U ovih 7 svjetskih gradova umiranje je proglašeno nezakonitim djelom

U nekoliko gradova diljem svijeta gradske vlasti odlučile, koliko god to suludo zvučalo, zabraniti stanovnicima da umru. Neki se bojne izumiranja lokalnog stanovništva, a neki pak, kako tvrde, nemaju više mjesta za groblja.

Francuska i Italija su vodeće zemlje kada se radi o zabrani umiranja, većinom jer se radi o uspješnom načinu za proširenje pojedinih groblja. Pošto na grobljima više nema ukopnih mjesta, zabrana umiranja je jedini način da se izbjegnu pomalo neugodne situacije.

Popis od ovih nekoliko gradova koji smrt smatraju ilegalnom natjerala je stanovnike da razmišljaju o besmrtnosti, ili barem da ne umru u tome gradu.

1. Sellia, Italija

U kolovozu ove godine gradonačelnik grada u južnoj Italiji donio je odluku po kojoj svo stanovništvo mora biti zdravo. Grad ima samo 537 stanovnika u kojemu većina njih ima preko 65 godina zbog čega bi njihovo umiranje moglo ubiti grad. Iako njegova odluka ne može spriječiti umiranje, njena svrha je poticati ljude da brinu o svome zdravlju i o sebi. Donesenom odlukom je otišao toliko daleko da svatko tko ne obavi godišnji pregled mora platiti globu.

2. Cugnaux, Francuska

2007. godine, Cugnaux je imao dva groblja. Zbog podzemnih voda na području groblja, jedino zemljište koje je moglo poslužiti za pokopavanje umrlih i proširivanje groblja bila je u blizini vojne zračne baze. Ministar obrane protivio se odluci da se na tom zemljištu izgradi groblje, Philippe Guerin, gradonačelnik južnog francuskog sela, donio je odluku prema kojoj je umiranje ilegalno za svakoga tko nema vlastito mjesto za pokop.

3. Sarpourenx, Francuska

Inspirirani primjerom Cugnauxa, 2008. godine pretrpano groblje navelo je gradonačelnika malenog zaseoka u jugozapadnoj Francuskoj da zabrani ljudima da umiru. “Prijestupnici će biti kažnjeni”, navodilo se u naredbi. 70-godišnji gradonačelnik je kasnije te godine povukao vlastitu odredbu.

4. Biritiba Mirim, Brazil

Biritiba Mirim se 2005. morala suočiti s nedostatkom mjesta za ukop na lokalnom groblju zbog čega je gradonačelnik brazilskog gradića zabranio smrt. Katolička crkva se protivila kremiranju, a gradiću više nije bilo mjesta za ukop. Farmeri koji proizvode većinu voća i povrća za Sao Paolo, nisu mogli proširiti mjesta za ukope zbog zakona iz 2003. koji regulira područja s podzemnim vodama. Novo groblje je izgrađeno 2010. godine zbog čega postoji mogućnost da odluka o zabrani smrti više nije na snazi.

5. Lanjaron, Španjolska

1999. godine, gradonačelnik Lanjarone koja se nalazi u južnoj Španjolskoj, morao se suočiti s nedostatkom mjesta za ukop. Njegovo rješenje je bilo zabraniti stanovnicima da umiru dok općinski službenici ne nađu mjesto na kojem će se izgraditi novo groblje. Odluka je određivala stanovništvu da se pobrine za svoje zdravlje kako ne bi umrli prije nego što gradske vlasti ne pronađu pogodno zemljište za ukope, sudeći prema priči AP-a.

6. Falciano del Massico, Italija

2012. godine grad u blizini Napulja s 3700 stanovnika odlučio je zakonom zabraniti smrt kako bi potakao susjedni grad da podijeli svoje groblje s Falciano del Massicom. Talijanski grad nije imao vlastito groblje, a dva starija građanina su nažalost prekršila doneseni zakon. Grad još uvijek pokušava izgraditi groblje.

7. Longyearbyen, Norveška

Rudarski gradić s oko 2000 ljudi je jedno od najsjevernijih mjesta na svijetu. Nakon što je 1950. godine otkriveno da se tijela na lokalnom groblju ne razgrađuju, grad je zabranio nove pokope.

Tijela koja su bila skrivena ispod permafrosta su bila netaknuta zbog čega su omogućila znanstvenicima da istraže epidemiju Španjolske gripe koja je 1918. godine pogodila gradić, a virusi su se još uvijek nalazili u tijelu pokopanih ljudi. Norveške zdravstvene pogodnosti ne sežu toliko dalko na Arktik, pa tako ako se netko tamo razboli, mora otići negdje drugdje.