. Na ponovljenom pregledu ustanovljeno je da je novonastali problem neurološke prirode, kao posljedica anestezije. Dijagnosticirana je pareza, djelomična kljenut uda.

Sve se dakle događa sredinom rujna, mjesec dana prije nego što je Telegram dobio krajnje uznemirujuće snimke na kojima se vidi teško oštećena noga lavice. No, kako je do tako teške ozljede došlo?

Nakon mišljenja veterinara odluka o eutanaziji

Iz veterinarskog izvješća od 17. listopada, kojeg su nakon eutanazije lavice potpisali ovlaštena veterinarka Vesna Vincenc Spasovski i rukovoditelj osječkog ZOO vrta Denis Vedlin, stvari su se odvijale ovako: ”Prilikom neurološkog oporavka došlo do javljanja osjećaja trnaca u prstima desne noge što je kod lavice izazvalo autodestruktivni proces u kojem je sama sebi izgrizla dio stražnje desne noge. Stopalo je pojedeno za jednu trećinu. Ovakvi procesi zahtijevaju amputaciju zahvaćene noge, uzrokuju trajni invaliditet te visoki rizik ulaska u sepsu u postoperativnoj fazi”.

”Zbog toga što je ishod liječenja u ovakvim slučajevima neizvjestan a liječenje dugotrajno i povezano s patnjama, uzimajući u obzir dob i dobrobit životinje, donesena je zajednička odluka o eutanaziji”, stoji u spomenutom veterinarskom izvješću.

U ZOO-u lavovi žive i 30 godina, ova je imala 14

Lavica je bila stara 14 godina i četiri mjeseca. U stručnoj literaturi moguće je pronaći podatke da lavovi u prirodi žive do 15, čak i 20 godina, dok u zatočeništvu, kakav je i zoološki vrt, mogu živjeti i do 30 godina. Dob životinje, kao jedan od razloga eutanazije, zato treba uzeti sa stanovitom rezervom.

Zanimljivo je kako je direktor UNIKOM-a izjutra 16. listopada Telegramovu novinaru rekao kako će lavica biti anestezirana i pregledana istoga dana, te da će se pokušati sanirati rana. No, negdje iza 14 sati, u petak, javljeno nam je kako anestezija nije uspjela te da će se obaviti sutradan, u subotu. Toga dana, u subotu, međutim, obavljena je eutanazija.

Nitko nije reagirao na upozorenja

Telegram saznaje da je uprava ZOO vrta unatrag nekoliko tjedana bila upozoravana na stanje u kojem se nalazila lavica, ali da se ništa nije poduzimao. Zato se stanje, od sredine rujna, nakon što je lavica bila podvrgnuta anesteziji, stalno pogoršavalo.

Životinja je sve više i više grizla vlastitu nogu, rana se širila i sasvim sigurno izazivala višetjedne patnje životinje. Da se s liječenjem započeto odmah čim su uočeni simptomi, ishod bi možda bio sasvim drugačiji. Ili pak, da je već tada ustanovljeno kako životinji nema spasa, bar se mogla skratiti njena patnja.