Oni su se suočili sa svojim preprekama i osvojili naša srca. Iz dana u dan dokazuju da ništa ne može stati na put njihovoj volji i energiji. Kreiraju sadržaj, razvijaju inovacije, pokreću promjene i nikad ne odustaju. Njihove priče naša su inspiracija za Svijet istih mogućnosti.

U petom nastavku specijala, Telegram i Hrvatski Telekom donose vam priču o Taliti Jašarevski (29), romskoj aktivistici i multimedijalnoj umjetnici koja je završila srednju školu Primijenjene umjetnosti i dizajna, a u ožujku ove godine imala je svoju prvu multimedijalnu izložbu pod nazivom ‘Emocije’. Za Telegram je opisala svoje odrastanje u Zagrebu, što ju je potaknulo da se bavi aktivizmom te kako je došla na ideju da u svojem umjetničkom radu koristi glazbu i QR kodove.

Moja ljubav prema umjetnosti probudila se još u osnovnoj školi. Bila sam klinka koja je obožavala Harryja Pottera i oduševljavala se anđelima. Svijet oko mene djelovao mi je dosadno i bezlično, a onda sam otkrila internet pa sam satima sjedila za kompjuterom i pronalazila fotografije i ilustracije koje su mi služile kao inspiracija za moje crteže. Učiteljica je vidjela moj talent i predložila mi da upišem školu Primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu.

Primijenjena je postala moj drugi dom i mjesto na kojemu nisam osjetila nikakvu vrstu diskriminacije. Ondje se nije gledalo na to jesi li muško ili žensko, koje si boje kože i kakvog si socijalnog statusa. Svatko je imao slobodu izričaja u oblačenju, glazbi i stavovima. Svi smo u generaciji bili različiti, ali smo se međusobno prihvaćali i zato mi je taj dio školovanja bilo jedno kvalitetno iskustvo koje me dijelom izgradilo u osobu kakva sam danas.

Kao dijete doživljavala sam diskriminaciju u školi

Inače, rođena sam u Njemačkoj, a s dvije godine sam se s roditeljima preselila u Zagreb. Velik dio djetinjstva provela sam u Botincu gdje sam krenula u Osnovnu školu Braće Radić. Još kao dijete doživljavala sam diskriminaciju, a do četvrtog razreda bila je prilično intenzivna. Dječaci iz razreda su me zadirkivali, govorili mi da sam crna i da smrdim. Doma sam se žalila da me zadirkuju pa je moj tata nekoliko puta odlazio u školu, ali su mu profesori govorili da ne mogu intervenirati sve dok sami ne uoče da se nešto događa.

Negdje u četvrtom razredu moja je učiteljica ipak zaustavila maltretiranje. Na malom odmoru vidjela je dječake kako me jure po hodniku. Kada je zvonilo, ušla je u razred i glasno zalupila vratima. Istog trena svi smo zašutjeli, a ona me prozvala da izađem pred ploču. Nije mi bilo jasno što se događa. Mislila sam da sam nešto krivo napravila i s velikom nelagodom sam stala pred razred. Prozvala je tada i dvojicu dječaka koji su me zadirkivali i tražila je od njih da me pomirišu.

Propala sam u zemlju od nelagode. Nije mi bilo svejedno kada su me djeca iz razreda krenula mirisati, a onda ih je upitala jesu li što osjetili. Skrušeno su odgovorili da nisu osjetili ništa, a ona je cijelom razredu ispričala kako je na malom maturalcu u Crikvenici primijetila da sam jedina osoba u razredu koja se tušira svaki dan, a da se sve njih trebalo tjerati na tuširanje. Zaprijetila im je da takve riječi više nikada ne želi čuti i u principu je tek tada prestalo maltretiranje.

Uspjela sam nekome razbiti predrasude o Romima

U višim razredima osnovne škole više nisam imala problema. Vjerujem da se diskriminacija Roma često događa radi neznanja. Mnogi ljudi nemaju doticaj s mojim narodom i znaju samo ono što pročitaju u novinama ili što čuju iz priča pa steknu neki svoj dojam. Slično se dogodilo i s jednom djevojkom iz razreda s kojom sam se sprijateljila tek u sedmom osnovne na maturalcu. Silom prilika završile smo zajedno u sobi, iako prije toga nismo imale gotovo nikakav kontakt.

U tih nekoliko dana nas dvije smo se toliko zbližile da smo postale nerazdvojne. Dolazile smo jedna drugoj doma i družile se, a nakon godinu dana mi je rekla ‘Znaš, ja se nisam sve ovo vrijeme družila s tobom jer sam mislila da ste vi Romi potpuno drugačiji. Vjerovala sam u sve one stereotipe da se ne perete i da kradete’. Bilo mi je drago da sam joj uspjela razbiti predrasude.

Inače, ona je bila prilično otvorena cura, rockerica koja mi je otkrila svijet alternativne glazbe. Uz nju sam počela slušati Hladno pivo, Him, Nightwish, a kasnije je tu listu upotpunio moj dečko koji me upoznao s Talking Headsima, Depeche Modeom, Nickom Caveom, Faithlessima, novim valom. On je mene upoznao s tim svijetom glazbe, a ja njega s mojim, romskim svijetom.

Poslije smo se prijateljica i ja razišle jer smo krenule u različite škole, a prvu najbolju frendicu Valentinu upoznala sam u Primijenjenoj. Volim za nju reći da mi je ‘a brother from another mother’. Trenutno živi u Berlinu, ali nas to nije razdvojilo. Imamo svoje kave subotom ujutro na kameri na WhatsAppu i bilo bi nam jako teško da ne postoje sve te aplikacije i da ne možemo održavati online druženja.

Kao studentica sam se počela baviti aktivizmom

Nakon srednje škole jedina mi je želja bila upisati studij grafičkog dizajna na Arhitektonskom fakultetu, ali sam kiksala na matematici i nisam uspjela. I moram priznati da mi je to još uvijek ostao neostvareni san. Upisala sam Tekstilno-tehnološki fakultet i u isto vrijeme krenuo je i moj politički angažman. Na izborima sam bila izabrana za članicu Vijeća romske nacionalne manjine Grada Zagreba i postala sam predsjednica Odbora za informiranje, marketing i izdavaštvo, a s nepunih dvadeset godina dobila sam i poziv iz Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i priključila se projektu Young Roma Professionals.

Godinu dana sam provela u Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH. Cilj projekta bio je povezati organizacije civilnog društva s vladinim organizacijama i uvidjeti stvarne potrebe romske zajednice. Putovala sam u Varšavu, Mađarsku, i sve države bivše Jugoslavije gdje sam predstavljala izazove, probleme i potrebe mladih Romkinja i Roma iz svoje zemlje.

Kroz rad sam shvatila da je moj poriv za pomoć romskoj zajednici zapravo želja da približim romsku zajednicu većinskom stanovništvu, ali i obrnuto. Razmišljala sam da bi mi karijera mogla krenuti u političkom smjeru pa sam napustila TTF i upisala stručni studij javne uprave na Pravnom fakultetu. Međutim, nakon nekoliko godina studija, rada u Vijeću i na projektu OESS-a shvatila sam da moj angažman u aktivizmu ipak treba biti nešto kreativniji jer je aktivizam nešto što dolazi prirodno i što treba biti iskreno kroz cijeli život, za svakog od nas.

Vodila sam i romsku emisiju na internetskom radiju

Zaposlila sam se na jednom oglašivačkom portalu kao prodajni savjetnik, a u slobodno vrijeme sam se ponovno vratila svojim umjetničkim hobijima. Ostala sam aktivna i u udruzi Romski san. Ondje sam još kao dijete nastupala na folkloru, a kasnije sam sudjelovala u izdavanju romske kuharice i na snimanju videa o uspješnim Romkinjama koji smo promovirali na Dan žena.

Odrađivala sam i sitne grafičke poslove, a okušala sam se i u vođenju radio emisije ‘Romsko poslijepodne’ na internetskom radiju 808. Osmišljavala sam program i vodila emisije. Puštali smo vijesti vezane za romsku populaciju, romsku glazbu, radila sam intervjue s predstavnicima institucija i učili smo romski jezik. Taj je projekt, financiran iz Fonda za pluralizam, trajao godinu dana, a emisije su se emitirale jednom mjesečno. Uživala sam u tom cijelom procesu i moram priznati da bih se voljela time baviti i u budućnosti, ako mi se ukaže još koja prilika.

S kolegicom sam pripremila kazalište podčinjenih

Prije dvije godine počela sam surađivati i sa savezom Roma Kali Sara i povezala sam se sa Suzanom Kunac koja ondje radi na projektu “Obrazovane Romkinje, osnažene romske zajednice“. To je jedna predivna priča jer organizira vrlo iskrene i intenzivne edukacijske radionice s djevojkama iz romskih naselja. Priča se s njima o rodnoj ravnopravnosti, adolescenciji, promjenama tijekom trudnoće, seksualnom zdravlju, prevenciji rodno uvjetovanog nasilja i drugim važnim temama za zdravo odrastanje djevojčica.

Sudjelovala sam na jednoj radionici u Slavonskom Brodu, a s kolegicom Leom Oršuš pripremila sam za djevojčice Forum teatar, odnosno kazalište podčinjenih. To se pokazalo kao izrazito dobra metoda jer su djevojke imale priliku doživjeti scenu partnerskog nasilja, komentirati što su vidjele i naučiti kako postupiti u takvoj situaciji ili kako pomoći drugoj ženi koja je to proživjela.

Moja prva samostalna izložba bila je multimedijalna

Ove godine imala sam i svoju prvu samostalnu izložbu “Emocije” u Romskom kulturnom edukacijskom centru udruge Kali Sara. Naime, tadašnja koordinatorica centra Ivona Beus Richembergh i Suzana Kunac došle su na ideju da Međunarodni dan žena obilježe autorskom izložbom mlade Romkinje. I zapravo je sve skupa došlo nekako spontano, sve se ispreplelo i imalo je smisla, a ja sam kroz tu izložbu ponovo pronašla kreativnost. Bio je to povratak tom, na neko vrijeme, zatomljenom prostoru u meni.

Fokus izložbe bio je na ženama i emocijama. Koristila sam najviše akril, olovku i bojice, a bilo je tu i nešto šljokica. Iz praktičnih razloga sam najviše radila na platnu jer se akril najbrže suši i njime se radi dvostruko brže nego olovkom. S obzirom na to da glazba igra veliku ulogu u mojem životu došla sam na ideju da i ona postane dio izložbe. Povezivanje slike i glazbe bio je zapravo veliki proces za mene jer je svaka slika ocrtavala neku moju emociju koja je nastala dok sam slušala glazbu.

Razmišljajući kako sve to ukomponirati odlučila sam da umjesto imena ispod slika napravimo QR kodove i tu mi je pomogao grafičar Mladen Grubišić. Mobitelom skenirani kodovi su vodili na određenu pjesmu na YouTubeu. Bilo je tu svega; od Talking Headsa, Hladnog piva, Disturbeda do Esme Redžepove i Josipe Lisac. Naime, cilj mi je bio pokazati većinskom stanovništvu da mi Romi ne slušamo samo narodnjake i romsku glazbu. S druge strane željela sam nekome iz romskog stanovništva otkriti drugačiju vrstu glazbe.

Planiram svoju umjetnost promovirati online

Korištenjem nove tehnologije, odnosno QR kodova željela sam privući mladu ekipu. Međutim, pokazalo se da je to svima interesantno; i malim kikićima od pet, šest godina i mojoj baki koja ima 75 godina. Svima je to bilo nešto novo i drugačije i bilo mi je zanimljivo gledati kako klinci od četiri godine pozorno slušaju na slušalicama i otkrivaju nešto novo, a i moja baka je naučila da postoji neka nova tehnologija. Reakcije su bile pozitivne, a nakon izložbe sam dobila i puno upita za prodaju slika.

Slikanje sam do tada doživljavala kao nekakav svoj intimni svijet u kojem se u potpunosti otvaram i razgolićujem pa nisam mogla zamisliti da bih to pretvorila u nekakav posao. No, nakon gomilu upita o prodaji svojih slika počela sam razmišljati i u tom smjeru. Za sada imam u planu promovirati svoje slike na Instagramu, no to je još uvijek samo ideja.

Vjerujem da društvene mreže poput Instagrama, Facebooka, TikToka ili YouTubea otvaraju nove mogućnosti. Mnogi su ljudi svoje talente pretvorili u hobije, a te hobije kasnije u ozbiljne poslove. I to je super stvar jer svi kreću s iste startne pozicije i imaju jednake šanse za uspjeh. Primjerice, nekada ne bih ni pomišljala krenuti u tom smjeru jer nisam završila likovnu akademiju i vjerojatno ne bih nakon ove izložbe tako brzo imala priliku ponovno negdje predstaviti ono što radim.

Romska populacija sve više koristi internet

Zanimljivo mi je da u mnoštvu influencera, TikTokera ili YouTubera nisam još naletjela niti na jednog Roma, barem ne u Hrvatskoj. Što se tiče digitalne pismenosti stanje među romskom populacijom se dosta promijenilo unazad desetak godina. Danas, gotovo svi mladi pa čak i dio starije populacije koriste Facebook ili Instagram i čitaju digitalne medije. Većina zna što su to pametni telefoni, koriste razne aplikacije i vjerujem da će to s vremenom još napredovati.

Smatram da bi romske udruge više trebale koristiti društvene mreže, primjerice raditi zanimljive storyje na Instagramu i videopriče pa čak i kampanje o Romima kako bi se većinsko stanovništvo bolje upoznalo s našom zajednicom. Sigurna sam da bi se i diskriminacija Roma tako smanjila. U glavi mi se već neko vrijeme roje razne ideje kako to postići i planiram se oko toga aktivirati kroz romsku udrugu Mirabilis.

Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing. Sadržaj omogućuje Hrvatski Telekom, vodeća mreža u Hrvatskoj.