Trebao je konobariti na brodu kad su ga zvali da se pridruži postrojbi. Proveli smo noćnu smjenu s iskusnim vatrogascem

Proveli smo dvije noći s ljudima koji vide i ono skriveno. Posjetili smo Ivicu Horvatića i zagrebačke vatrogasce u Javnoj vatrogasnoj postrojbi grada Zagreba u Savskoj 1, te mladog pekara Krešimira Jurčevića u craft pekarnici Korica. Pokazali su nam kako izgledaju njihove noćne smjene u vrijeme kada gotovo cijeli grad spava, a njihove uobičajene aktivnosti snimili smo kamerom mobitela Mate 50 Pro, najmoćnijeg Huawei flagship pametnog telefona koji omogućava fotografije iznimno visoke tehničke kvalitete.

U prostorijama Javne vatrogasne postrojbe grada Zagreba u Savskoj 1 i u večernjim satima je živopisno. Nakon preuzimanja dnevne smjene dežurni vatrogasci pregledavaju vozila, postrojavaju se i kreću s uobičajenim vježbama. Zagrebački vatrogasci u prosjeku odrade oko 3500 intervencija godišnje, a osim gašenja požara na javnim i stambenim objektima, spašavaju ljude koji su stradali u prometnim nesrećama ili na nekim drugim mjestima poput bunara, šahtova, rijeka, dizala.

U razgovoru s 48-godišnjim vatrogascem Ivicom Horvatićem – Ifkom doznali smo i s čime se sve susreću na poslu dok ne gase požare, kako se on nosi s noćnim smjenama i zašto se odlučio za ovaj nimalo lagan životni poziv. Interveniraju za vrijeme poplava, potresa ili incidenata s opasnim tvarima, a spašavaju i životinje. Popis je predugačak da bi se mogao nabrojati u nekoliko rečenica, a Ivica nam govori da bi nakon 27 godina rada u vatrogasnoj službi mogao napisati knjigu.

‘Moraš biti ludo hrabar da bi radio ovaj posao’

“Stariji voditelji su nam uvijek govorili ‘prvo pazite na sebe, onda na druge’, a to često nije moguće jer mi radimo sve obrnuto. Kada ljudi i životinje bježe van mi trčimo unutra, pa se volimo zezati da tko god ovdje radi nije posve normalan. Moraš biti ludo hrabar da bi mogao raditi ovaj posao”, govori nam Ivica u hodu nakon odrađene vježbe gašenja požara na jednom od poligona u dvorištu.

Vatrogasac je, kaže, postao igrom slučaja. Imao je 21 godinu, a nakon završene srednje građevinske škole dobio je priliku otići raditi na brod kao konobar. “I baš prije nego što sam trebao krenuti na tu višemjesečnu plovidbu javio mi se obiteljski poznanik, inače vatrogasac. Upitao me želim li se javiti u zagrebačku vatrogasnu postrojbu jer su tražili nove ljude. Odustao sam od broda i tako je krenuo moj vatrogasni poziv”, prisjeća se Ivica koji je još kao klinac odlazio u Vatrogasni dom u Zaprešiću.

“Imao sam nešto iskustva, ali to nije bilo ništa posebno. Radili smo u DVD-u neke vježbice, odlazili na natjecanja, ali nisam imao ni u peti da bih mogao postati profesionalni vatrogasac”, govori. Nakon inicijalnog razgovora počeo je raditi kao pripravnik u Savskoj 1, a nekoliko mjeseci kasnije upisao je školu za prekvalifikaciju.

‘Ne čekamo intervencije sjedeći. Uvijek nešto radimo’

Svoj radni dan opisuje kao poluvojni režim. “Nema tu previše odmora. Ne čekamo u sjedećem položaju da se upali alarm i da krenemo na intervenciju”, govori Ivica i objašnjava da rade u dvije smjene po 12 sati tijekom kojih imaju unaprijed zadani raspored. “Kada krene smjena u sedam ujutro ili u 19 navečer najprije pregledamo vozila, a onda imamo sat vremena tjelovježbe jer moramo ostati u kondiciji”, govori.

Iako su neki od njih u tom poslu godinama i dalje imaju svakodnevnu nastavu koja uključuje teorijske satove u predavaonici ili uvježbavanje raznih situacija na terenu i davanje prve pomoći.

“Moramo uvijek biti spremni. U našem poslu postoji mnogo situacija koje moramo pokriti i stalno ih iznova vježbamo. Mi smo zapravo najmanje vatrogasci; radimo spašavanje s visina i iz dubina, pokrivamo prometne nesreće, otvaranje stanova u kojima se nalaze unesrećeni, a djelujemo i za vrijeme prirodnih nepogoda. I kad sve to prođete shvatite da je nekada najlakše gasiti požar”, govori Ivica.

Nakon zagrebačkog potresa radili su 36 sati u komadu

Najstresnije mu je, kaže, kada na intervenciji treba spasiti nekoga u gorućem stanu. “To je ogroman stres jer uđeš u nečiji nepoznati stan pun dima, ne vidiš prst pred nosom, a trebaš pronaći osobu koja je vrlo vjerojatno bez svijesti i ne može ti se javiti. Osjećaj je to kao da te netko ubacio u nekakav duboki mračni bunar pa tapkaš i tražiš izlaz”, opisuje Ivica.

Kroz godine na terenu susretao se, kaže, i s teškim prometnim nesrećama. “I to je grozno. Pogotovo kada je netko iskasapljen i jauče, a ti moraš odrezati papučice i odvojiti volan koji mu je u prsima, a pritom ne znaš hoće li uopće preživjeti. To su strašne situacije, no moraš se isključiti i to napraviti. Netko to ne može podnijeti i dobro je da to kaže jer radimo kao tim i međusobno se nadopunjujemo”, objašnjava Ivica.

Prisjeća se i perioda nakon zagrebačkog potresa koji ga je zadesio na poslu, svega pola sata prije završetka smjene. “Tu noć smo nekoliko sati gasili požar i kad smo se vratili sjeli smo u kuhinju i razgovarali. Kada je grunuo potres nismo završili smjenu nego smo nastavili raditi. Odradili smo 36 sati u komadu”, prisjeća se Ivica i dodaje da mjesecima nisu stali.

“Išli smo s intervencije na intervenciju. Bio je to danonoćni rad, vikendima i praznicima. Ujutro dođeš, uzmeš opremu i s visinskim vozilima se krećeš po gradu i skidaš crjepove i dimnjake. Bilo je to nevjerojatno naporno”, prisjeća se Ivica.

Otvoreni razgovori s kolegama djeluju terapeutski

Iako je prošao kroz mnogo stresnih situacija na poslu nikada nije zbog toga poželio promijeniti zanimanje jer mu je najveći pokretač spašavanje ljudi. “No, nažalost ima i teških situacija kada nekoga ne uspiješ spasiti. I tada potoneš, ali kroz razgovor uspiješ to izbaciti van. Pomiriš se s tim jer nemaš drugog izbora”, govori Ivica i dodaje da mu nakon takvih situacija ne može pomoći ni psiholog, koliko iskren i otvoren razgovor s kolegama koji su nešto slično prošli.

“S vremenom sam si nekako posložio u glavi da ne upijam sve te situacije, prometne nesreće i teške intervencije. Bitno je da sve to što prolazimo ne držimo u sebi nego da što više toga izbacimo van, a to radimo međusobnim razgovorima i kroz zezanciju. To nam je ispušni ventil”, objašnjava.

Naglašava da su jako ozbiljni u vrijeme intervencija, ali poslije često bude dosta neozbiljnosti i međusobne zafrkancije. “Tako se najbolje ispušemo”, govori Ivica i dodaje da mu je nekada bilo puno teže nositi se sa stresnim situacijama. “Prvih 15-ak godina imao sam svojevrsni grč u želucu kada sam dolazio na posao, a onda je to odjednom nestalo. Nakon toliko godina iskustva nekako se opustiš. Ostao sam među starijima u timu, a došlo je i dosta mlađih ljudi na koje moram paziti i sada mi je super”, govori.

‘Kad se oglasi alarm u noći srce proradi sto na sat’

Noćne smjene od 19 do 7 ujutro mu s godinama, priznaje, sve teže padaju. “Nisam vjerovao starijim kolegama kad su mi govorili ‘vidjet ćeš nakon 25, 30 godina’. I sada kužim da su bili u pravu. Osjetit ću to već sutra kada dođem iz noćne. Čak i ako ova noć ostane mirna, dovoljno je da smo u pripravnosti jer tada nema dubokog sna”, objašnjava Ivica. No, dodaje da se ipak uspije odmoriti jer nakon noćnog dežurstva imaju dva slobodna dana.

U noćnim im smjenama nikada nije dosadno. Rijetko se dogodi da nemaju niti jednu intervenciju, a raspored je sličan kao i dnevni. Nakon uobičajenog pregleda vozila imaju sat tjelovježbe i rade razne taktičke zadatke. “Često odigramo i odbojku, a nakon večere kreće noćni odmor. Ne mogu reći da spavamo; to je više odmaranje. Imamo gornji kat i sobe u kojima nas je po četvero. U svakoj prostoriji se nalazi semafor sa zvučnim signalom, a kada zazvoni spustimo se po spustnici dugačkoj pet metara i u roku jedne minute smo spremni za polazak”, opisuje Ivica.

Zvuk alarma u noći je, kaže, glasan i visok, pa se ne može dogoditi da se netko ne probudi. “I to zna biti stresno. Nekako se uljuljkaš u mir i tišinu. Možda i zadrijemaš, a kada se odjednom oglasi taj alarm srce proradi sto na sat. Poslije više nema spavanja čak i ako je riječ o nekoj manjoj intervenciji na koju odlaze trojica vatrogasaca”, govori.

‘Ovdje provedemo pola života i jako smo povezani’

Kada noću krenu na intervenciju u gradu najčešće nema nikoga. “Kroz tjedan su s nama na ulici samo šetači pasa. Korona je zakočila sve i zaista je još uvijek pusto. Tu i tamo prođe neki taksi i policija. Ljude susrećemo samo na mjestu intervencije. Pogotovo kada je u pitanju požar, a nije rijetkost da se događa i po noći. Ljudi dođu navečer doma, stave nešto kuhati, zaspu na trosjedu i čim nestane tekućine sve se zapali. Sreća da postoje susjedi koji ne mogu spavati, pa kada osjete miris odmah nas zovu”, prepričava vatrogasac.

Na pitanje kako si krate noćna dežurstva odgovara da imaju kuhinju u kojoj si svake večeri kuhaju večeru, a u dnevnom boravku na katu mogu gledati i televiziju. “Imamo i društvene igre, pa tu i tamo odigramo partiju ‘Čovječe ne ljuti se’. Zapravo, ovdje provedemo pola života i jako smo povezani”, govori. Pokušavaju se, kaže, družiti i izvan posla, ali se rijetko uspiju dogovoriti jer svi u slobodno vrijeme rade povremene posliće koji ih opuštaju.

“Neki dečki odrađuju stolarske poslove, neki keramičarske, a ja uletim kada nekome treba nešto pokrečiti. I to nam je svima odličan ispušni ventil. Često se dogodi da dođem iz noćne smjene umoran i nikakav, ali svejedno odem nešto odraditi. To mi je super za psihu” priznaje Ivica i dodaje da ga najviše na ovom poslu vesele njegovi kolege. “Bez ovih mojih dripaca bi mi bilo puno teže. Kad odem na godišnji odmor već mi nakon tri tjedna počnu faliti i moram se vratiti. Zaista smo dobra ekipa i možemo računati jedni na druge u svakoj situaciji”, kaže za kraj Ivica.

Sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom Huawei.

Prošli su dani kada je pametni telefon bio samo uređaj koji omogućava komunikaciju, snimanje osnovnih fotografija i pregledavanje aplikacija. Danas je pametni telefon sastavni alat za navigaciju u modernom životu, ali i za kreativno, poglavito fotografsko izražavanje.

Noćna fotografija je pritom segment kojem se mnogi boje pristupiti. Budući da zahtijeva više opreme nego inače, mnogi amateri ili čak ambiciozni fotografi mogu se osjećati podosta obeshrabreno pred uvjetima snimanja, poglavito onih putem kamere pametnog telefona. Izazov kada je u pitanju pronalaženje savršenog gadgeta s pouzdanom kvalitetom objektiva i automatskih načina fotografiranja može biti i veći ako korisnici preferiraju korištenje pametnog telefona za fotografiranje spontanih ili akcijskih trenutaka u uvjetima s malo svjetla. Naša foto ekipa uz pouzdanog i profesionalnog partnera u vidu Huawei Mate 50 Pro pametnog telefona pokazala je sve opcije i širinu mogućnosti koje otvara tehnološki napredna mobilna kamera.

Prateći događaje koji se događaju pod okriljem noći i u ne toliko idealnim uvjetima, izvukli smo maksimalno realan fotodokumentarac noćnih junaka uz korištenje svih inovativnih funkcija i značajki Mate 50 Pro kamere. Najnoviji Huawei flagship daje visokokvalitetne foto rezultate koji na prvi pogled ne zaostaju za profesionalnim, poglavito kod pametnog korištenja 10 različitih, fizički prilagodljivih veličina otvora blende za bolju prilagodbu zamućenja i dubine polja u kadriranju.

Od fokusiranih portreta, bokeh zamućene pozadina, macro fotografija iznimno čistih detalja pa sve do fantastičnih noćnih snimaka jasnog fokusa, Mate 50 Pro kamera donosi bezbroj opcija korištenja u svim artističkim afinitetima potencijalnih korisnika. Huawei Mate 50 Pro flagship napredni je alat koji će dobiti vrlo pozitivne ocjene fotografskih entuzijasta, pa čak i profesionalnih fotografa!