U Kolumbiji ne znaju što da rade s nilskim konjima Pabla Escobara. Toliko su se razmnožili da prijete ekosustavu

Šef narkokartela, pokojni Pablo Escobar, ostavio je Kolumbijcima neobično nasljeđe. Escobar je 1978. godine kupio prostrano kolumbijsko imanje koje je napunio ekstravagantnim i neobičnim stvarima kao što su nogometno igralište, kipovi dinosaura, arena kao borilište, zvjerinjak pun nosoroga, žirafa, zebri i četiri nilska konja.

Nakon što je Escobar 1993. godine ubijen, vlada Kolumbije preuzela je kontrolu nad imanjem i preselila većinu životinja koje su tamo živjele u zoološke vrtove. No, nilski konji, za koje se govorilo da ih je Escobar posebno volio, smatrali su se previše agresivnima i opasnima za premještanje.

Nilski konji, prepušteni sami sebi, počeli su lutati Haciendom Napoles, ali i dalje od nje. Stvorili su divlju populaciju u umjetnim jezerima i rijeci Magdaleni, a od tada su primijećeni i 150 kilometara od imanja. Sada, kada se broji između 65 i 80 jedinki, ovo krdo glomaznih stvorenja može predstavljati problem vodnim ekosustavima Kolumbije, odnosno problem čini njihov izmet, piše Smithsonian.

Nehotično pridonose stvaranju algi

“Na kopnu samo jedu”, rekao je Jonathan Shurin, biolog s UC San Diego, za Los Angeles Times. “Onda uđu u vodu i čitav dan istovaruju izmet.” U njihovom izvornom afričkom staništu ovakvo gnojenje može biti korisno jer s kopna u vodu prenosi hranjive sastojke poput silicija. Ali u Kolumbiji nije tako, okoliš gdje životinje sada žive je vlažniji, a razina vode sezonski manje promjenjiva. Da bi istražila utjecaj njihovih fekalija na ekosustave, grupa znanstvenika je krenula na dvogodišnje putovanje.

Znanstvenici su uzeli uzorke vode iz 14 malih jezera oko Haciende Napoles, uspoređujući kvalitetu vode, razinu kisika i stabilne izotopske potpise u jezerima s nilskim konjima i u onima bez njih. Otkrili su da su cijanobakterije, poznate kao plavozelene alge, zastupljenije u jezerima ispunjenim nilskim konjima, vjerojatno zato što hranjive tvari u masovnim količinama njihovih fekalija oplođuju bakterije. Shurin kaže da je to uznemirujuće i da može dovesti do prekomjernog stvaranja algi koje mogu dovesti do štetnih cvjetanja.

I drugi znakovi sugeriraju da životinje mijenjaju kemiju lokalnih voda. Količina u vodi otopljenog kisika padne ponekad ispod razine koju ribe mogu podnijeti. Samo pomicanjem svojih krupnih tijela, nilski konji mogu promijeniti svoje okruženje stvarajući kanale koji vodi daju više mjesta za spajanje. To biljkama i životinjama koje su se prilagodile ekosustavu bez ovih ogromnih sisavaca može otežati život.

Ugroženi su beskičmenjaci i zooplankton

“Razlike između jezera s nilskim konjima i onima bez njih su vidljive, ali ne i dramatične” kaže Shurin. “Čini se da još nisu utjecali na količine i raznolikost beskičmenjaka ili zooplanktona. Ali ako se životinje i dalje razmnožavaju, to bi se moglo promijeniti. U sljedećih nekoliko desetljeća moglo bi ih biti na tisuće”, kaže Shurin.

“Učinci nilskih konja na vodeni okoliš koji promatramo sugeriraju da održivi rast populacije predstavlja prijetnju kvaliteti vode u jezerima i rijekama jer šire domet kroz sliv rijeke Magdalene i potencijalno koloniziraju nove regije na karipskom obronku Kolumbije”, piše u studiji objavljenoj u časopisu Ecology.

Ali što treba učiniti s Escobarovim nilskim konjima, teško je pitanje. Glavne mogućnosti su sterilizacija, hvatanje i premještanje ili ubijanje. Kastriranje je opasno, premještanje skupo. Proces premještanja jednog malog nilskog konja u kolumbijski zoološki vrt koštao je 4.500 dolara, piše National Geographic. “Ali suočavanje s nekoliko desetaka nilskih konja puno je lakše nego s budućih nekoliko tisuća”, smatra Shurin. “Ova studija sugerira da je potrebno hitno odlučiti što učiniti s nilskim konjima”, kaže Shurin. “Ali veliko je pitanje što bi to trebalo biti?”