Nekad je nužno odabrati stranu

U novoj genijalnoj objavi na fejsu, fizičar s Ruđera objašnjava zašto se znojimo po ovim užasnim vrućinama

Prije par dana, Ceci je objasnio kada se smijemo sunčati, a kada ne

Prošli tjedan u subotu, fizičar Saša Ceci s Instituta Ruđer Bošković mnoge je zabavio i obrazovao poduljim statusom u kojem je objasnio kada i koliko se smijemo sunčati, a kada ne. Saša se vratio jučer s još jednim genijalnim statusom, također podužim i veoma informativnim, u kojem na zabavan i duhovit način objašnjava zašto se znojimo.

U status kojem je dao naslov “Kad svinje polete”, kroz nekoliko korisnih primjera iz svakodnevnog života piše o tome zbog čega se znojimo te kako naše tijelo održava tjelesnu temperaturu. Kao idealnu glazbenu pozadinu uz svoj status, Saša preporučuje polusatnu snimku koncerta Pink Floyda s njihovog zadnjeg okupljanja 2005. godine, koju možete provjeriti ovdje, a u nastavku teksta pročitajte njegov status.

Zašto govorimo da se znojimo kao svinje?

Ceci započinje status pozivajući se na Thomasa Alvu Edisona, izumitelja prve funkcionalne žarulje i mnogih dugih čudesa, koji je rekao da genija čini jedan posto inspiracije i devet posto perspiracije. Perspiracija je, kaže Ceci, “fensi šmensi naziv za nešto što svi vrlo intenzivno radimo ovih dana, iako se ne osjećamo pretjerano genijalno zbog toga – znojimo se”.

“Neki od nas, narodski bi se reklo, k’o svinje. Zanimljivo je da se svinje zapravo vrlo malo znoje, a od vrućine se spašavaju valjajući se u blatu. To sa svinjama koje se znoje nam je došlo iz engleskog jezika, no ni tamo to nema veze sa svinjama, već sa željezom. Naime, pig iron je ono što mi zovemo sirovo željezo”, objašnjava fizičar.

Sirovo željezo je ono prvo željezo koje se dobije nakon termičke obrade željezne rude. “Užareno sirovo željezo se polako hladi, a kad je ohlađeno na nekih 400-tinjak stupnjeva Celzija više ne svijetli. Na oko izgleda isto kao ono hladno. Da ga ne bi greškom dotaknuti, radnici u željezarama su čekali da se pig iron ‘uznoji’. Da se ohladi toliko da na sebi počne kondenzirati vlagu”, piše dalje Ceci.

Zašto se uopće znojimo?

Naše tijelo stalno proizvodi toplinu jednaku onoj žarulje od 100 watta, kaže Ceci, te nastavlja: “Zimi to nije ni približno dovoljno pa zato nosimo toplu odjeću. A tijekom ljeta se, za razliku od svinja i željeza, moramo znojiti ne bismo li se nekako zadržali na našoj radnoj temperaturi. To ima neke veze s time da znoj isparava, hlapi, prelazi u vodenu paru ili tako nešto. No možda nije sasvim jasno zašto bi nas to hlapljenje hladilo”.

Što je temperatura veća, tekućine brže ispravaju, objašnjava fizičar, i pita se zašto se puno znojimo i gotovo uopće ne hladimo tijekom toplotnih valova. “Da bismo to razumjeli, moramo znati zašto znoj, naše tijelo ili zrak oko nas uopće ima neku temperaturu. Znoj se u najvećoj mjeri sastoji od vode. Voda se sastoji od hrpe molekula, jel’, vode, i one se tamo muvaju raznim brzinama”, piše.

Stvar je u brzini kretanja molekula vode

“Neke su jako brze, neke su jako spore, a ostale su tu negdje između. (Baš sam to fino objasnio.) Kad stavimo termometar u vodu, te molekule se sudaraju s njime”, objašnjava Ceci. “U tim sudarima neke mijenjaju brzinu jer predaju dio svoje energije česticama u staklu od termometra. Onda se te čestice u staklu počnu nešto jače mrdati pa udaraju sve oko sebe”.

“Neke od njih udaraju natrag u molekule vode, a neke udaraju i u onu tekućinu u termometru. Ono, opća tučnjava svih sa svima. Tada se i neke čestice u toj tekućini počnu brže micati pa jače guraju ove ostale oko sebe. Sjetilo me to na čestu situaciju na punk koncertima”, kaže Ceci, i nastavlja: “Prvo je svugdje ispred bine podjednaka gužva, a onda dio ljudi tamo ponesu ritam i melodija”.

Objašnjava kako održati piće hladnim

“Same noge idu. Ostali u publici se malo razmaknu da im daju mjesta. I tako, tekućina se širi, a mi onda očitamo na skali koliko se proširilo. Žešći ples, viša temperatura. Ako ovi naši pogo plesači pretjeraju, uletjet će redari, pokupiti ove najžešće i tako – ohladiti situaciju”, za razliku od vode koja nema redara za molekule, duhovito objašnjava. “Neke od onih bržih molekule vode će zbog svoje brzine i same izletjeti van”, piše dalje.

“Naročito ako se već nalazi blizu površine. Kad u vodi bude manje ovih brzih, spore počinju dominirati pa voda ima nižu temperaturu. To ima i vrlo praktičnu primjenu. Imam toplo piće koje ne volim piti toplo, recimo pivo, a nemam hladnjak u blizini”, piše te dodaje kako onda piće omota mokrim novinama ili krpom, ostavi neko vrijeme, nakon čega “novine povećavaju površinu kroz koju više brzih molekula može pobjeći”.

“Kad voda ishlapi, pivo je spremno za konzumaciju. (Ako nije dovoljno hladno, može se i ponoviti postupak.) Znoj nas hladi točno na istom principu – brze molekule lakše bježe se velike površine kad se znoj razlije posvuda po našoj koži. No zašto taj princip prestane vrijediti tijekom velikih vrućina? To je povezano s količinom vlage u zraku”, objašnjava.

Znojimo se, hladimo, ali i dalje nam je vruće

Ceci objašnjava i kada nam je i dalje vruće, iako se hladimo znojenjem: “kad brza molekula vode izleti iz znoja, ako vani nema drugih molekula vode u zraku, dobra je šansa da će ostati vani i tako nas ohladiti. No ako tamo već ima puno drugih molekula vode, ako je vlaga u zraku velika, događa se nešto bitno drugačije. Kad naša molekula izađe u tu gužvu vani, ona nema kamo otići pa se vraća natrag odakle je došla – u vodu”.

Ako molekula ipak ode, ubrzo je zamijeni neka od novih koja je u zraku, i tako se ni količina ni temperatura znoja pretjerano ne mijenjaju, piše. “Malo nam tada pomažu ventilatori ili lepeze, koji nas inače barem malo ohlade, jer sav zrak posvuda oko nas ima i visoku temperaturu i veliku količinu vlage”, napisao je Ceci u statusu.

Iza aviona ostaju kondenzacijski tragovi, evo zašto

Jedino što naše tijelo zna jest proizvesti još znoja. “Naše genijalno tijelo. Postoji još jedan fenomen za koji nije odmah očito da je direktno povezan s ovim našim beskorisnim znojenjem. U ispušnim plinovima aviona nalazi se vodena para koja nastaje spajanjem kisika iz zraka i vodika iz goriva. Vodena para je, baš kao i sva ova vlaga u zraku, potpuno nevidljiva.”

“Kad ta vodena para, skupa s ostalim produktima sagorijevanja dođe u hladnu okolnu atmosferu, voda se kondenzira. Kao kad nam se u kupaonici zamagli ogledalo nakon tuširanja. Ovdje čak nastaju i komadići leda. Tako iza aviona ostaju vidljivi kondenzacijski tragovi. Voda ili led već nakon nekoliko minuta ponovno prelaze u plinovito, dakle opet nevidljivo stanje”, pojašnjavai i dodaje kako se to događa zbog nepovoljnih atmosferskih uvjeta za kondenziranu paru – niske temperature i tlaka.

Uz povoljne uvjete, bilo bi oblaka, jer oni su para. “No, znamo da se ponekad ti tragovi zadržavaju dosta duže od par minuta. Je li to dokaz da oni nisu od vode, već od nekog drugog, opasnijeg materijala? Da su to nekakvi kemijski tragovi – chemtrailsi? Da nas netko organizirano zaprašuje nečim? Ma ne, naravno. Mislim, ne mislim reći da ne postoje opasni ljudi s nekakvim zlim i tajnovitim planovima”, stoji u statusu.

Chemtrailsi su kao leteće svinje

To nije dokaz chemtrailsa, jer kondenzacijski tragovi koji nastanu u jako vlažnoj atmosferi teško nestaju. “Čim neka brza molekula vode pobjegne iz traga, već je druga iz okoline zamijeni. To znamo jer kad se vide ti dugotrajni tragovi, možemo vidjeti da u tom području već spontano nastaju oblaci (koje zovemo cirusi). Dakle, dugotrajni ‘chemtrailsi’ su zapravo najobičniji kondenzacijski tragovi koji se poput nas kad je jako vlažno znoje kao svinje. Leteće svinje”.

Što onda da radimo kad vanjska temperatura postane usporediva s našom, a vlaga u zraku prevelika? Jedini način da se ohladimo je da se ubacimo u hladniji okoliš. Ili u klimatizirani prostor, ili u neku tekućinu. Klima uređaji osim što ugodno ohlade zrak, ujedno i smanjuju vlagu u njemu. Vlažan topao zrak prolazi kroz hladne dijelova klima uređaja na kojima se vlaga kondenzira i uklanja (zato klime uvijek kapaju okolo).

To je više nego duplo korisno, “jer kad klima ohladi naš okoliš, emitirat ćemo više toplinskog zračenja nego što ćemo ga primati iz njega (baš kao po zimi) pa je i to super stvar. Bit će da zato liječnici preporučuju da ne bude prevelika razlika između vanjske temperature i one podešene na klima uređaju. Već i ta mala razlika daje veliki učinak, a i ne šokira nas ogromna temperaturna razlika kad jednom izađemo van”.

Na kraju, idealno piće za vruće dane je hladno pivo

“To je dobro i za naš džep, kao i za okoliš jer trošimo manje struje koja se u velikoj mjeri još uvijek proizvodi na ‘prljavi’ način, pomoću fosilnih goriva. A to nas je i dovelo do globalnog zatopljenja i ovako brojnih prevrućih dana. Drugi način hlađenja sigurno ne trebam ni posebno spominjati – ako imamo priliku, namakanjem od par sati dnevno u moru, rijeci ili jezeru možemo na vrlo ugodan način potrošiti dobar dio viška topline koji stvaramo”, a mi uživamo u tome kao prase u blatu.

Na kraju, Ceci se pita je li korisnije popiti toplo ili hladno piće kad nam je vruće, i doista je bolje popiti nešto toplo, kao čaj – što će nas ohladiti samo ako u zraku nije puno vlage. “Zato vam o tome mogu jedino reći što bih ja popio. Pivo. Hladno. Valjda sam nakon ovog zaslužio barem jedno”, završava status dobro Ceci i poručuje vam da ste i vi zaslužili pivo ako ste uspjeli doći do kraja njegovog statusa.

Kad svinje polete Thomas (ide k’o) Alva Edison, izumitelj prve funkcionalne žarulje i još gro drugih čudesa, rekao je…

Gepostet von Sasa Ceci am Samstag, 12. August 2017